Nova utrka u nuklearnom naoružanju: SAD, Kina i Rusija ulažu stotine milijardi dolara u nove tehnologije

Tijekom Hladnog rata nuklearni arsenali dosezali su razmjere koji se danas čine gotovo nezamislivima. Sjedinjene Američke Države šezdesetih su godina raspolagale s oko 30.000 nuklearnih bojevih glava, dok je Sovjetski Savez osamdesetih godina imao čak oko 40.000. Ta era bila je obilježena logikom odvraćanja, prema kojoj je veći broj oružja trebao jamčiti stabilnost kroz strah od međusobnog uništenja.

Sprječavanje iznenađenja i pogrešnih procjena

Prvi pokušaji kontrole tog naoružanja započeli su početkom sedamdesetih godina. Sporazum SALT I, potpisan 1972., označio je prekretnicu jer je formalno priznao da se nuklearni rat ne može dobiti i da se ne smije voditi. Taj je princip desetljećima ostao temelj globalne nuklearne stabilnosti.

Posljednji veliki sporazum koji je ozbiljno ograničavao nuklearne arsenale SAD-a i Rusije bio je New START, potpisan 2010. Njime je svaka strana bila ograničena na najviše 1550 raspoređenih strateških nuklearnih bojevih glava, uz sustav inspekcija, razmjene podataka i obveznih obavijesti. Sporazum je imao ključnu ulogu u sprječavanju iznenađenja i pogrešnih procjena.

New START istekao je u ponoć po GMT-u, čime su prestala vrijediti sva pravno obvezujuća ograničenja između dviju država. Od tog trenutka SAD i Rusija mogu povećavati svoje nuklearne arsenale bez međunarodnog nadzora i bez formalnih mehanizama povjerenja. Ujedinjeni narodi upozorili su da je riječ o ozbiljnom udarcu međunarodnoj sigurnosti.

Rusija ima najviše bojevih glava

Iako je ukupni broj nuklearnog oružja danas manji nego u doba Hladnog rata, rizici su, prema procjenama stručnjaka, veći nego ikad. Razlog tome nije količina oružja, već izostanak pravila, inspekcija i sigurnosnih mehanizama koji su desetljećima smanjivali mogućnost eskalacije.

Rusija danas raspolaže s oko 5459 nuklearnih bojevih glava, od čega je 1718 raspoređeno, više od 2500 skladišteno, a više od 1100 povučeno, ali još uvijek nije uništeno. Sjedinjene Američke Države imaju oko 5177 bojevih glava, pri čemu je gotovo 1770 raspoređeno, dok se ostatak nalazi u skladištima ili u postupku povlačenja. Zajedno, te dvije države posjeduju gotovo sav nuklearni arsenal svijeta.

Osim SAD-a i Rusije, nuklearno oružje posjeduje još sedam država. Kina ima oko 600 bojevih glava i ubrzano širi svoj arsenal, iako je on i dalje znatno manji od američkog i ruskog. Francuska raspolaže s oko 290, a Ujedinjena Kraljevina s oko 225 bojevih glava. U Aziji, Indija ima oko 180, a Pakistan oko 170 nuklearnih bojevih glava, što dodatno povećava rizike u tom regionalnom suparništvu. Izrael službeno ne priznaje svoj nuklearni arsenal, ali se procjenjuje da posjeduje oko 90 bojevih glava, dok Sjeverna Koreja ima oko 50, uz nepredvidivu politiku i česte prijetnje.

Stručnjaci upozoravaju da nijedna od tih država nema kapacitete ni količine koje bi mogle zamijeniti ili uravnotežiti ulogu SAD-a i Rusije u održavanju globalne nuklearne stabilnosti. Zbog toga svaki poremećaj odnosa između Washingtona i Moskve automatski postaje globalni sigurnosni problem.

Istek New START-a dio je šireg raspada sustava kontrole naoružanja. Ranije su propali sporazum INF, kojim su uklonjene rakete srednjeg dometa iz Europe, sporazum Open Skies, koji je omogućavao nadzorne letove radi transparentnosti, te CFE sporazum, koji je ograničavao konvencionalne vojne snage u Europi. Svakim od tih sporazuma nestajao je još jedan sloj sigurnosne arhitekture koja je desetljećima sprječavala eskalaciju sukoba.

Rizik danas najveći

Istodobno, modernizacija nuklearnih arsenala već je u tijeku. SAD i Rusija razvijaju nove sustave, uključujući hipersonične projektile koji lete brzinama većima od 6000 kilometara na sat i koje je izuzetno teško presresti. Rusija razvija sustave poput Poseidona, nuklearno pogonjenog podvodnog oružja, te Burevestnika, nuklearne krstareće rakete. SAD, Kina i Rusija ulažu stotine milijardi dolara u nove nuklearne tehnologije.

Washington zagovara novi sporazum koji bi uključivao i Kinu, dok Moskva traži da se u pregovore uključe i Ujedinjena Kraljevina i Francuska. No konkretnih pregovora zasad nema.

Ujedinjeni narodi upozoravaju da je rizik uporabe nuklearnog oružja danas najveći u posljednjih nekoliko desetljeća. Ne zato što bi takav sukob bio namjeran, nego zato što je nestao sustav koji je desetljećima sprječavao pogrešne procjene, nesporazume i nekontroliranu eskalaciju. Prema ocjenama sigurnosnih analitičara, svijet je time ušao u novu nuklearnu eru, obilježenu većom neizvjesnošću i znatno višim rizicima nego ranije.