Svi misle da je tradicija: Evo zašto na Badnjak griješimo i to skupo plaćamo

Bakalar, golub i tabinja: što se doista jelo na Badnjak prije nego što je tradicija postala luksuz. Odgovor leži u dvije gotovo nestale riječi: golub i tabinja, piše Slobodna Dalmacija.

Bakalar – od sirotinjske ribe do statusnog simbola

Ironija je da bakalar, danas simbol blagdanskog prestiža, uopće nije bio riba bogatih. Na Jadran je stoljećima stizao kao sušena i tvrda roba za siromašne, jer je mogao mjesecima stajati bez kvarenja. Bio je praktičan, posan i hranjiv. Tek kasnije, s nestankom kućnog sušenja i rastom potražnje, bakalar postaje rijetkost – a rijetkost, naravno, postaje luksuz.

Danas se bakalar više kupuje zbog običaja nego potrebe, a njegov „obavezni“ status često opterećuje kućni budžet više nego što to ima veze s duhom Badnjaka.

Golub – zaboravljeni rođak bakalara

Dok se bakalar uvozio, golub se lovio pred kućnim pragom, piše Slobodna. Riječ je o manjoj jadranskoj ribi iz porodice bakalara, poznatoj i kao poor cod. Ime na engleskom sve govori – „siromašni bakalar“.

Golub se čistio, lagano solio i sušio na buri, često vezan u snopiće. Pripremao se gotovo identično kao bakalar: dugo se namakao, kuhao i posluživao najčešće na bijelo, s krumpirom, maslinovim uljem i češnjakom. Okusom blaži, teksturom mekši, ali po smislu – potpuno ravnopravan.

U mnogim dalmatinskim kućama govorilo se:

„Bakalar je za gospodu, golub za kuću.“

Tabinja – skromna riba velikog značenja

Ako je golub bio zamjena, tabinja je bila nužnost. Pod tim se imenom u različitim krajevima podrazumijevala sitna bijela riba, često glavoč ili slične vrste, koja se lako lovila i brzo sušila. Nije bila cijenjena po okusu, nego po tome što je ispunjavala pravilo posnog dana.

Sušena tabinja se kratko namakala, kuhala i „razvlačila“ s krumpirom kako bi nahranila cijelu obitelj. Bila je tiha, nenametljiva i daleko od blagdanskog glamura, ali upravo zato – autentična.

Što smo izgubili?

Nestankom goluba i tabinje s naših stolova, nismo izgubili samo jeftiniju ribu, nego i razumijevanje tradicije, piše Slobodna. Badnjak nikada nije bio natjecanje u cijeni namirnica, nego dan skromnosti, tišine i pripreme za blagdan.

Danas, kada bakalar postaje nedostižan, možda nije pitanje čime ga zamijeniti, nego zašto smo zaboravili da je zamjena oduvijek postojala.