U 14 mjeseci otkako je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, analitičari su izrazili sumnje o snazi europske podrške Kijevu.
Tijekom prošle godine mnogi su primijetili kako je Njemačka odugovlačila sa slanjem oružja ukrajinskim snagama, a mjeseci su trebali da odluči poslati tenkove.
Također su postojali strahovi da bi neke europske zemlje, suočene s porastom cijena energenata i drugim gospodarskim potresima, mogle smanjiti svoju podršku i početi pozivati na mirovne pregovore s Moskvom. Čak i danas, usprkos tome što u Ukrajinu konstantno pristiže oružje i pomoć, neki komentatori tvrde da bi Putin mogao računati na neodlučnost Europe i vjerovati da jednostavno može biti uporniji od zapadnih partnera Kijeva, piše portal Foreign Affairs.
Ipak, fokusiranje na oružje i pomoć može otežati sagledavanje šire slike o aktivnostima Europe u Ukrajini. SAD zasluženo dobiva pohvale jer je Ukrajini pružila oko polovice gospodarske, humanitarne i vojne pomoći vrijedne 156 milijardi dolara. Pomoć i oprema su važni, ali ne mogu u potpunosti objasniti ukrajinski uspjeh na bojištu: mnogo toga ovisi o kvaliteti i obuci ukrajinskih vojnika. U tom području, Europa je odigrala zaista ključnu ulogu.
Prošle godine Ujedinjeno Kraljevstvo obučilo je oko 10.000 ukrajinskih vojnika, dok je SAD sudjelovao u obuci tek 3.100. Svaka zemlja u EU osim Austrije, čak i Švicarska, pružila je neku vrstu pomoći i obuke ukrajinskoj vojsci od početka rata.
Svi ti napori nastali su na temeljima programa koje su zemlje članice NATO-a ponudile Ukrajini još prije početka rata. Između 2014. i 2022., Kanada, Litva, Poljska, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD – uz još desetak drugih zemalja zapada – trenirale su i savjetovale ukrajinske snage po pitanju čitavog niza vještina, od vodstva u borbama do planiranja. Savjetnici NATO-a također su pomogli izgraditi ukrajinsku vojsku po NATO-vim standardima. Te inicijative su se isplatile: za razliku od 2014., kada su bili neorganizirani i nedovoljno obučeni da bi se suprotstavili ruskoj aneksiji Krima i sukobima u Donbasu, ukrajinski vojnici uspješno su zaustavili ruski prodor 2022. i obranili velike dijelove ukrajinskog teritorija. To su uspjeli usvojivši neregularne taktike ratovanja sa Zapada, zaustavivši tako ruske snage na putu do Kijeva. Usvojili su i konvencionalne taktike temeljene na snazi i disciplini, čime su zaustavili rusku ofenzivu na istoku zemlje.
Budući da je geografski za to idealno pozicionirana, Europa je pružila ogromnu podršku Ukrajini u ratu. Bez ikakvog sudjelovanja SAD-a, europske zemlje primile su ukrajinske regrute i pružile im kompletnu osnovnu obuku – pretvarajući tako u pet tjedana civile u sposobne vojnike.
Gubici
Više od 120.000 ukrajinskih profesionalnih, dobro obučenih vojnika poginulo je ili ranjeno u godinu dana rata, a oni su zamijenjeni mobiliziranim građanima koji imaju malo iskustva u borbi. Takav pad je očekivan, a pogađa i Rusiju čija vojska je pretrpjela preko 200.000 gubitaka koje nadomještaju mobilizirani vojnici i regruti iz zatvora koji ne žele poginuti u Ukrajini.
Svejedno, Kijev se ne može tek oslanjati na nadu da će Rusija, sa svojom triput većom populacijom, jednostavno brže gubiti vojnike od Ukrajine. Kako bi obranili vlastite pozicije i oslobodili teritorij od Rusa, Ukrajina mora nastaviti obučavati veliki broj novih vojnika od kojih mnogi nemaju osnovne vještine – ne znaju pucati, ispravno se kretati, komunicirati niti pružati liječničku skrb tijekom borbi.
Ukrajinska vlada želi obučiti 6.000 novih vojnika mjesečno, što je težak zadatak uzevši u obzir ozbiljno razvučene resurse zemlje u borbi za vlastito preživljavanje.
Više Europe, više uspjeha
Narativ o europskoj slabosti po pitanju Ukrajine pobija nevjerojatna razina jedinstva koju su pokazali EU i NATO tijekom rata. Ova ujedinjena fronta nije naređena od strane SAD-a, već je izgrađena na temeljima individualnih zemalja koje su redom svojevoljno ponudile obuku, opremu i drugu podršku. Ono što je najvažnije, ta fronta odraz je iskrene javne podrške koju Europljani izražavaju Ukrajini. Ankete među građanima zemalja članica NATO-a provedene u studenom prošle godine pokazale su da oko 64 posto ispitanika vjeruje da je ruska invazija na Ukrajinu ugrozila i njihovu sigurnost, a 69 posto njih vjeruje da bi njihova zemlja trebala nastaviti pružati potporu Ukrajini. Diljem Europe, organizacije civilnog društva odgovorile su na rusku agresiju pružajući pomoć Ukrajini na svoju ruku, boreći se protiv ruske propagande i prikupljajući sredstva za oružje i vojnu, ali i humanitarnu pomoć.
Kada je riječ o obuci ukrajinskih vojnika, europske zemlje podnose mnogo veći teret od SAD-a, usprkos visokim troškovima i posljedicama na njihovu vlastitu vojnu spremnost. Britanska vojska žrtvuje znatan dio vlastite vojne spremnosti obučavanjem i opremanjem Ukrajinaca umjesto vlastitih vojnika. Trebaju proći tjedni, mjeseci obuke kako bi se vidjeli rezultati, a zapadni saveznici Kijeva ne mogu si priuštiti čekanje da u Ukrajini dođe do novih nestašica. Dosad je Europa pomogla Ukrajini da dobije ključnu prednost u kvaliteti vojske, i to upravo ekstenzivnim obučavanjem vojnika.
Ipak, SAD i njegovi europski saveznici moraju odmah početi planirati kako održati efikasnost ukrajinskih vojnika kroz potencijalno dugu protuofenzivu. Veća podrška SAD-a pomogla bi u povećavanju obujma treniranja i pružila dodatnu snagu Europljanima u slučaju da njihovi napori ne urode brzo plodom na bojišnici. Spremnost europskih zemalja da riskiraju značajne resurse – čak i u slučajevima kada SAD čini komparativno malo – postaje sve važnija za ukrajinsku obranu, a bit će ključna za njen dugoročni uspjeh.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!