Reaktor Dimona - najstrože čuvani izraelski objekt

U ratu koji već mijenja regionalne „crvene linije“, pri čemu je broj poginulih u američko-izraelskim napadima na Iran navodno premašio 1.000, Teheran je u jednadžbu eskalacije uključio jedno od najosjetljivijih strateških mjesta na Bliskom istoku: izraelski nuklearni kompleks u Dimoni.

Najstrože čuvani izraelski objekt

Službeno poznat kao Nuklearni istraživački centar Shimon Peres Negev, a u javnosti i medijima često nazivan reaktor Dimona, ovaj objekt smatra se najvažnijim stupom izraelskog nuklearnog programa, piše Anadolu Ajansi.

Smješten je duboko u pustinji Negev na jugu Izraela, daleko od velikih naseljenih područja, oko 13 kilometara od grada Dimone i oko 90 kilometara od Jeruzalema.

Izrael je objekt 2018. preimenovao po bivšem premijeru Shimonu Peresu, koji se u zemlji smatra ključnim za razvoj nuklearnog programa.

Raspored kompleksa naglašava njegovu snažnu zaštitu.

Prema dostupnim podacima, objekt se sastoji od 10 zgrada raspoređenih na oko 36 četvornih kilometara, okruženih elektrificiranom ogradom, patrolnim cestama i baterijama protuzračnih raketa.

Uključuje i osam podzemnih laboratorija izgrađenih prije više desetljeća, u kojima navodno radi oko 2.700 znanstvenika i tehničara.

Od "istraživanja“ do kapaciteta za nuklearno oružje

Izraelski razvoj Dimone seže u rane godine države.

Nakon okupacije palestinskih teritorija 1948., Izrael je 1950-ih počeo postavljati temelje nuklearnog programa, osnivajući Izraelsku komisiju za atomsku energiju 1952.

Godine 1957. Francuska je pružila potporu i odobrenje te opskrbila Izrael reaktorom na tešku vodu pod tlakom. Dimona je počela s radom oko 1963., s navodnim kapacitetom od 26 megavata.

Ključna važnost objekta leži u obradi nuklearnog goriva.

U Dimoni se obrađuje istrošeno nuklearno gorivo, što se smatra prvom fazom proizvodnje atomske bombe, nakon čega se materijal premješta drugdje na skladištenje ili ugradnju u projektile.

Već 1967. izvješća američkog State Departmenta upućivala su na postrojenje za preradu urana i proizvodnju plutonija pogodnog za oružje, zaključujući da Izrael posjeduje nuklearnu bombu.

Anatomija tajnosti

Međunarodni profil Dimone dramatično se promijenio u listopadu 1986., kada je izraelski nuklearni tehničar Mordechai Vanunu javno otkrio detalje o reaktoru.

Vanunu je britanskom listu Sunday Times dostavio svjedočanstva, dokumente i fotografije koje je potajno snimio, čime je potvrdio dugogodišnje sumnje o izraelskim nuklearnim sposobnostima.

Unatoč desetljećima nagađanja, Izrael je zadržao politiku dvosmislenosti.

Tek 1960. priznao je postojanje reaktora, uz tvrdnju da služi isključivo u mirnodopske svrhe. Američki i međunarodni inspektori su ga posjećivali, ali navodno nisu otkrili skrivene dijelove postrojenja. Inspekcije su kasnije potpuno obustavljene.

Znakovi kontinuirane aktivnosti

Iako su unutarnji procesi u Dimoni i dalje netransparentni, objekt i dalje privlači pažnju.

Snimke i izvješća iz 2021. sugeriraju da je reaktor i dalje aktivan te ukazuju na opsežne građevinske i zemljane radove.

Reaktor može proizvesti oko 9 kilograma plutonija godišnje — količinu dovoljnu za jednu nuklearnu bombu snage oko 20 kilotona.

Plutonij se odvaja iz istrošenog goriva i koristi u bojevim glavama koje se mogu skladištiti ili montirati na projektile.

Što se vjeruje da Izrael posjeduje?

Tajnovitost Dimone usko je povezana s izraelskim odnosom prema međunarodnim nuklearnim režimima.

Izrael nije potpisnik Ugovora o zabrani nuklearnog oružja i ostaje izvan ključnih sporazuma o neširenju, što potiče rasprave o dvostrukim standardima.

Potpisao je Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih pokusa 1996., ali ga nikada nije ratificirao.

Bez službene potvrde, izraelski nuklearni arsenal ostaje predmet procjena.

Ipak, SIPRI je u lipnju 2025. procijenio da Izrael posjeduje više od 80 nuklearnih bojevih glava.

Sve oko sukoba u Iranu pratimo OVDJE.