Što je remigracija, rubna ideja krajnje desnice koja postaje mainstream?

Prošlog tjedna republikanski kandidat za guvernera Ohija Vivek Ramaswamy izazvao je druge republikance zbog njihove ideje da su podrijetlo ili nasljeđe ono što nekoga čini istinski Amerikancem.

„Ideja da je ‘Amerikanac po nasljeđu’ više Amerikanac od nekog drugog Amerikanca u svojoj je srži neamerička“, rekao je Ramaswamy, čiji su roditelji indijski imigranti, tijekom godišnje konferencije organizacije Turning Point USA.

Remigracija — nekoć rubna ideja krajnje desnice koja je zagovarala deportaciju etničkih manjina — sada dobiva sve više prostora u republikanskim krugovima u Sjedinjenim Državama, kako se drugi mandat predsjednika Donalda Trumpa približava kraju prve godine, piše Al Jazeera.

Ranije ove godine pojavila su se izvješća da američko Ministarstvo vanjskih poslova razmatra osnivanje odjela za remigraciju. Nekoliko mjeseci kasnije, Ministarstvo domovinske sigurnosti objavilo je poruku u prilog remigraciji na internetu.

No nisu samo američke krajnje desne figure te koje prizivaju ideju remigracije; pridružuju se i europski krajnje desni čelnici. Evo detaljnijeg pogleda na to što remigracija znači i koji su njezini izvori.

Što je remigracija?

U širem smislu, remigracija se odnosi na situaciju u kojoj se imigrant dobrovoljno vraća u svoju zemlju podrijetla. Međutim, u kontekstu krajnje desnih pokreta, remigracija je metoda etničkog čišćenja.

Za bijele etnonacionaliste, remigracija je proces kojim se svi nebijeli ljudi prisilno uklanjaju iz tradicionalno "bijelih zemalja".

Koje je podrijetlo ideje remigracije?

Ideje remigracije sežu do nacističke Njemačke krajem 1930-ih. Nacisti su pokušali „remigrirati“ Židove iz Njemačke na Madagaskar.

No koncept je ponovno dobio zamah kroz rad Renauda Camusa, francuskog romanopisca koji je u svojoj knjizi Le Grand Remplacement iz 2011. godine razvio teoriju zavjere o Velikoj zamjeni.

Njegova široko opovrgnuta bijelo-nacionalistička teorija tvrdi da elite na Zapadu zamjenjuju bijele kršćane nebijelim, ponajprije muslimanskim stanovništvom putem masovne migracije i demografskih promjena. Camus to naziva „genocidom zamjenom“.

Krajnje desni nacionalisti u Europi i šire preuzeli su ideje iz ove teorije. Heidi Beirich, stručnjakinja za američke i europske krajnje desne pokrete, rekla je za Al Jazeeru da je pojam remigracije „relativno nov“ u krugovima krajnje desnice.

Beirich kaže da je taj koncept popularizirao Martin Sellner. Sellner (36) je vođa austrijskog ultranacionalističkog Identitarnog pokreta, krajnje desne skupine poznate po antiimigrantskom aktivizmu i promicanju etnonacionalističke ideologije. Etnonacionalisti naciju definiraju prvenstveno kroz zajedničku etničku pripadnost, podrijetlo, kulturu i nasljeđe.

„Remigracija zagovara prisilno uklanjanje nebijelih ljudi iz onoga što Sellner i drugi sličnih uvjerenja smatraju povijesno bijelim zemljama — u osnovi Europe, Kanade, SAD-a, Australije i Novog Zelanda“, objasnila je Beirich.

Dodala je da je remigracija u suštini „političko rješenje za bijelo-supremacističku teoriju zavjere o Velikoj zamjeni“.

Imaju li različite skupine različita tumačenja?

Postoje i drugi oblici nacionalizma izvan etnonacionalizma.

Građanski nacionalisti, koji se nazivaju i liberalnim ili ustavnim nacionalistima, naciju definiraju kroz zajedničke političke vrijednosti, zakone i institucije, neovisno o etničkoj pripadnosti. Smatraju da osoba pripada državi ako ima državljanstvo i predanost njezinim temeljnim načelima.

Iako su građanski nacionalisti manje skloni remigraciji nego etnonacionalisti, za njih remigracija znači dobrovoljni povratak migranata. To može uključivati politike ili poticaje za povratak u zemlju podrijetla ako to žele, često iz ekonomskih, obiteljskih ili kulturnih razloga.

Zašto ideja remigracije postaje mainstream?

Beirich kaže da Sellner već dvije godine gura tu ideju unutar krajnje desnih stranaka u Europi.

„Zapanjujuće nije to što bi ksenofobna stranka poput AfD-a u Njemačkoj bila otvorena za takvu ideju, nego to što bijelo-supremacistički politički stav sada gura američka vlada.“

AfD je krajnje desna stranka Alternativa za Njemačku, koja je u toj zemlji označena kao „ekstremistička“ organizacija. U svibnju 2025. Axios je, pozivajući se na neimenovanog dužnosnika State Departmenta, izvijestio da se planira osnivanje „Ureda za remigraciju“.

Zatim je 14. listopada Ministarstvo domovinske sigurnosti u objavi na mreži X napisalo „remigrate“, uz poveznicu na svoju mobilnu aplikaciju koja omogućuje imigrantima u SAD-u da se sami deportiraju.

Gdje pokret remigracije jača?

Ideju remigracije oživjeli su i krajnje desni čelnici u Europi. Među njima je Herbert Kickl, vođa austrijske krajnje desne, antiimigrantske Slobodarske stranke (FPÖ).

„Kao narodni kancelar pokrenut ću remigraciju svih onih koji gaze naše pravo na gostoprimstvo“, rekao je Kickl u izbornom programu FPÖ-a uoči izbora u rujnu 2024.

Iako je FPÖ osvojio najviše mjesta, druge stranke — konzervativna Narodna stranka (ÖVP), Socijaldemokrati (SPÖ) i liberalni NEOS — udružile su se i početkom 2025. formirale vladajuću koaliciju, čime je FPÖ ostao po strani.

U Njemačkoj je Alice Weidel, čelnica AfD-a, na stranačkoj konferenciji u siječnju spominjala „remigraciju“ dok je podržavala zatvaranje granica za nove imigrante.

U svibnju 2025. u Italiji je održana konferencija pod nazivom Remigration Summit, kojoj su prisustvovali krajnje desni aktivisti iz cijele Europe. Portal InfoMigrants, koji se bavi migracijama u Europi, procijenio je da je skupu prisustvovalo oko 400 desničarskih aktivista.

No Beirich upozorava da bi remigracija, ako bi se provela kao politika, u praksi predstavljala „pokušaj stvaranja potpuno bijelih zemalja putem etničkog čišćenja“.