Da je dio sezonskih radnika na Jadranu, a najviše ih je iz Slavonije, doista često u robovlasničkom, a ne radnom odnosu. Potvrdio je to svojim iskustvom 33-godišnji Osječanin B. L., koji ističe da mu više ne pada na pamet zaradu potražiti na taj način. Po struci je kuhar, a sezonske poslove radi od 2002. godine.
“U travnju ove godine pronašao sam oglas za posao na stranicama HZZ-a za sezonsko zapošljavanje. Tražio se kuhar u Poreču. Prijavio sam se i nije prošlo ni 10 minuta i već su me kontaktirali i obavijestili da će šef i šefica za nekoliko dana posjetiti Osijek i da bi se trebao naći s njima. Dogovor je brzo ‘pao’. Idem raditi u Poreč. Plaća kuhara je 5000 kuna. Radno vrijeme je 8 sati (plus tu i tamo koji prekovremni sat koji ide u preraspodjelu sati), i jedan slobodni dan u tjednu. “Ipak smo mi ozbiljna firma”, rekli su mi “, B. L. za Glas Slavonije.
No, uslijedio je šok nakon otvorenja objekta jer je sve dogovoreno preko noći palo u vodu.
“Radio sam po cijeli dan, od 6 sati ujutro do 23 sata i duže te sam imao pet-šest sati za odmor. To ne samo da nije dozvoljeno zakonom (odmor mora biti 12 sati u komadu) nego je i opasno, pogotovo za rad u kuhinji sa strojevima i noževima. Kada smo dogovarali posao, ‘zaboravili’ su mi napomenuti da ću biti njihov (šefov i šefičin) osobni kuhar i konobar svaki dan… do petnaestog dana, kada sam se slomio i fizički i psihički. Kroničan nedostatak sna uz cjelodnevni rad. Na smještaj se ne mogu požaliti, to je prostor u koji sam tada otišao i pokupio svoje stvari u kofere, na što su me šefovi hladno pitali: ‘A otkazni rok?’ Kakav otkazni rok? Ne samo da nije onako kako je dogovoreno nego još nisam ni prijavljen na vrijeme. Kasnili su nekih tjedan dana s prijavom. Na moj upit što je s tim, odgovor je bio da je to bilo međusobno upoznavanje. Nakon što sam dao otkaz u Poreču, kontaktirala me uprava, koja me molila da im objasnim što se događa u Poreču i da cijelu svoju priču pošaljem direktoru”, priča Osječanin.
Gadosti iz kuhinje
Dodaje da se osobno uvjerio i u, kaže, druge gadosti na tom sezonskom poslu. “Kao kuhar nisam mogao vjerovati da se to događa – pokvarljiva roba kao što su jogurti, jaja, hrenovke… – sve se to držalo u podrumu. Pametnome dosta o kakvoj je razini higijene i kvalitete hrane riječ. Zato sam odmah sve to prijavio sanitarnoj inspekciji, inspekciji rada, Zavodu za zapošljavanje i Poreznoj inspekciji jer smo tamo sladoled i slične proizvode morali prodavati bez fiskalizacije, odnosno pravovaljanog računa. Nitko me iz inspektorata poslije nije kontaktirao, tako da vjerujem da je sve ostalo na mojoj prijavi”, kaže B. L.
Situacija sve gora
Zaključuje da je svake godine situacija sve gora i gora: “Ne samo da sam prije pet-šest godina kao kuhar imao plaću od 8500 kuna, a sada 5000 kuna, nego je svaka sezona sve gora, sve su gori i poslodavci. Uvjerio sam se da nisam jedini kojemu se ovakve stvari događaju i zato želim da se ova istina sazna… da nas prestanu izrabljivati. Sada sam opet u Osijeku i što planiram? Sjediti kod kuće i slušati kako im nedostaje sezonskih radnika.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
