Redatelj: "Trump, baš kao i Kralj Lear, ne kontrolira svoje afekte, a to ima katastrofalne posljedice za kraljevstvo“

Dok se varaždinski ansambl predvođen Ljubomirom Kerekešem priprema za premijerni izlazak pred publiku, redatelj Ivan Plazibat ističe kako je referenca na Donalda Trumpa u današnjem čitanju dramskih tekstova - pogotovo onih koji u sebi imaju makar nešto političko - postala gotovo neizbježna.

No, njegova interpretacija Shakespearea ide korak dalje – u samu srž impulzivnosti koja kroji sudbine naroda.

Politika bez "backstagea“: Od Shakespearea do X-a

Plazibat povlači izravnu paralelu između Learovih dvoranina i današnjih digitalnih arena. Prema njegovim riječima, društvene mreže su ukinule „zapozorje“ moći.

"Uvidom u Trumpove društvene mreže dobivamo pogled u backstage vladara i uvid u to kako bez srama funkcionira moć danas. Trump, baš kao i Lear, namjerno proizvodi ili ne kontrolira svoje emocije i afekte, što kod glasača i protivnika stvara visoku temperaturu. To je čovjek koji impulzivno reagira, a to ima katastrofalne posljedice za kraljevstvo kojim vlada, objašnjava Plazibat.

Edmund kao populistički „spin doktor“ i Cordelia kao glas otpora

U svijetu u kojem moral i odgovornost nestaju iz politike, lik Edmunda nameće se kao prototip modernog makijavelista. Plazibat ga opisuje kao aktera koji koristi „fake news“ i spletke za uspon na društvenoj ljestvici, dokazujući da su u takvom sustavu oni koji se drže morala – viđeni kao budale.

S druge strane stoji Cordelia, koju redatelj vidi kao simbol mladih generacija koje odbijaju sudjelovati u „igrokazima“ moćnika.

"Ona inzistira na svom 'ništa'. To je priča o mladim ljudima koji ne pristaju na kompromise i običajne političke igre", kaže Plazibat, povlačeći paralelu čak i s aktualnim prosvjedima mladih u regiji koji odbijaju podijeljene uloge u sustavu.

Pročišćenje kroz patnju: Od tiranina do oca

Iako je Lear u početku tiranin, Shakespeare ga, prema Plazibatovim riječima, „ljušti kao glavicu luka“ sve dok ga potpuno ne ogoli. Kroz patnju i oluju, Lear dolazi do zrna ljudskosti koje se manifestira tek u tragičnom finalu. No da bi došao makar i samo do zrna vlastite ljudskosti, Lear mora ostati bez svega te proći kroz patnju.
"Potresan je trenutak kada se Lear, znajući da idu u smrt, prema Cordeliji konačno počne ponašati kao otac. On tješi kćer govoreći kako će im u zatvorskoj ćeliji biti lijepo, kako će promatrati spletke na dvoru – ta mala ćelija postaje njihova utopija prije samog kraja", ističe redatelj.

Spektakl za mase koji ne gubi na oštrini

Podsjećajući da je Shakespeare u svoje vrijeme pisao za mase, natječući se s borbama medvjeda i pasa, Plazibat poziva gledatelje na „uzbudljivu priču“.

Varaždinski ansambl, u kojem uz barda Ljubomira Kerekeša stoje i iskusna imena poput Hane Hegedušić i Sunčane Zelenike, ali i snažna mlada generacija glumaca, donosi verziju Leara koja ne dopušta skretanje pogleda.

U svijetu koji je, baš kao i Learov, ostao bez rezervi i tajni, premijera u Varaždinu obećava ogoljenu istinu o tome što se događa kada moć nadraste razum.