Velika N1 analiza političke (ne)odgovornosti u Hrvatskoj

Poznati su brojni primjeri, no nije ih zgorega s vremena na vrijeme ponoviti: švedska ministrica dala je ostavku jer je službenom karticom kupila čarape, mađarski ministar jer se nije slagao s politikom prema beskućnicima, poljski ministar nakon niza samoubojstava zatvorenika, nizozemska vlada zbog masakra u Srebrenici - čak deset godina nakon događaja, a grčki ministar nakon tragičnog sudara vlakova u kojem je poginulo više desetaka ljudi.

A kako stojimo s političkom odgovornošću ministara u Hrvatskoj? Imamo nekoliko primjera podnošenja ostavki nakon pogrešaka i nesreća u njihovim resorima, no oni su više iznimka nego pravilo.

Smijenjeni ministri

Najpoznatija je svakako ostavka Ane Stavljenić Rukavine, ministrice zdravstva u Račanovoj vladi, koja je 2001. godine na vlastiti zahtjev napustila Vladu zbog afere Baxter, kada je 23 pacijenata umrlo zbog pogrešne terapije.

Ivo Sanader 2008. smijenio je dvoje ministara - Berislava Rončevića, ministra policije, i Anu Lovrin, ministricu pravosuđa te tadašnjeg ravnatelja policije, nakon ubojstva Ivane Hodak u središtu Zagreba.

Damir Krstičević, ministar obrane, podnio je ostavku u svibnju 2020. nakon pada školskog aviona u kojem su poginula dvojica mladih pilota.

Ponuđene i odbijene ostavke

Imamo i kategoriju ministara koji su ponudili ostavke, ali ih premijeri nisu prihvatili.

Najpoznatiji je slučaj Božidara Kalmete, koji je 2009. ponudio ostavku premijerki Jadranki Kosor nakon strašne željezničke nesreće kod Rudina, u kojoj je poginulo šestero ljudi, a više ih je ozlijeđeno. Uzrok je bilo pogrešno tretiranje tračnica retardantom. Kosor je odbila Kalmetinu ostavku, a ministar je ostao gdje jest.

Ništa se nije dogodilo ni Luki Bebiću iz HDZ-a, za kojeg se doznalo da je intervenirao pri zapošljavanju Ivice Medaka, čovjeka koji je naredio špricanje pruge spornom tvari. Sjećate li se pisma "Dragi barba Luka", u kojem Medak tepao moćnom političaru? Ne? Da, u ovoj zemlji sve se brzo zaboravlja.

Ostavku je 2019. ponudila i Gabrijela Žalac nakon što je automobilom naletjela na djevojčicu u Vinkovcima, a kasnije se doznalo da nema ni važeću vozačku dozvolu. Premijer Plenković ostavku je promptno odbio, uz izjavu da se svakome može dogoditi da ne produži vozačku dozvolu.

Ostavke koje se nisu dogodile, a trebale su

Najviše je ipak primjera ostavki koje su se trebale dogoditi, ali nisu. Najviše takvih slučajeva bilježi se u sustavu socijalne skrbi.

U veljači 2019. Hrvatsku je potresla vijest da je otac s balkona u Pagu bacio četvero uspavane djece. Obitelj je bila u tretmanu centra za socijalnu skrb, neka djeca već su ranije bila izuzeta iz obitelji. Sustav ih je iznevjerio. Ministrica Nada Murganić, kao i njezin šef Plenković, nisu smatrali da to zahtijeva ostavku.

U siječnju 2020. u ilegalnom domu za starije u Andraševcu izgorjelo je šestero nemoćnih staraca. Grijalica je zapalila trošnu drvenu baraku u kojoj su ležali bez nadzora. Tadašnja ministrica Vesna Bedeković izrazila je sućut, ali na pitanje o ostavci rekla: "Ostavka nije rješenje."

U svibnju 2022. Hrvatska je tugovala za Nikol, djevojčicom koju je sustav socijalne skrbi oduzeo udomiteljima koji su o njoj brižno skrbili i vratio roditeljima, koji su je kasnije ubili batinama i zanemarivanjem. Roditelji su završili u zatvoru, ministarstvo je podnijelo sedam kaznenih prijava protiv djelatnika socijalne skrbi, no u samom ministarstvu nitko nije odstupio.

Lani se u Centru za rehabilitaciju Rijeka pizzom ugušio 15-godišnji dječak s teškoćama u razvoju. Bio je sam, zatvoren u sobi bez struje i kreveta, satima bez nadzora. Ministarstvo i DORH odgovornima smatraju ravnateljicu i osoblje, iako oni tvrde da su godinama upozoravali da ustanova nije primjerena za takve korisnike. Ministar Marin Piletić o ostavci nije razmišljao, a njegova državna tajnica Marija Pletikosa izjavila je kako je uobičajeno da korisnici umiru u ustanovama socijalne skrbi.

Ako govorimo o drugim resorima, nitko se nije smatrao odgovornim za smrt trojice mornara broda Lastovo, iako su dvije neovisne istrage, ministarstva i Agencije za istraživanje nesreća, utvrdile propuste u protokolima tvrtke Jadrolinija. Ministar je tada izjavio kako "razmišlja i razmišlja" o ostavci, ali na tome je ostalo. Tek mjesecima kasnije, nakon velikog pritiska javnosti, smijenjen je šef Uprave.

Jedan od posljednjih slučajeva je požar u Kuršancu, u kojem je izgorjelo troje romske djece. Djeca su živjela u neadekvatnim uvjetima, bez struje i vode. Predstavnici romske zajednice poručili su da je sramotno da u 21. stoljeću ljudi u Hrvatskoj i dalje žive u takvim uvjetima.

Ni za tu tragediju, kao ni za jednu od najvećih poslijeratnih, ubojstvo prvašića i ranjavanje više učenika i profesorice u OŠ Prečko u Zagrebu, nitko na najvišoj državnoj razini nije osjetio moralnu odgovornost.

Nitko od ministara nije smatrao da treba odstupiti zbog činjenice da djeca u školama nisu bila sigurna, niti zato što je osoba s izraženim psihičkim problemima praktički izravno iz liječničke ordinacije otišla počiniti zločin.

Odgovor sustava na tu traumu bio je propis o uvođenju osoba za sigurnost u škole, mjera koja se i danas provodi nesustavno i uz brojne propuste.