U posljednjih osam mjeseci Bjelorusija je uspjela izbjeći direktno uključenje u rat u Ukrajini, iako je služila kao odskočna daska za rusku invaziju: u veljači su ruske snage u svoj neuspješni napad na Kijev krenule s teritorija Bjelorusije.
Minsk je također pružio logističku podršku, linije opskrbe, medicinsku njegu za ruske vojnike, kao i piste za zračne napade na Ukrajinu. Također postoje i izvještaji da su bjeloruski tenkovi i streljivo poslani u Donbas i na Krim.
Ranije je ovog mjeseca bjeloruski predsjednik Aleksander Lukašenko dao naslutiti da bi se njegova zemlja mogla pridružiti borbama u rusko-ukrajinskom ratu. Lukašenko je 10. listopada najavio slanje “združene bjelorusko-ruske vojne skupine” kao odgovor na navodnu prijetnju napadom iz Ukrajine, piše analitičarka Katia Glod za Al Jazeeru.
VEZANE VIJESTI
Ovaj korak predstavlja značajnu eskalaciju uloge Bjelorusije u ratu dosad. On znači da Lukašenko priprema bjelorusku javnost – koja se od početka konflikta snažno protivila slanju bjeloruskih oružanih snaga u borbe – a istovremeno traži formalno opravdanje, koliko god ono bili nerealno, za veće involviranje Bjelorusije u sukob.
Direktno uključenje u rat ipak bi moglo biti previše riskantno za režim u Minsku, čak i za sam Kremlj, ali i prekomplicirano za izvesti.
Aktiviranje doktrine obrane saveza nacija
Nedavna ruska aneksija četiri ukrajinske regije smanjila je Lukašenku prostor za manevriranje po pitanju ruskih zahtjeva za pomoć. Kremlj bi mogao tvrditi da je ukrajinska protuofenziva u okupiranim regijama Donbas i Herson zapravo napad na rusko-bjeloruski savez nacija, sporazum između ove dvije zemlje kojim se predviđa bliska politička i ekonomska suradnja.
Vojna doktrina ovog saveza, koju je Lukašenko potpisao prošlog studenog pod pritiskom iz Kremlja, kaže da bilo koji vojni potez protiv jedne članice znači i napad na čitavi savez.
Združena bjelorusko-ruska vojna skupina dio je zajedničke politike obrane saveza. Najavom slanja te skupine, Lukašenko je praktički objavio da je Bjelorusija u “predratnoj” situaciji.
Nejasno je što bi to točno moglo značiti u vojnom kontekstu i koliko velika bi ta snaga mogla biti. Ipak, “brzo slanje” koje je spomenuo Lukašenko inače uključuje intenziviranje obavještajnih aktivnosti, aktivaciju najvećeg broja trupa, postavljanje komunikacijskih i operacijskih sustava, kao i pojačanje stanja spreme na borbu, između ostalog.
Najava bi također mogla značiti i mobilizaciju rezervista i stavljanje teritorijalnih obrambenih snaga u stanje spremnosti. Te trupe sudjelovale su u čestim vježbama na bjeloruskom teritoriju posljednjih godina.
Trenutno bjeloruska vojska broji nekih 65.000 trupa, od kojih 20.000 čini podrška ili kadeti. To znači da govorimo o 45.000 vojnika. Njihova spremnost na borbu možda i nije na zavidno visokoj razini budući da u vrijeme mira služi samo dio trupa.
Ipak, ako je suditi po medijskim izvještajima, već je počela prikrivena mobilizacija pod izlikom testiranja sposobnosti i spremnosti vojske. U ovom trenutku ona bi mogla obuhvatiti podršku i fokusirati se na muškarce u malim gradovima i selima. Bjeloruskim vojnicima navodno je zabranjeno putovati izvan zemlje.
Bjeloruske trupe u Ukrajini
Ruski predsjednik Vladimir Putin ima dovoljno utjecaja da natjera Lukašenka da pošalje bjelorusku vojsku na frontu. Pitanje je koliko bi to bilo razumno.
Politička sudbina bjeloruskog vođe leži u rukama Kremlja od lažnih izbora 2020. kada je ruskom podrškom na vlasti zadržan Lukašenkov režim, a masovni prosvjedi su ugušeni.
Otada se Lukašenkova sposobnost da se odupre zahtjevima Rusije značajno smanjila. Kremlju je u ruke predao velike dijelove ekonomske i obrambene neovisnosti, potpisujući raznorazne “integracijske” dokumente i bjelorusku vanjsku politiku prilagođavajući ruskoj.
Putin bi također mogao pritisnuti Bjelorusiju da pristane na nešto s čim se dosad nikada nije slagala – združeno vojno zapovjedništvo Bjelorusije i Rusije. Ako se to dogodi, Bjelorusija bi zadržala pravo na donošenje odluka samo na papiru, pogotovo što se tiče slanja bjeloruskih trupa preko granice. U praksi bi sve odluke najvjerojatnije donosili ruski generali.
Ipak, nejasno je koliko bi korisne Rusiji bile bjeloruske trupe, kojima nedostaje ratnog iskustva. Ne samo da će bjeloruskih vojnika biti malo, nego će vrlo vjerojatno biti i slabo motivirani, što bi njihovu prisutnost moglo pretvoriti prije u slabost, nego u prednost.
VEZANE VIJESTI
I samoj Rusiji nedostaje veliki broj obučenih i opremljenih trupa da bi otvorili novu frontu na bjeloruskoj granici koju je Ukrajina minirala i utvrdila, raznijevši mostove.
Ukrajinski vojni stručnjaci upozoravaju da bi Ukrajina mogla izvesti preventivni napad ako primijeti kretanja trupa iz Bjelorusije, a mete bi mogle uključivati ključnu infrastrukturu u Bjelorusiji. To bi također moglo zaustaviti Lukašenka u slanju trupa preko granice.
Javni nemiri
Budući da su strukture civilnog društva u Bjelorusiji uništene, a prosvjednici i vođe oporbe ili u zatvoru ili u egzilu, šanse da će neredi izbiti neposredno nakon najave mobilizacije ili slanja trupa u Ukrajinu mogle bi biti niske.
Ipak, mobilizacija bi svejedno mogla predstavljati visoki politički rizik za Lukašenka. Ruski rat u Ukrajini vrlo je nepopularan u bjeloruskoj javnosti još od samog početka. Prema nedavnim podacima iz ankete Chatham Housea, samo 9 posto ispitanih podržava ideju slanja bjeloruskih trupa u Ukrajinu.
Takva odluka mogla bi dodatno smanjiti već ionako nisku podršku koju Lukašenko uživa u javnosti i destabilizirati njegov režim. Slanje trupa preko granice također bi moglo bjeloruskog predsjednika u Minsku ostaviti bez obučenih vojnika koji bi štitili njega. Treba se prisjetiti da su bjeloruske vojne jedinice bile mobilizirane 2020. da uguše masovne prosvjede.
Bjeloruska opozicija to bi sve mogla pokušati iskoristiti u svoju prednost. Neke oporbene snage već su pokazale apetit za nemirni otpor nakon što civilni prosvjedi nisu rezultirali političkom promjenom.
U novostvorenom Ujedinjenom prijelaznom kabinetu dvije pozicije zauzimaju članovi bjeloruskih sigurnosnih snaga i tužiteljstva koji su odbjegli od režima. Oni sada postavljaju mrežu volontera spremnih na masovnu pobunu protiv Lukašenkovog režima i “ruske okupacije”.
Osim toga, vođa oporbe Sviatlana Tsikanouskaja tvrdi da se na strani ukrajinske vojske već bori oko 1.500 Bjelorusa, a još ih prolazi obuke.
Ako bi Lukašenko mobilizirao trupe i poslao ih u Ukrainu, Zapad bi gotovo sigurno nametnuo još žešće sankcije koje bi značile dodatni udarac za ionako slabašnu bjelorusku ekonomiju. To bi, zajedno s nepopularnošću predsjednika, moglo olakšati oporbi da potakne napuštanje bjeloruske političke elite i izazvati nemire.
Lukašenko bi zahtijevao više političke, ekonomske i sigurnosne podrške iz Moskve, što bi Putinu skrenulo pozornost s Ukrajine. Masovni prosvjedi u Bjelorusiji također bi bili vrlo opasni i za samog Putina, jer bi mogli Rusiju koštati najbližeg saveznika i potaknuti političku nestabilnost u zemlji.
Ukratko, slanje bjeloruskih trupa u Ukrajinu ne bi bilo pretjerano korisno na terenu, a moglo bi ubrzati Lukašenkov pad, čega je Kremlj sigurno svjestan i što uzima u obzir kada se donose odluke.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.