Udžbenik dekana Učiteljskog fakulteta u Zagrebu Ivana Prskala, jednog od gorljivih apologeta ministra obrazovanja Pave Barišića, ima sličnosti s udžbenikom Miloša Mrakovića „Uvod u sistemsku kineziologiju“ koju je 1997. godine izdao Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu, današnji Kineziološki fakultet.
Prskalova knjiga, izuzme li se kazalo i popis literature, sadrži 115 stranica teksta, od kojih je njih 60, dakle više od polovice, tvrdilo se u prijavi Sveučilištu u Zagrebu, prepisano iz Mrakovićeve knjige, piše Lupiga, koja donosi i fotografije pasusa iz originala i Prskalovog djela.
VEZANE VIJESTI
“Kineziološka sociologija proučava strukturu i razvoj socioloških obilježja značajnih za planiranje i programiranje odgojno-obrazovnih procesa općenito, te edukacije, sporta, kineziološke rekreacije i kineziterapije posebno“, piše u Mrakovićevom „Uvodu u sistemsku kineziologiju”. Kod Prskala? Nije baš isto. Riječ “sport” je promijenjena u “šport”, piše portal.
Sam Prskalo ima objašnjenje ne navođenja izvora i kopiranja čitavih teza, natuknica i stranica – tvrdi da to nije znanstveno djelo!
“Faktički se radi o skripti, materijalu namijenjenom studentima. Radi se o jasnim i notornim činjenicama, definicije su jednostavno takve”, rekao im je Prskalo.
S njim se ne slaže Vlatko Silobrčić, donedavni Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, za koji nema sumnje da je i ministar Barišić počinio plagijat.
“Udžbenik itekako može biti plagijat, jer kao i svaki drugi tekst podliježe istim pravilima kada se preuzima tuđi tekst. Jasno se treba vidjeti da se radi o tuđem tekstu”, kaže Silobrčić. Istog je mišljenja i Vedran Katavić, jedan od bivših predsjednika tog odbora, pojašnjavajući kako nijedan kodeks kojim se OEZVO mogao voditi ne specificira udžbenike kao neku posebnu kategoriju, pa se tako u Etičkom kodeksu Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu kod plagiranja govori samo o znanstvenim i umjetničkim radovima. Upitali smo Prskala za dodatno pojašnjenje stavova Silobrčića i Katavića, koji se razlikuju od njegovih.
U kontekstu nedokazane optužbe da je prepisao cijelih 60 stranica knjige, vrijedi naglasiti da je Prskalo u otvorenom pismu podrške Barišiću, pored zgroženosti “nedokazanim optužbama za plagijat temeljenim na lažima i insinuacijama”, potpisao da je ministar počinio tek manji propust, a nipošto plagijat jer je “razvidno da autor ne prisvaja tuđe ideje, niti ih predstavlja kao svoje”.
Fotografije dva udžbenika, kao i mišljenje akademika o ovom slučaju možete vidjeti na Lupigi.
“Držim kako pravi problem nije plagiranje već činjenica da se objavljuje poznata vijest iz 2012. isključivo kao motiv za čistku nepodobnih od strane partijskih aparatčika koji unatoč gubitku na parlamentarnim izborima, izborima za rektora Sveučilišta u Zagrebu te izbora za pozicije dekana žele slatki okus vlasti ne shvaćajući kako je vlast služenje, zbog čega im više nitko normalan ne vjeruje. Te bolesne ambicije se ovako očituju”, navodi Prskalo za N1.
“Nije moja tvrdnja da udžbenik ne može biti plagijat nešto slično sam spomenuo kao stav članova Odbora za etiku u jednom ranijem slučaju prijave za plagijat (o čemu sam posredno čuo, te spomenuo I.F.). Plagiranje predstavlja prikazivanje tuđeg rada kao svojeg bez navođenja izvora i po meni to može biti i u udžbeniku, ali prerada znanstvenog teksta razini korisnika na nižem stupnju zahtjevnosti i metodičkom postupku, što je uobičajeno za potrebe obrazovanja i legitimno je kao tzv. didaktički prijenos iz znanstvenog teksta u didaktički tekst. Pritom je nužno navesti autora i djelo čija je didaktička prilagodba učinjena, što je u ovom slučaju ispunjeno. Didaktički prenesen tekst smatra se također izvornim autorskim radom jer je u njemu izvoran upravo postupak i rezultat didaktičkog prijenosa. U sistematici izražajnih stilova ta se dva diskursa razlikuju kao znanstveni i didaktički (metodički) diskurs, a najbolje su vidljiva u znanstvenim monografijama i odgovarajućim sveučilišnim udžbenicima, odnosno udžbenicima za niže stupnjeve obrazovanja. Pitam se hoće li sugovornici I.F. proglasiti plagijatom i udžbenike na nižim razinama obrazovanja koji uopće nemaju navedenu literaturu ili je ta „osuda“ selektivna („ne specificira udžbenike kao neku posebnu kategoriju“). Moja želja nije polemizirati o plagijatu sa sugovornicima I.F. već naglasiti kako je prijava o plagijatu prošla proceduru nadležnog etičkog tijela te se kako je vidljivo iz priložene dokumentacije u ovom slučaju ne radi o plagijatu”, navodi on. Dostavio je našem portalu i preslike mišljenja Etičkog povjerenstva Učiteljskog fakulteta Sveučiilišta u Zagrebu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
