Hikikomori ili tiho povlačenje – psihička bolest današnjice

Znanost 30. stu 201515:36 > 15:46
Pixabay

Samo u 2014. diljem Azije zabilježeno je najmanje dvije tisuće smrtnih slučajeva vezanih uz ovisnost o kompjuterima. Ovisnici za računalom sjede i po 20 sati na dan zanemarujući prehranu, hidraciju i odmor i ozbiljno narušavajući zdravlje, upozorava Vladimir Sabljić, psihijatar KBC-a Rijeka sa Klinike za psihijatriju.

Hikikomori (»tiho povlačenje«) najpoznatiji je od sindroma koji za posljedicu imaju izolaciju djeteta ili mlađe osobe (15 do 35 godina) u sobi uz dugotrajnu ili konstantnu uporabu računala ili gadgeta. Osobe izbjegavaju kontakt sa drugim osobama, jedu u sobama, izlaze tek iznimno. Zanemaruju osobnu higijenu, zdravlje te nemaju prijatelje. Smetnje mogu trajati godinama, piše Novi list.

U Japanu je izdat alarm kada je Ministarstvo zdravlja utvrdilo kako od hikikomori sindroma pati oko milijun osoba u mlađoj životnoj dobi, predominantno muške populacije. Veličinu problema oslikava činjenica da od hikikomori sindroma boluje u Japanu više ljudi nego od shizofrenije, depresije i bipolarnog poremećaja raspoloženja u istoj dobnoj skupini, kaže dr. sc. Sabljić i napominje da ono što je još važnije te osobe ne rade niti se školuju te praktički parazitiraju u društvu.

Današnja populacija mlađih ljudi u rasponu od adolescenata do srednje životne dobi neraskidivo je vezana uz uporabu računala, tableta ili smartphona. Uz brojne koristi sve su češće pojave štetnog djelovanja interneta i igrica na zdravlje djece i mlađih odraslih osoba. Djeca satima igraju igrice, komuniciraju putem društvenih mreža ili prate internet zanemarujući fizičku aktivnost, druženje u živo sa drugim mladim ljudima, češće »gube noći igrajući igrice«, komunicirajući isključivo sa virtualnim svijetom interneta.

Međunarodna klasifikacija bolesti ICD 10, kao i američka klasifikacija DSM 5 ne poznaje ovisnost o internetu ili računalima kao dijagnostički entitet, iako ga zadnja verzija američke DSM 5 klasifikacije stavlja u skupinu poremećaja koji trebaju dodatnu potvrdu i istraživanje, kaže psihijatar Vladimir Sabljić.

Bivši ovisnici liječe nove

Tehnologija interneta i igrica razvila se u Japanu te su tamo pred više od 25 godina uočene prve smetnje vezane uz prekomjerno korištenje interneta ili igrica. Etiološki moramo uzeti u obzir prije svega krut i izrazito kompetitivni obrazovni sustav u Japanu, zatim kulturalne utjecaje i dostupnost tehnologije. Liječenje je teško, a uspješno ga provode bivši ovisnici koji su se uspjeli otrgnuti od bolesti.

Svaki pokušaj nasilnog prekida uporabe računala ili gadgeta kod te populacije može dovesti do agresivnosti (auto ili hetero) oboljelog, dalje i teže izolacije, a opisani su slučajevi samoubojstva bolesnika. U Južnoj Koreji između 70 i 80 posto populacije adolescenata u dobi od 15 do 18 godina boluje od ovisnosti o kompjutorima. Zadnjih godina slučaji hikikomori sindroma, prijavljeni su iz brojnih zemalja »zapadnog svijeta«, brojevi su za sada relativno niski, a očekuje se rast oboljelih, kaže dr. sc. Sabljić govoreći o svjetskim iskustvima s kojima se upoznao na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima diljem svijeta.

Bijeg

Računala, tableti i smartphoni danas su široko dostupni i jeftini. Nude vrlo šareni virtualni svijet koji je privlačan i ne traži nikakve odgovornosti, kvalitetu ili trud. Možeš biti što hoćeš i koliko hoćeš, a pritiskom tipke off ili on mijenjaš virtualnu realnost kako želiš.

S druge strane nezainteresiranost, nebriga ili prevelika popustljivost roditelja u odgoju djece u značajnoj mjeri prepušta djecu nekontroliranoj i nedoziranoj uporabi računala. Prekomjerno i nekritično korištenje računala i igrica može kod djece dovesti do bijega u virtualni svijet, a time i do ozbiljnih smetnji u razvoju, zdravlju, socijalizaciji i integraciji djece i mladih ljudi.

Opasnost ne prijeti samo od previše vremena provedenog na računalu ili pametnom telefonu, radi čega se može javiti socijalna izoliranost i smanjenje socijalnih kontakata, odnosno zanemarivanje obitelji i prijatelja, smanjenje učinkovitosti u školi ili na poslu, kronična neispavanost i/ili gubitak ritma sna, smanjena tjelesna aktivnost, zdravstveni problemi. Tu su i problemi s vidom, rukama, kralježnicom zbog dugotrajnog sjedenja, razdražljivost i depresivnost.