Vlasnik Rimac automobila, večerašnji gost Pressinga je vrlo ekološki osviješten i ne pokazuje to samo proizvodnjom električnih vozila.
Kakav je osjećaj kad netko tko vam je bio uzor u dječačkim danima sutradan nazove i kaže da bi htio da mu napravite auto?
To mi je baš velika čast. Uvijek sam pratio Christiana Königsega i surađujemo jako blisko. Razvijamo i proizvodimo najkompleksnije komponente njegova auta. Ima najviše kilovata po kilogramu mase. 500 kilovata u manje od sto kila. Cijeli taj auto je najsnažniji auto ikad proizveden i mi radimo najkompleksniji dio. Super je to suradnja i jako sam ponosan na to. Puno učim od Christiana. Vidi se razlika i u pristupu. Mi ne radimo samo auto nego i drugo osim njega i to nam omogućava da se brže širimo.
Do kad će ova lokacija zadovoljavati vaše planove širenja?
To je problem s kojim se stalno borimo. Kad smo tek došli bilo je to puno prostora. Sad smo se proširili na tri hale. Fali nam mjesta. Radimo serijsku proizvodnju. Ja sam dosta specifičan oko svih tih detalja. Hoću da to bude u prirodi, da možemo imati svoju farmu, da imamo organsku proizvodnju hrane. To će biti nešto posebno.
Hoće li to biti u Hrvatskoj? Što znači dolazak u Ameriku?
VEZANE VIJESTI
Mi smo globalna firma od prvog dana. Ništa nismo prodali u Hrvatskoj, sve je izvoz. Doći će faza kad ćemo morati imati urede i u inozemstvu. Neki partneri nam zahtijevaju da imamo urede njima blizu. Ja želim 90 posto razvoja i proizvodnje zadržati u Hrvatskoj. Vidjet ćemo hoćemo li uspjeti.
Čude vam se ljudi zašto tvrdoglavo inzistirate na ostanku u Hrvatskoj, s obzirom da je problema jako puno.
To je pitanje koje često dobivam. Mi smo bili i ucijenjeni da se preselimo, za dlaku sam otišao u Njemačku. Ja smatram da mi ovdje možemo sve napraviti. Možda bi nam u Njemačkoj bilo bolje, ali možda nas za par godina ne bi bilo. Imat ćemo predstavništvo u Americi. I BTB i BTC. Amerika je prije pet godina imala fond od 8 milijardi dolara za financiranje tehnoloških projekata. Velika Britanija ima sličan projekt. Mi se borimo na istom tržištu, sa svim tim firmama koje dobivaju poticaje od države. Mi to ne tražimo, ali zanimljivo je da se borimo. Svi koji dođu posjetiti naše pogone iz inozemstva komentiraju koliko bi nam bilo lakše da smo drugdje. Osim toga, investitori ne žele ulagati u Hrvatsku. Oni ne znaju što je Hrvatska. Ne znaju razliku i tu se odmah plaše. 90 posto američkih investitora odmah odustaju od hrvatskih firmi.
U Hrvatskoj postoje talentirani ljudi, kod vas ima dosta stranaca. Koliko je problem naći prave kadrove?
Naša filozofija je da zapošljavamo ljude, a ne iskustvo. Svjesni smo da ljudi rade nešto što nitko nije radio. Ja sam prezadovoljan svojom ekipom, jer smo uspjeli sastaviti super tim ljudi. Mislim da smo već iscrpili ljude ovdje. Imamo i stranaca. Cijela ekipa koja radi kod nas je radila nešto doma. Obrazovni sustav nije prilagođen. Kod nas inženjerske poslove ne rade nužno ljudi s papirom.
Koje vam je najdrže priznanje?
Najdraže priznanje mi je Poslodavac godine. Kad su me zaposlenici proglasili. I Guinnessovi rekordi su mi dragi. Natjecanja su lijepa iskustva, ali treba se usmjeravati na poduzetništvo. Ljudi kod nas imaju iluziju da ideja nešto vrijedi. To je bezvrijedno. Na natjecanjima inovacija se forsira ideja i dolazak investitora. 99 posto posla jest realizacija toga posla.
Vi niste pobornik patentiranja?
Ja sam prvi patent napisao kad sam imao 17 godina. Bio sam prvak države u elektrotehnici. Počeo sam patentirati nekakva naša rješenja kad smo krenuli s baterijom, onda sam shvatio da nema smisla patentirati, jer dok dođe do rješenja, već imamo tri generacije toga. To je užasno gubljenje vremena. Da se radi samo o meni, nikad ne bih patentirao. Električni automobili su 1 posto globalnoga tržišta. Naš je posao da sve prebacimo na električni pogon. Svoju tehnologiju dajemo i konkurenciji. Štitimo se brzinom razvoja i know-howom. Patenti nemaju smisla i zato nisam dio toga.
Zanimljiv pristup, vegetarijanac ste, brinete se oko okoliša, volite prirodu. Uklapa li se to, je li to nešto stvarno ili se pretvarate?
To dođe sa znatiželjom i sa čitanjem. Meni nije problem odustati od hamburgera i špageta bolognese, ako to znači da ću manje zagađivati svijet. Moj je san u sklopu firme imati restoran u kojemu bih subvencionirao vegetarijansku hranu. Mesna bi bila u ponudi, ali ona ne bi bila subvencionirana.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
