Ovo je pet bitnih izbora u 2025. godini

Pixabay

Iako nitko ne može predvidjeti budućnost, stručnjaci iz pet zemalja - Kanade, Njemačke, Čilea, Bjelorusije i Filipina objasnili su što se događa dok te zemlje izlaze na izbore.

Bjelorusija (26. siječnja)

Aleksandar Lukašenko, najdugovječniji autoritarni vladar u Europi, kandidirat će se za svoj sedmi mandat 26. siječnja 2025. i ne očekuje se da će izgubiti. Na predstojećim izborima neće sudjelovati nikakva stvarna oporba protiv Lukašenka, koji zemljom upravlja od 1994. godine. Četiri osobe su u utrci, uključuju šefa Liberalno-demokratske stranke Aleha Hajdukeviča, koji se kandidirao na izborima 2020., ali je tada povukao kandidaturu u korist Lukašenka, Hana Kanapatska, bivša zastupnica, poduzetnica i kandidatkinja na bjeloruskim predsjedničkim izborima 2020., Aljaksandr Hižnjak, predsjednik Republikanske stranke rada i pravde te Sjarhej Sjarankov, prvi tajnik Središnjeg odbora Komunističke partije Bjelorusije.

Svi su izrazili podršku Lukašenku i njegovim ključnim politikama, pojasnila je Tatsiana Kulakevich, izvanredna profesorica na Školi za interdisciplinarne globalne studije Sveučilišta Južne Floride za The Conversation.

Trenutni uvjeti u Bjelorusiji ne omogućuju slobodne i poštene izbore. Bjelorusi koji žive u inozemstvu neće moći glasati. Nakon masovnih prosvjeda tijekom izbora 2020., bjeloruske vlasti prestale su postavljati biračka mjesta u diplomatskim predstavništvima. Ako Lukašenko pobijedi na predsjedničkim izborima 2025., Bjelorusija će vjerojatno nastaviti služiti kao ključni saveznik Rusije, ugostiti rusko nuklearno oružje i pružati lansirnu platformu za vojne operacije, kao što se vidjelo tijekom invazije na Ukrajinu 2022. godine.

Njemačka (23. veljače)

Njemačka javnost znala je da će 2025. izaći na savezne izbore. No, nedavni raspad njemačke koalicijske vlade znači da će se glasanje održati 23. veljače – sedam mjeseci prije predviđenog rasporeda.

Nakon više tjedana borbe oko proračuna, kancelar Olaf Scholz smijenio je ministra financija Christiana Lindnera početkom studenog. Kao rezultat toga, Lindnerova Slobodna demokratska stranka napustila je koaliciju, što je značilo da dvije preostale stranke – Scholzovi Socijaldemokrati (SPD) i Zeleni više nemaju većinu u njemačkom parlamentu. To je kancelara ostavilo bez druge mogućnosti nego da traži prijevremene izbore. Nakon što je 16. prosinca izgubio glasovanje o povjerenju, Scholz je dobio taj ishod.

Izbori u veljači odvijat će se u posebno izazovnom globalnom kontekstu za Njemačku. Osim rata u Ukrajini, koji opterećuje diplomatski i ekonomski položaj Berlina u Europi, Njemačka je također u poziciji između nastavka industrijske konkurencije iz Kine i mogućnosti da Donald Trump pokrene trgovinski rat, pojasnio je Garret Martin, viši predavač vanjske politike i globalne sigurnosti na američkom sveučilištu. Sve to dodatno pogoršava ukorijenjene probleme Njemačke.

Njezino gospodarstvo stagnira otkako je koronavirus pogodio svijet, a zemlja se suočava s drugom godinom recesije. Na domaćem planu, razne stranke će se nadmetati oko gorućih tema poput migracija i financiranja većih ulaganja kod kuće.

Ankete sugeriraju da Scholz suočava s velikim izazovom kako bi ostao na poziciji kancelara. Njegova je podrška javnosti loša, a njegova stranka zaostaje daleko iza demokršćanske unije (CDU) i njezine sestrinske stranke, Kršćanske socijalne unije (CSU). SPD vodi tijesnu utrku za drugo mjesto s krajnje desnom Alternativom za Njemačku, koja se nada kapitalizirati svoje nedavne uspjehe na pokrajinskim izborima.

Osim ako ne dođe do velikog iznenađenja, Friedrich Merz, čelnik Kršćansko-demokratske unije, postat će sljedeći kancelar. No, formiranje stabilne koalicije koja može osigurati većinu moglo bi se pokazati izazovnim.

Filipini (12. svibnja)

Od završetka diktature predsjednika Ferdinanda Marcosa 1986. godine, filipinski predsjednici ograničeni su na jedan mandat od šest godina, ali se suočavaju s izborima na sredini mandata na kojima Filipinci biraju lokalne dužnosnike, zastupnike okruga za donji dom i 12 nacionalno izabranih senatora.

Na papiru, ovi senatski izbori predstavljaju referendum o aktualnom predsjedniku. Većina kandidata za senat koji pobijede imaju podršku predsjednika. Ankete, koje su posljednjih godina bile preciznije na Filipinima nego u SAD-u, pokazuju da bi kandidati predsjednika Ferdinanda Marcosa mlađeg mogli osvojiti čak devet ili deset od 12 otvorenih mjesta, prognozira Lisandro E. Claudio, izvanredni profesor studija jugoistočne Azije sa Sveučilišta Berkeley.

Ovo će biti važno za Marcosa mlađeg, koji treba konsolidirati svoju moć usred sukoba s potpredsjednicom Sarom Duterte, kćeri Rodriga Dutertea, prethodnog predsjednika koji je vodio nemilosrdnu kampanju protiv droge. Iako se kandidirala kao Marcosova saveznica 2022. godine, taj brak iz interesa brzo je propao nakon što je postalo jasno da Marcos nije imao Duterte na umu kao svoju nasljednicu. Senat pod Marcosovom dominacijom povećao bi vjerojatnost osude ako bi Duterte prošla kroz postupak opoziva zbog navodnog lošeg upravljanja povjerljivim fondovima.

Ne samo da bi osuda uklonila Duterte s dužnosti, već bi je i spriječila da se kandidira za predsjednicu 2028. godine. A obnova osvetoljubive Duterteove moći mogla bi značiti nevolje za Marcosove – jednu od najkorumpiranijih obitelji u Aziji, piše The Conversation.

Marcos mlađi mora “pokopati dinastiju” Duterte. U zemlji poput Filipina, gdje se glasači često suočavaju s izborom između manjeg od dva zla, takvo bi rješenje mnogi pozdravili.

Kanada (20. listopada)

Sve je izglednije da će se savezni izbori u Kanadi održati mnogo prije ustavnog roka 20. listopada 2025. godine. Premijer Justin Trudeau, koji već loše kotira u anketama, sada se suočava s mogućim ili čak vjerojatnim, padom svoje koalicijske vlade. Trudeau, kojemu se nedavno izrugivao novoizabrani američki predsjednik Donald Trump nazivajući ga “guvernerom” Kanade i prijeteći mu carinom od 25%, doživio je još jedan udarac 16. prosinca: Ministrica financija Chrystia Freeland podnijela je ostavku zbog nepomirljivih razlika u ključnim pitanjima politike.

Trudeau bi mogao postati najnovija politička žrtva među globalnim liderima koji su posvećeni prioritetima suvremene ljevice, a ne populističke desnice, rekao je Patrick James, dekan i profesor emeritus političkih znanosti i međunarodnih odnosa. Vođa liberala dugogodišnji je zagovornik kulturne ljevice i snažnog djelovanja u borbi protiv klimatskih promjena.

Vođa konzervativaca Pierre Poilievre, Trudeauov vjerojatni glavni suparnik na izborima 2025., izgradio je veliku prednost u anketama koja se čini utemeljena na javnom nezadovoljstvu zbog visoke inflacije i drugih materijalnih nedostataka. Trudeau je pod pritiskom iznutra i izvan Kanade. Trump zahtijeva da se Kanada odmakne od onoga što je nazvao iskorištavanjem SAD-a u trgovini te poziva Kanadu da pojača sigurnost granica i potrošnju na obranu.

Poilievre poziva na povratak kanadskim fosilnim gorivima kako bi se poboljšalo gospodarstvo, što je izravna prijetnja Trudeauovoj agendi za borbu protiv klimatskih promjena.

Predstojeći izbori mogli bi se čak odnositi na sam identitet Kanade. Hoće li Trudeau nekako zadržati vlast i nastaviti provoditi socijalističku agendu nakon izbora? Ili će Poilievre pobijediti i usmjeriti zemlju prema konzervativnijem populizmu? Ili će, opet, nastati još jedna koalicijska vlada, s politikama koje nikoga neće zadovoljiti?

Čile (16. studenog)

Predsjednički izbori u Čileu trebali bi se održati 16. studenog 2025. godine. S obzirom na sustav glasovanja u dva kruga, što znači da kandidati trebaju osvojiti 50% plus jedan glas kako bi bili izabrani, što nijedan predsjednički kandidat nije uspio učiniti u prvom krugu od 1993. godine, vrlo je vjerojatno da će se drugi krug održati 14. prosinca između dva vodeća kandidata.

Sadašnji predsjednik Gabriel Boric ne može se kandidirati za drugi uzastopni mandat. Izabran 2021. godine u dobi od 35 godina, čime je postao najmlađi predsjednik Čilea u povijesti, Boric se suočio s velikim poteškoćama u provedbi programa svog Širokog fronta, lijevo orijentirane koalicije s platformom za sveobuhvatne političke, društvene i ekonomske promjene, ističe Jorge Heine, profesor globalnih studija na Sveučilištu u Bostonu. To je velikim dijelom posljedica nedostatka parlamentarne većine koalicije.

Zapravo, Čile pod Boricom ima neslavnu distinkciju kao jedina zemlja koja je odbacila ne jedan, već dva različita ustavna teksta ponuđena biračima – jedan jer je bio previše lijevo orijentiran, a drugi jer je bio previše desno orijentiran.

Ipak, nakon nekoliko godina nemira koji su počeli s društvenim ustankom 2019., najozbiljnijim u dva stoljeća čileanske nezavisnosti i nastavili se tijekom pandemije koronavirusa, koja je teško pogodila Čile, zemlja je sada vratila određeni stupanj političke i ekonomske stabilnosti. Strana ulaganja rastu, ali isto tako i kriminal, što je postala velika briga birača.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.