Srećko Matić: Merz ne sluša mišljenje svojih građana

Možemo li izvući generalni dojam sastanka njemačkog kancelara Friedricha Merza i njemačkog premijera Pedra Sáncheza u Madridu? Srećko Matić smatra da odnos između Španjoske i Njemačke trenutno mogu svesti na: neslaganje.

"Glavna poruka ovog jučerašnjeg sastanka, ako se to može sažeti u jednu rečenicu, glasi: slažemo se da se oko ničega ne slažemo. Barem po pitanju Izraela. Kada se političari iza zatvorenih vrata ne slažu oko nekih krucijalnih tema, kada su stavovi toliko različiti, političari ih pokušavaju u javnosti barem malo poravnati. Ovoga puta se dogodilo nešto sasvim suprotno: nisu se ni trudili sakriti te razlike. Oni su ih demonstrativno prezentirali na presici nakon sastanka u Madridu", kaže novinar DW-a.

"Razlika u mišljenjima postoji više, tu su recimo i obrambeni izdaci. Sanchez se protivio tome da se izdvaja baš pet posto BDP-a za obranu, on bi htio izdvajati puno manje. S druge strane, Merz forsira liniju povećanja izdataka s ciljem jačanja europske obrambene sposobnosti. Tu je i treća važna tema oko koje se baš i ne slažu, pitanje migracija. Nova njemačka savezna vlada zastupa jedan, recimo rigorozniji kurs u odnosu prema migracijama, uključujući pitanje azila. Sanchez ne podržava tu liniju. Međutim, upravo zbog događanja u Pojasu Gaze, Izrael je bio dominantna tema sastanka", dodaje.

Oko same njemačke državne politike prema Izraelu lome se koplja i u Njemačkoj, kaže Matić.

"Linija njemačke vlade je jasna, barem oni tako kažu. Neki drugi kažu da i nije tako jasna. Mnogim promatračima u Njemačkoj nije baš jasan trenutačan kurs, s obzirom na to da je upravo Merz kada je dolazio na dužnost kao jedan od svojih najvažnijih ciljeva baš po pitanju vanjske politike rekao da Njemačka ponovno želi voditi. Ujediniti Europu, ne bi li EU, koja geopolitički dosad nije bila toliko važan faktor, bila važna u tom sendviču između, s jedne strane, Donalda Trumpa i, s druge, Vladimira Putina. U prvih nekoliko mjeseci on se po tom pitanju jako trudio."

S druge strane, mnogi ga komentatori u Njemačkoj optužuju da s takvim stavom vlade, koji nije dovoljno konzekventan, ponovno izolira Njemačku unutar Unije. Po njihovom mišljenju, Njemačka je danas glavni faktor oko toga da se ne postigne zajednički stav, jer znamo da Njemačka redovito blokira sve inicijative koje jačaju pritisak na Izrael."

Brojni kritičari smatraju da Merzova politika nije dovoljno konzekventna, a Matić primjer pronalazi u govoru predsjednice Europske komisije u Strasbourgu, kada je najavila sankcije Izraelu.

To vidimo i po pitanju sankcija Izraelu koje je šefica EK-a Ursula von der Leyen najavila prije nekoliko dana. S tim se mnogi predstavnici vlade uopće ne slažu. U svakom slučaju, poruka iz Berlina je da Njemačka neće podržati najavljene sankcije u ovom obliku. Ne znači da neće podržati u nekom drugom obliku, već je bilo Merzovih poteza koji su išli u tom smjeru, poput embarga dijela oružja Izraelu."

Upravo se oko tereta prošlosti iz Drugog svjetskog rata, nakon kojega je Njemačka odlučila čvrsto stati uz židovski narod, trenutno vode rasprave u toj državi.

"Bez obzira na iskustvo Holokausta, taj državni rezon, kako ga je definirala bivša kancelarka Angela Merkel tijekom jednog povijesnog govora Knessetu, kada je govorila da je zadatak Njemačke brinuti za sigurnost Izraela, za sigurnost Židova u cijelom svijetu, nikada nije definiran u praksi i koliko daleko treba ta solidarnost ići. Treba li ta solidarnost ići neograničeno daleko i podržavati sve ono što rade izraelske vlasti, pogotovo ova ekstremno desničarska u kojoj sjede neki ministri koji de facto nazivaju Palestince životinjama, ili ta solidarnost treba biti solidarnost s izraelskim narodom, uz jasno distanciranje od postupaka aktualne izraelske vlade, a sve u interesu i samog židovskog naroda, kako bi ga se spasilo upravo od takve vlade koja je, kako se ovdje može pročitati u tisku, glavni faktor nesigurnosti u regiji."

"Posljednje vojne operacije samo su pojačale dojam kod mnogih promatrača u Njemačkoj da je potrebno redefinirati taj državni rezon u smislu povratka vjerodostojnosti. Jer ako se ovako nastavi, smatraju ti analitičari i dobri poznavatelji situacije na Bliskom istoku, Njemačka će postati nevjerodostojna, a to je tragično za državu koja je jedno vrijeme mislila da može biti posrednica između Palestinaca i izraelske vlade", dodaje Matić.

Ta situacija je u oštrom kontrastu u odnosu na jasan španjolski stav, kako među populacijom, tako i u političkom elitom.

"Zanimljivo je usporediti situaciju u Španjolskoj sa situacijom u Njemačkoj. U Španjolskoj je već odavno prisutan kritičan stav prema Izraelu. Upravo je ta zemlja, ako se može to tako pojednostavljeno reći, najviše na strani Palestinaca i to ima dugu, dugu tradiciju. Recimo, Madrid je tek sredinom 80-ih uspostavio diplomatske odnose s Tel-Avivom. Kako pokazuju ankete, više od 80 posto španjolskih građana smatra kako je potrebno izvršiti puno veći pritisak na izraelsku vladu ne bi li prestala s ubijanjem civila u Pojasu Gaze. Ako ćemo tako gledati, premijer Sanchez samo "sluša što kaže većina javnosti". On je političar i nastupa kao političar", kaže Matić.

"S druge strane, reprezentativna anketa kaže da 63 posto građana u Njemačkoj zastupa oštriju politiku prema izraelskoj vladi kako bi se jasno poručilo da se ne želi podržavati trenutačni kurs u Gazi. Međutim, Merz i njegova vlada to ne slušaju, oni zastupaju sasvim drugu politiku. Ali dobro, Merz je ionako kada je stupio na dužnost rekao da se njegova vlada u djelovanju i rješavanju kriza neće ravnati javnim mnijenjem", dodao je Matić.