Bend Van Gogh ove godine slavi 30 godina svog postojanja, a u Sarajevu su predstavili knjigu 'Tragovima prošlosti'.
Zvonimir Đukić – Đule, frontmen benda Van Gogh gostovao je u emisiji Pozitiv na N1, gdje je u polusatnom razgovoru sa Merimom Šemić na neki način sumirao 30 godina karijere, pričao o bendu, nastupima, prizorima iza scene, ali i o neostvarenim željama.
PROČITAJTE JOŠ
“Čast mi je da smo u Sarajevu, divan dan. Popili smo jednu domaću i krenuli smo put vaše televizije”, kazao je Đule u uvodu.
Knjiga se zove “Tragovi prošlosti”, jer kako kaže Srboljub Radivojević, bubnjar benda i on sam htjeli su od zaborava spasiti jedno vrijeme.
“Sanjali smo dječačke snove da imamo bend. To se za 30 godina pretvorilo u glazbeno putovanje koje ide i koje traje. Nismo se poklonili niti jednoj ideologiji osim muzici”, kazao je Đule za N1.
“Ovo je knjiga za fanove. Napravljena je i za starije fanove, njihovu djecu i ljubitelje rock’n’rolla. Slikovnica je, ali vrhunska slikovnica sjajnih fotografa u kojoj se nalaze putovanja, neobjavljene fotografije, ali i priče glazbenoga putovanja Van Gogha”, kaže.
Ovo je jubilarna godina za Van Gogh, a ne želimo ispasti kao pokretni muzej, priča Đule.
“Ne obilježavamo jubileje, ali nije u redu da ne obiđemo gradove i ne otpušemo 30 svjećica na torti”.
Na daske sarajevskog kluba Sloga stali su prvi put 1986. godine, na Poet Rock Festivalu. Predstavljali su Drugi val rock’n’rolla Jugoslavije – i sve je tada obećavalo da će sve krenuti nekim drugim putem.
“Ostali smo s trzalicom u džepu. Taj rođendan danas i slavimo, s ljudima koji vole glazbu. Onda ćemo sutra na huk publike napraviti unikatan zvuk”.
Kazao nam je da koncert nikad nije isti, niti je dosadno svirati.
“Nismo se trudili da 30 godina glazbe stane u jednu knjigu. Htjeli smo to obilježiti – i da se to ne pogubi u nepoznatim pravcima. Do čega smo sve došli, stavili smo u knjigu”, kaže Đukić.
Zanimljivo je to što on nikad nije želio biti frontmen benda.
“Htio sam imati bend u garaži, koji će pobjeći od ludila 90-ih. Stavili su me ispred mikrofona, izgradili smo stil na koji smo ponosni, nismo pokleknuli – ostali smo svoji”.
Kaže da pred nastup u Slogi ima veliku tremu.
“Odsvirat ćemo dugu set listu jer imamo želju odužiti se starijoj publici, ali i onoj mlađoj”, kazao nam je Đule, a ujedno i najavio novitet koji njegov bend sprema za 17. travnja.
Naime, tada izlazi poklon CD svim fanovima Van Gogha, od 12 starih pjesama koje su obilježile Van Gogh kao bend – ali odsvirane u electro-acoustic ritmu.
“Napravili smo stare pjesme onako kako bi one nastale da su pisane 2016. godine. Željeli smo da se mladi poistovjete s tim zvukom”, kaže Đule za N1.
Pitala ga je Merima Šemić ima li savjet za mlade ljude.
“Nema savjeta mladim ljudima. Nismo ni mi sazreli. Lijepo nam je, ne uznemiravamo nikoga. Mladom čovjeku ne trebaju savjeti, jer je izgubljeno samo ono čega se odreknemo. Album će se zvati ‘Ako stanemo gubimo sve’, a bit će fanovima na poklon”.
Zvonimir Đukić Đule je za N1 kazao da je sretan što uvijek imaju nešto novo. Fanovima će biti na radost, ističe.
“Volimo svirati i pjevati pjesme. Sutra nam je čast i privilegija da se poslije 30 godina poklonimo glazbom s iste pozornice toj legendarnoj Slogi. Trema je na vrhuncu”.
Kazao nam je da ne voli spavati prije koncerata, niti da “divlja” noć prije. Cilj je, kazao nam je, pozitivnu energiju isijavati na pozornicu.
Zašto Sloga?
“Neumjesno bi bilo da pred nama stoji masa neupućenih ljudi, nego 1.200 upućenih gostiju na slavlju”.
Petar Pan je poludio u članovima benda Van Gogh
A šta je najgore što se bendu može dogoditi na koncertu?
“Najveća frka je kad je uzbuđenje pred koncert, sanjaš ga – i na kraju nitko nije došao. Izlaziš na pozornicu, nikoga u publici, netko za šankom zviždi i govori ‘sviraj’. To je znoj”.
Bend je nedavno svirao u Dubaiju, pred njima je turneja u Australiji, toliko arena, ali…“klupski moment za 300-400 ljudi je čaroban. Naučili smo ne izdignuti se, i da svaki koncert bude drugačiji, tako reći – vratili smo se u 1986. godinu”.
Najavljuje i novo poglavlje pred bendom, jer plan je izaći s novim i luđim albumom: “Petar Pan je pomahnitao u nama, i maše tom kapom luđe neko prije 20 godina, Distorzija i bubanj i dalje pokreću bend. Harmonični smo u kombiju, vlada sklad i tolerancija. Stignemo se i intenzivno baviti djecom i odrastanjem”.
Kako se bend odmara nakon turneja, svirke, koncerta…?
“To je peripetuum mobile. Uzbuđenje je bilo kad smo krenuli iz Beograda za Sarajevo. Kratko pićence na Romaniji, pa ti se dogode ljudi – čuješ priče, to je pravo bogatstvo”.
“Razlikujemo se od drugih kolega, s obje noge smo na zemlji, ne mijenjamo brojeve telefona. Naš posao nije drugačiji od pekara ili vozača autobusa. Ta jednostavnost i kotrljanje kroz čaroliju punu nove energije nas drži”.
U glazbenu su industriju uletjeli kao klinci, kaže Đule, sad slave 30 godina karijere. Mnogo puta su čuli huk publike – zbog kojeg se živi i svira.
Koja publika najglasnije “vrišti”?
“Huk Arene 2007. godine, to je među 10 najdražih koncerata. Neka drugačija energija. Koncerti se ne smiju rasplinuti. Malo je zvijezda koje mogu svirati za 20.000 ljudi. Malo je zvijezda na Balkanu koje mogu svirati za 20.000 ljudi. Rock’n’roll bend danas kada ima par tisuća ljudi za koje svira – to se smatra velikim uspjehom”.
Ispričao nam je i to da je prije nekoliko dana s bubnjarom Srbom išao u Pariz gledati nastup benda Muse. Kaže da su se osjećali kao djeca. Glazba vodi ovaj bend, brzo se živi – i danas im fale svi ti glazbeni rituali kao oni što su nekad postojali, tipa ploča.
“Božanstven osjećaj, toga danas nema”.
Za kraj, pitala je Merima Šemić Đuleta ima li neostvarenu želju, ovakav odgovor nismo očekivali:
“Žao mi je što nemam kćer. To mi je neostvarena želja. Djeca nas pune energijom, guraju nas kad upadaju u tinejdžersko doba. Raduju nas, sekiraju nas. Imam sina, to je ljubav, ali kći i njena nestašnost bi donijela novu energiju”, kazao je Zvonimir Đukić Đule za N1 na samom kraju razgovora u emisiji Pozitiv.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.
