Zagrebačko kazalište mladih (ZKM) ugostilo je u subotu navečer predstavu "Romeo i Julija" redatelja i glumca Predraga Mikija Manojlovića, koja poznatu ljubavnu dramu Williama Shakespearea interpretira kroz srpsko-albanski sukob, simbolično poručujući da je međusobno razumijevanje moguće, ukoliko postoji volja za komunikacijom.
Zagrebačko kazalište mladih (ZKM) ugostilo je u subotu navečer predstavu “Romeo i Julija” redatelja i glumca Predraga Mikija Manojlovića, koja poznatu ljubavnu dramu Williama Shakespearea interpretira kroz srpsko-albanski sukob, simbolično poručujući da je međusobno razumijevanje moguće, ukoliko postoji volja za komunikacijom.
VEZANE VIJESTI
Predstava, produkcija Manojlovićeve Radionice integracije iz Beograda te kulturno-umjetničke organizacije Qendra Multimedia iz Prištine, klasični predložak osuvremenjuje u balkanskome kontekstu: Montecchiji su Albanci a Capulettiji Srbi.
Kao i u izvorniku, tema je ljubav dvoje mladih koja je zbog stoljetnih obiteljskih sukoba zabranjena i koja završava tragično za obje obitelji: mržnja i nerazumijevanje kojima je popločan put do najveće ljubavne tragedije u povijesti dramskoga pisma u ovoj interpretaciji izviru iz sukoba koji desetljećima obilježavaju srpsko-albanske odnose i koji ni danas ne jenjavaju.
Predstava je svoju premijeru imala početkom travnja prošle godine u Narodnom pozorištu u Beogradu, da bi mjesec dana kasnije premijerno bila izvedena i u Narodnom pozorištu Prištine, naišavši na pozitivne reakcije kritike, koja je Manojlovićevo scensko čitanje Shakespeareove tragične romanse nazvala “političkim i umjetničkim činom”, “kazališnim eksperimentom koji je snažno uzdrmao mrežu kulturno-povijesnih i političkih značenja”.
Manojlović, koji potpisuje i režiju i adaptaciju teksta, na svojem je jedinstvenom projektu okupio glumce iz Prištine, Beograda, Sombora, Tirane i New Yorka, a dramu postavio na albanskom i srpskom jeziku bez prijevoda, doslovno interpretirajući problem međusobnog nerazumijevanja koji je u temeljima poznatog tragičnog zapleta o mladim veronskim ljubavnicima čija je ljubav okončana smrću zbog zavade njihovih obitelji.
Iskoristiti za to univerzalno poznat predložak pokazalo se vrlo domišljatim, budući da nepoznavanje albanskog, odnosno srpskog jezika ni najmanje ne utječe na praćenje tijeka radnje, koja se odvija u neodređenom, univerzalnom vremenu i to također u Veroni.
Manojlović domišljato poručuje da je razumijevanje itekako moguće, kada postoji volja za to: jezik tada nije barijera, a njime se dodatno poigrao pomiješavši glumce, tako da Albanci glume Srbe i obrnuto; neki glumci govore isključivo jedan jezik, dok se drugi neprekidno prebacuju iz jednoga u drugi.
Arhetipske mlade ljubavnike utjelovljuju Tristan Halilaj i Milica Janevski, a glumački ansambl još čine Mensur Safciu (veronski knez), Nikola Rakočević (Paris), Predrag Miki Manojlović (Romeov otac), Nebojša Glogovac (Julijin otac), Goran Jevtić (Mercuzio), Armend Baloku (Benvolio), Faris Berisha (Tebaldo), Uliks Fehmiu (fratar Lorenzo), Edona Reshitaj (Romeova majka), Nataša Tapušković (Julijina majka), Anita Mančić (dadilja) i Arta Selimi (naratorica).
Srpsko-albanski Romeo i Julija žive u Veroni i izdanci su dviju nepomirljivih skupina koje se mrze do istrebljenja. Za razliku od izvornika, u kojemu se dvoje mladih prvi puta upoznaje i zaljubljuje, u predstavi ih nalazimo kao već ozbiljan par.
Priča se odvija u neodređenom vremenu; kostimi Zore Mojsilović djeluju svevremenski, a odlično je zamišljena i scena Branka Hojnika, na kojoj nema ničega osim metalne podne konstrukcije u obliku slova ‘X’ na čijoj se osi odvija sva radnja i događa sva interakcija među likovima.
Svjetlo Radomira Stamenkovića kombinira chiaro-scuro efekt, a dodatnu ekspresivnu snagu predstava crpi iz glazbe koju potpisuje Vladimir Pejković, a koju izvode četvorica glazbenika stalno prisutna na sceni: Vladimir Pejković, Dušan Petrović, Damjan Babić i Nemanja Aćimović.
Jezik je prilagođen, Shakespeareov patos daje se tek naslutiti s distance, pa likovi djeluju stvarnije, ljudskije, bliže, a kako se pola drame odvija na jeziku koji je dijelu gledatelja nerazumljiv, naglasak je na govoru tijela, mimici, gestikulaciji, izražajnosti glume, što je velika snaga glumačkoga ansambla okupljenoga na projektu.
Uz obilje gotovo animalne strasti, u dramatičnom srazu glumačkih persona i interpretacija, stvorili su emotivno snažnu, uvjerljivu predstavu, čiju su poruku prijateljstva i pomirenja dodatno naglasili na kraju, prošetavši po gledalištu i pojedinačno se rukujući i upoznavajući s publikom.
Gosti iz Beograda i Prištine oduševili su zagrebačke gledatelje, koji su glumce nagradili dugačkim aplauzom i ovacijama, a predstava je izazvala toliki interes da je ZKM morao na pozornicu staviti dodatne tribine, tako da su glumci igrali u međuprostoru između dvaju gledališta, a jednako je popunjen bio i naknadno uveden još jedan poslijepodnevni termin.
Podsjetimo, redatelj predstave Predrag Miki Manojlović jučer je gostovao u Novom danu N1 televizije.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.