Iz tvornice na obali Sjevernog mora prije četrdeset je godina izašla posljednja njemačka VW buba. Ali kult izvornog "narodnog automobila" traje i dalje.

Gotovo svaka zemlja na svijetu ima svoj nadimak za taj auto, a većina je varijacija na temu kukca ili bube. Nitko je ne zove službenim nazivom, Volkswagen Type 1.

I desetljećima nakon što se automobil prestao prozvoditi, buba je u svim svojim varijantama zadržala kultni status. Nakon Drugog svjetskog rata Volkswagen je pretvorila u svjetski brend.

Buba niti je bila brza, niti ekonomična, a naročito ne udobna. Ali je vozilo čudna oblika unatoč svim manama požnjelo svjetski uspjeh.

Posljednja njemačka buba sišla je proizvodne trake u tvornici u Emdenu, na sjeveroistoku Njemačke prije 40 godina. Radnici su je tog 19. siječnja 1978. ispratili suzama.

Sve je počelo 1933. nacrtom Ferdinanda Porschea kojim je odgovorio na poziv Adolfa Hitlera da proizvede jeftini “narodni automobil”, ili volswagen, namijenjen svim slojevima društva.  

Auto loptastog oblika u nacističkoj terminologiji nazvan KdF (Snaga kroz radost) krenuo je u proizvodnju 1939.

Početak Drugog svjetskog rata, međutim, značio je da će prvi KdF-ovi završiti u rukama njemačkih vojnika na bojištima u sjevernoj Africi i u Rusiji.

Obični Nijemci trebali su čekati do 1947. da mogu kupiti prve modele. Potaknut poslijeratnim njemačkim ekonomskim čudom, Volkswagen je već 1955. proizveo milijunti primjerak.  

Buba “made in Germany” ostvarila je golemi uspjeh i u Sjedinjenim Državama. S njemačkih proizvodnih traka silazilo je vozilo za vozilom.

Godine 1964. VW je izgradio novu tvornicu u Emdenu, na granici s Nizomskom. Zidar Willi Kurowski, kojem su danas 83 godine, radio je prvo na gradilištu, a kasnije, nakon prekvalifikacije, i kao zavarivač u samoj tvornici.

“Prvo su nas obučili u Wolfsburgu, a zatim vratili u Emden”, kaže Kurowski.

U početku se u tvornici sklapalo samo deset automobila dnevno, a dijelovi su stizali iz Wolfsburga, sjedišta kompanije.

“Neke hale još nisu bile pod krovom, pa smo se u pauzama grijali uz vatru. Ali momčadski duh je bio izniman, a mnoga prijateljstva traju još i danas”, rekao je Kurowski.

“Buba je pretvorila VW u globalnu kompaniju, ali ju je zamalo i uništila početkom 70-ih godina”, kaže Willi Diez, analitičar u auto-moto institutu u Geislingenu.

U Volkswagenu su vjerovali da će uspjeh bube trajati vječno, kaže Diez. “Ali tržište se promijenilo i buba je odjednom izgledala izvan vremena i tehnički zastarjela”.

Da VW u to doba nije pogodio s golfom, svojim idućim globalnim uspejhom, vjerojatno bi propao, smatra Diez.

“Neovisno o tome, ni prije niti poslije nije bilo automobila koji je na međunarodnom tržištu bilo toliko važan kao buba”, rekao je Diez, naglašavajući da je auto imao vrtoglavi uspjeh u Europi, Sjevernoj i Latinskoj Americi. “To je prvi globalni automobil u povijesti”.

Posljednja originalna VW buba uopće proizvedena je 2003. godine u Meksiku. Od 1938. ukupno ih je proivedeno 21,5 milijun, od čega više od 16 milijuna u Njemačkoj.

Ali mit o kultnom automobilu ne jenjava. Stare bube u voznom stanju prodaju se za astronomske iznose. Ovisno o tome kako su održavane i koliko su stare, primjerci mogu doseći cijenu od 30.000 eura.