Trump gubi neke od najvećih saveznika: "Ne želimo rješenje koje znači korak naprijed pa dva unazad"

Carine, uvedene kako bi zaštitile američku proizvodnju, povećavaju troškove upravo onih materijala potrebnih za širenje poslovanja u zemlji. Nove vizne politike ugrožavaju dotok stručnog kadra, ključnog za to širenje. A rezovi u potrošnji, koje guraju proračunski birokrati iz Bijele kuće, prijete potporama koje bi kompanijama trebale olakšati povratak proizvodnje kući.

"Stopostotno uz Trumpa"

Zajedno, te mjere pokazuju granice Trumpova improviziranog pristupa upravljanju i otkrivaju carinski sustav koji više djeluje kao sredstvo odmazde nego kao strategija gospodarskog napretka. Rezultat je skup i složen balans, koji poslovni lideri opisuju kao sve teži za upravljanje, prenosi Politico.

Primjerice, carine su poskupile uvoz opreme poput robota za obuku u tehničkim školama, čime su porasli i troškovi osposobljavanja radnika koje bi trebale popuniti nove proizvodne pogone.

Spencer Pederson, izvršni potpredsjednik Nacionalne udruge proizvođača električne opreme, rekao je da su proizvođači "stopostotno uz Trumpa" u nastojanju da obnovi domaću industriju, ali da se politike ponekad međusobno poništavaju.

"Ne želimo rješenje koje znači korak naprijed pa dva unazad", izjavio je Pederson, čija organizacija okuplja više od 300 tvrtki.

Bijela kuća postavila je kao prioritet povratak radnih mjesta iz inozemstva, od brodogradnje do proizvodnje čipova. Trump se pohvalio obećanjima kompanija o ulaganjima vrijednima nekoliko bilijuna dolara, uključujući plan Stellantisa od 13 milijardi dolara i JPMorganovu inicijativu od 1,5 bilijuna najavljenu ovog tjedna.

"Ne dobivamo priznanje koje zaslužujemo. Sve ovo ima jasnu logiku", rekao je jedan dužnosnik Bijele kuće pod uvjetom anonimnosti. "Postoji status quo, zbog kojeg su kompanije profitabilne, i naravno da im ne odgovaraju promjene."

Tvrtke koje razmatraju velika ulaganja suočavaju se s novim sektorima carina, revizijom Vrhovnog suda o predsjednikovim ovlastima da jednostrano uvodi carine te s pitanjem hoće li carine preživjeti ovu administraciju.

Mnogi poslovni lideri kažu da ne mogu pokrenuti projekte povratka proizvodnje bez veće sigurnosti.

"Frustrirajuće je - mi smo najameričkija automobilska tvrtka, izvozimo najviše, ali imamo nepovoljan vjetar od dvije milijarde dolara koji mi onemogućava dodatna ulaganja u SAD", rekao je Jim Farley, direktor Forda.

Slične su zabrinutosti izrazili i čelnici Goldman Sachsa, Mattela i Lucerne Internationala. Potonji je, primjerice, odgodio i smanjio projekt prerade aluminija u Michiganu koji je trebao vratiti proizvodnju iz Kine.

Neki ekonomisti i konzervativni analitičari smatraju da kombinacija carina i poticaja koje uvodi Trump potiče nužnu preobrazbu američke industrije — proces koji se možda ne bi dogodio bez njegova agresivnog pristupa.

"Prolazimo kroz dolinu neizvjesnosti, ali dugoročno će carine usmjeriti ponašanje industrije", rekao je Harry Moser iz inicijative Reshoring Initiative.

On dodaje da su povećani troškovi uvoza djelomično nadoknađeni poreznim olakšicama odobrenima ranije ove godine, pa ulaganja u proizvodnju u 2025. ostaju na razini iz 2024.

"Predsjednik je oduvijek govorio da slijedi težak prijelaz, ali nužan", dodao je dužnosnik Bijele kuće.

"Došli smo do točke preokreta"

Za one koji vjeruju da je Trumpov smjer ispravan, sadašnje poteškoće predstavljaju srednju fazu transformacije nakon desetljeća globalne trgovine koja je potaknula odljev radnih mjesta u inozemstvo. No, ostaje pitanje može li administracija te instinkte pretočiti u trajnu industrijsku strategiju.

"Došli smo do točke preokreta - rušenje je završeno, sada treba graditi novi temelj", rekao je Oren Cass, čelnik konzervativnog think-tanka American Compass. "Učinili su težak dio posla, ali uspjeh zahtijeva sustavnu, stabilnu, strukturalnu obnovu."

Trumpove carine, zamišljene da potaknu domaću proizvodnju, povećavaju troškove uvezenih dijelova nužnih za američke tvornice – osobito u industrijama poput automobila i poluvodiča, gdje komponente više puta prelaze granicu prije završne montaže. Dok pristaše tvrde da je to nužno kako bi se potaknula domaća nabava, tvrtke uzvraćaju da američki proizvođači još ne mogu isporučiti sve potrebne dijelove.

"Administracija djeluje po principu spremi, pucaj, pa tek onda naciljaj", kaže Scott Lincicome iz Cato instituta.

"Fokusiraju se na carine i državne udjele, a zanemaruju prepreke na strani ponude."

Zbog carina su i domaći proizvođači podigli cijene kako bi se izjednačili s inozemnim konkurentima, pa je čelik i aluminij proizveden u SAD-u također poskupio. To je stvorilo domino-efekt duž opskrbnog lanca, a u nekim slučajevima i potaknulo proizvodnju izvan zemlje, gdje su ti materijali jeftiniji.

"Kad uvedete carine na dijelove poput čipova ili autodijelova, zapravo štetite američkim tvrtkama koje pokušavaju izvoziti ili vratiti proizvodnju u zemlju", upozorio je Robert Atkinson iz Zaklade za informatičku tehnologiju i inovacije.

Unatoč najavama o otvaranju novih tvornica, mnoge kompanije ne mogu pronaći dovoljno kvalificiranih radnika. Prema podacima državnog Zavoda za statistiku rada, u SAD-u je trenutno više od 400.000 nepopunjenih radnih mjesta u proizvodnji, ponajviše u sektorima visoke tehnologije.

Podignuta tužba

Taj se manjak kadra pogoršava novim imigracijskim pravilima. Trump je u rujnu uveo naknadu od 100.000 dolara za zahtjeve za H-1B vize, što bi moglo odvratiti poslodavce od zapošljavanja stranih inženjera i tehničara.

Gospodarske udruge upozoravaju da bi to moglo ugroziti prijenos stručnog znanja i obuku američkih timova. U međuvremenu, zemlje poput Njemačke i Kine već ciljaju iste radnike koji bi inače otišli u SAD.

"Utrka za talentima presudna je", rekao je Jeff Wasden, direktor udruge State Business Executives. "Moramo zadržati američke stručnjake, ali i ostati otvoreni prema globalnom talentu."

Američka gospodarska komora je tužila Trumpovu administraciju zbog povećanja naknade za H-1B vize, tvrdeći da je predsjednik prekoračio ovlasti.

Trump je odluku branio tvrdnjom da će nova naknada spriječiti zloupotrebu programa i osigurati zapošljavanje samo najvrjednijih stručnjaka. Njegovi savjetnici tvrde da većina sadašnjih korisnika viza nisu visoko kvalificirani industrijski radnici, već softverski inženjeri, te da postoje drugi programi za iznimno talentirane pojedince.

Financijski aspekt dodatno komplicira situaciju. Dok se predsjednik hvali bilijunskim ulaganjima u SAD, proračunski restriktivci u njegovoj administraciji istodobno smanjuju državne programe koji bi mogli potaknuti još veće investicije.

Napetosti postoje i unutar administracije - Ured za proračun i upravljanje ove je godine naložio reviziju svih saveznih potpora i zajmova, čime je stvorena nova nesigurnost. Ministarstvo energetike nedavno je ukinulo više od 300 potpora za čistu energiju ukupne vrijednosti 7,5 milijardi dolara, uz obrazloženje da projekti nisu isplativi ni u nacionalnom interesu.

I sindikati, koji podržavaju povratak industrijske baze, sve češće izražavaju frustraciju zbog nedostatka jasne strategije. AFL-CIO upozorava da parcijalni pristup administracije izaziva više zbunjenosti nego povjerenja.

"Potrebna nam je koherentna strategija", rekla je Cathy Feingold iz AFL-CIO-a. "Moramo znati kako ćemo osigurati minerale ključne za našu industriju, kako će se ulagati prikupljene carine i kako će radnici dobiti stabilnu osnovu za život i natjecanje na globalnom tržištu."

"Trenutno vlada potpuna nedosljednost", zaključila je. "Carine same ne mogu obaviti posao."