Ogorčeni sin: "Bolesnog oca sam 35 dana vozio na zračenje. HZZO ne da putne troškove. Kažu, mogli smo vlakom"

"Otac je prije skoro tri godine, u proljeće 2023. prvi puta imao neke neobične simptome, stalno curenje iz nosa, tupu bol u glavi, nagluhost, kasnije i gubitak njuha. Bio je kod liječnika koji su mu prepisivali raznorazne sprejeve za nos. U ljeto iste godine imao je zakazan termin za kolonoskopiju u Kliničkoj bolnici Sveti Duh prilikom koje mu je liječnica greškom probušila debelo crijevo. Incident mu je zatajen i s probušenim crijevom je pušten kući, ostavljen sam sebi na brigu dok se nisu javili znakovi upale potrbušnice. Zbog nesnosnih bolova primljen je na hitni prijem na Svetom Duhu gdje je zadržan na liječenju. Kroz 14 dana prošao je niz dijagnostičkih i terapijskih postupaka i zahvata, silnog psihičkog i fizičkog stresa za organizam, život mu je bio ugrožen. Uspjeli su ga zaliječiti velikim dozama antibiotika. Na jedno kraće vrijeme je i ono curenje iz nosa prestalo", kazao nam je uvodno.

No početkom 2024. simptomi su se ponovno javili i otac našeg čitatelja otišao je na pretrage u KBC Sestre milosrdnice.

"Rekli mu da može čekati na zračenje, on ubrzo oslijepio"

Po riječima našeg sugovornika, njegovog oca tamo su 'šetali' od jednog do drugog liječnika da bi mu tek u kolovozu te godine bio otkriven karcinom sinusa, inače rijedak, ali opasan tumor.

"Liječnici ga nisu prepoznali sve dok doslovce nije kroz nos izašao van. Otac ga je ispuhivao u maramicu", priča danas njegov sin.

Tek koncem kolovoza, kada se njegov onkolog vratio s godišnjeg odmora, ocu je na CT-u dijagnosticiran poveći karcinom nazalnog sinusa, veličine oko 6 centimetara.

"Liječnik je rekao da mora na zračenje no budući da se akcelerator, uređaj za zračenje, zbog preopterećenost stalno kvario, tek koncem listopada je mogao doći na red. Tada smo pitali onkologa može li tako dugo čekati na terapiju s obzirom na veličinu i položaj tumora u glavi. Odgovor je bio da se bez problema može čekati. No ubrzo se pokazalo da to nije točno. Već početkom rujna nalaz CT-a pokazao je da je tumor došao skroz do očnih živaca. Oslijepio je na jedno oko, na drugom mu je vid oslabio na 40 posto, a bolovi su bili sve nesnosniji pa smo tražili bolnicu gdje bi se moglo što prije započeti sa zračenjem."

Svakoga dana iz Bistre u Rijeku na zračenje

Naš sugovornik kaže da su u jednoj privatnoj klinici u Svetoj Nedelji nakon uvida u medicinsku dokumentaciju rekli da takvo zračenje ne mogu odraditi. U Institutu za tumore na Črnomercu na red za zračenje mogao je doći tek za dva mjeseca, a slično im je rečeno i u KBC-u Rebro, jedinoj još preostaloj bolnici u Zagrebu gdje obavljaju tu radioterapiju.

"Nešto smo morali poduzeti jer je tata trpio sve jače bolove. Moja supruga, koja je zdravstveni radnik, nazvala je Klinički bolnički centar (KBC) u Rijeci. Stupila je u kontakt s onkologom koji je shvatio ozbiljnost i žurnost situacije te dozvolio da dođemo tamo rekavši kako zna da Zagreb ima problem s pružanjem pravovremene radioterapije. Bilo je to sredinom rujna 2024. godine."

Ovaj Bistranin kaže kako je njegov otac u roku od sedam dana krenuo na zračenja u riječki KBC, ukupno 35 sesija u nizu. Budući da nisu uspjeli naći adekvatan smještaj u Rijeci, sin je oca svih tih 35 dana zaredom, osim nedjeljom, svakodnevno vozio iz Gornje Bistre u Rijeku na zračenje i vraćao ga natrag. Srećom, u njegovoj firmi omogućili su mu da za to vrijeme radi na daljinu.

"Otac umro, ali ne od karcinoma"

Početkom studenoga njegov otac uspješno je završio sa zračenjima.

"Rezultat je bio izvrstan. Tumor se smanjio i povukao, bolovi su prestali i vratio mu se njuh no nažalost ne i vid. Oporavljao se sporo, ali sigurno. No ubrzo potom, u veljači 2025. dobio je gangrenu crijeva te od nje i posljedica KOPB-a od kojeg je bolovao, preminuo je početkom ožujka iste godine. Dan prije nego što je umro bio je na MSCT-u mozga na kojem se pokazalo da je tumor u regresiji i da je zračenje bilo uspješno. Nije umro od karcinoma", kaže njegov sin.

Uvjeren je da do svega toga ne bi došlo da je očeva bolest bila pravodobno dijagnosticirana i da nije bilo ignoriranja i propusta u zdravstvenom sustavu.

No tu počinje drugi dio ove priče.

"Nije u pitanju novac, nego princip"

"U KBC Rijeka išli smo s uputnicom liječnika obiteljske medicine, a tamo su nas pitali i za putni nalog. Nismo ga imali jer nismo ni znali da imamo pravo na to, pa smo ga zatražili kod obiteljskog liječnika i odnijeli u Rijeku.

A nakon završene radioterapije otac je podnio zahtjev za putne troškove za tih 35 putovanja u Rijeku. No HZZO (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje) u Zaprešiću je zahtjev odbio uz obrazloženje da smo liječenje mogli obaviti u Zagrebu.

Pisali smo potom žalbu Direkciji HZZO-a u Zagreb. Tamo su je uvažili i vratili postupak u Zaprešić, s tim da su tražili i mišljenje s onkologije u Vinogradskoj. Ondje su napisali da je zračenje bilo jedino rješenje i da je odlazak u KBC Rijeka bio opravdan zbog dugih čekanja u Zagrebu. Dok je taj žalbeni postupak trajao, tata je umro i ja sam kao nasljednik dobio pravo od suda da to tražim. Odlučio sam to zbog principa, ne zbog novca, jer sam vidio kako funkcionira taj sustav", govori danas sin preminuloga.

Naime, tada je u drugom odgovoru ispostave HZZO-a u Zaprešiću stajalo da je putovanje u Rijeku na zračenje bilo opravdano, ali da je pacijent imao pravo na prijevoz sanitetskim vozilom.

"Nama to nitko nije ponudio. A drugo obrazloženje je bilo da je otac, kao osoba starija od 65 godina, imao pravo na besplatan prijevoz vlakom Hrvatskih željeznica do Rijeke i natrag. Usprkos svim stručnim mišljenjima koje su tražili, HZZO implicira da je to bilo naše izvolijevanje", kaže naš sugovornik.

"Nikto nam nije ponudio sanitetski prijevoz"

Jesenas je uložio treću žalbu u nizu ostavši pri svim potraživanjima iz zahtjeva za naknadu troškova.

"Zamislite, bolesnika s invazivnim procesom koji se u tih mjesec dana proširio toliko da je na jedno oko potpuno oslijepio, a na drugo ostao napola slijep, a usto je trpio nesnosne bolove zbog kojih je od prvog dana liječenja u KBC-u Rijeka primao morfij, HZZO je želio slati da vlakom putuje svakoga dana u Rijeku na zračenje", rekao je ogorčeno.

Ogorčen je i jer njegovom ocu nije bio ponuđen sanitetski prijevoz na koji je imao pravo, niti ikakva druga podrška zdravstvenog sustava. Doslovno su, kaže, otac i on bili prepušteni sami sebi.

"Sanitetski prijevoz nikada nam nije bio ponuđen od ijedne zdravstvene institucije. Nismo bili informirani ni upućeni u prava koja je otac kao pacijent imao u takvoj situaciji. Zbog doživotne traume koju je zbog toga moja obitelj imala i ima, objeručke bi prihvatili sanitetski prijevoz da nam je netko ponudio tu mogućnost", kaže danas.

"Neću odustati. Nikog nije bilo briga"

Posebno je ogorčen na sustav koji je njegovog oca (i njega) natjerao da s uznapredovalim tumorom sami traže rješenje.

"Sama je sreća da je supruga zvala baš taj dan i da se javio baš taj liječnik koji se javio. Mogao se javiti neki drugi i reći da otac ima termin u Zagrebu i da se strpimo. A da nije počeo s terapijom u Rijeci, vjerojatno bi oslijepio i na drugo oko i umro u nesnosnim bolovima čekajući termin za zračenje u Zagrebu. Sve to smo on i ja sami, bez pomoći zdravstvenog sustava, morali podnijeti na svojim leđima i nikoga nije bilo briga", kaže.

Stoga zbog principa traži da se barem naknadno "kao minimum" isplati naknada troška putovanja jer njegov otac nije mogao dobiti pravovremeno liječenje u Zagrebu.

"Moj otac je podnio 35 sesija zračenja i nije umro od tumora, nego od gangrene crijeva i posljedica KOPB-a pola godine po završetku terapije, što daje zaključiti da je odlazak u Rijeku itekako bio opravdan", dodao je.

Kaže da je odlučio ne odustati od žalbe. A zahvaljuje svima u KBC-u Rijeka koji su liječili njegovog oca i brinuli o njemu.

Upit o ovom slučaju poslali smo Direkciji HZZO-a i ispostavi u Zaprešiću. Do objave teksta odgovor nismo dobili pa ćemo ga objaviti naknadno.