Nakon što je Ministarstvo poljoprivrede donijelo novi pravilnik kojim uvodi kontrolu većeg broja vrsta voća i povrća uvezenih iz nečlanica EU-a te povećalo naknad za inspekcijski nadzor s 90 na 2.000 kuna u cilju, izazvalo je to njihovo nezadovoljstvo i protumjere, a na tu je temu za Novi dan govorio stručnjak za sigurnost hrane Marijan Katalenić.
Postoje li doista potrebe za strožom kontrolom?
Gledajući posljedice mora se reći da priprema propisa nije bila dobra, u svakom slučaju prva stvar koju treba reći je da je inspekcijski nadzor pojačan i proširen i za neke druge vrste voća i povrća koje nisu kontrolirane. Da bi se ta mjera poduzela, morala bi postojati nekakva statistička obrada koja bi pokazala da postoji uvoz robe iz trećih zemalja koja je lošije kvalitete, a takvi podaci nisu pratili izlaz pravilnika. On je izašao na vrijeme za pripremu, ali je trebala i priprema javnosti i partnera, drugih zemalja. Autonomno je pravo svake zemlje da inspekcijski nadzor i njegovo koštanje sama propiše.
VEZANE VIJESTI
EU ima vrlo visoke standarde, a nas se upozorava da kršimo međunarodne propise – hoće li biti još protumjera?
Mora se reći da Hrvatska ima autonomno pravo uvesti određene veće naknade za inspekcijski nadzor ako postoji razlog. Sigurno da će postojati protumjere. Vidimo da je politička situacija u okruženju takva da su maksimalno senzibilizirani partneri da reagiraju na taj način, no htio bih reći da se stalno priča o povećanju kvalitete voća i povrća da bi se zaštitio potrošač, no mislim da to ovdje nije slučaj jer se to ne radi takvim mjerama jer one idu samo na zadovoljavanje određenih administrativnih potreba, a ne zaštitu potrošača koja je u EU propisana kroz standarde zdravstvene ispravnosti i tako ga štite od direktne ugroze zdravlja od štetnih sastojaka koji bi se nalazali u hrani. Ovdje nema takvih podataka, radi se o jednoj administrativnoj mjeri koja nije dobro PR-ovski odrađena i da će trebati vremena da se politika opet vrati u normalne odnose.
Ali ide li se na ruku domaćim prozvođačima?
Ne bih rekao, moguće je da je to tendencija, ali ako stavite određeni namet – tko bi ga platio? Hrvatski potrošač jer se cijena mora na neki način naplatiti. Mislim da su u ovom slučaju kroz čuvanje kvalitete prozvodnje i potrošača krije jedna odluka koja nije dobro odrađena i da bi o njoj trebalo razmisliti te smiriti situaciju na tržištu.
Hoće li biti usvojene protumjere?
Nije dobro jer najprije je određenim dogovorima s partnerima trebalo u cijelom tom procesu doći na zajedničku granu, drastične mjere nikada nisu završile dobro za potrošače, uvoznike, niti za biznismene, niti za zemlje koje su to radile.
Kakva je situacija s trgovinom uvozom od susjeda, Crna Gora i Makedonija su članice Svjetske trgovinske organizacije.
Kod slobodne trgovine je važno da bude zdravstveno ispravna, ne da nameti i inspekcija opterećuju cijenu robe i to je sasvim kriv pristup, svaki zastoj sezonske robe koja ide od jednog do drugog mjesta smanjuje kvalitetu robe, nutritivnu vrijednost, propada i na kraju se teško može i preraditi. Dio industrije je ionako na koljenima i ne bi mogao zbrinuti takvu robu zbog kapaciteta i važno je da se što prije postigne dogovor. Što se tiče ministra Tolušića, gledajući njegov rad od samog početka, dajem mu veliki pet zbog pokrenutih tema oko poljoprivrede i sigurnosti hrane, nadam se da će se ovo riješiti. Administracija unutar Ministarstva je zakazala koja nije na pravi način objasnila svim sudionicima o čemu je riječ, a slično je i s nekim drugim pravilnicima gdje se uopće nije objasnilo osnovnu misao vodilju, cilj svih tih akcija.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
