Tadić i Josipović o odnosima dviju država – nekada i sada

Regija 15. svi 201516:49 > 17:00
EPA

Bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović uvjeren je da njegova zemlja ni u jednom trenutku ne bi uvjetovala Srbiji put k članstvu u Europskoj uniji, pa ni zbog neriješenog pitanja granice između dviju država.

U emisiji Most Radija Slobodna Europa, naime, bivši srpski predsjednik Boris Tadić, govoreći o problemu granica, založio se da se s rješenjem tog pitanja pričeka dok obje zemlje budu članice EU, obrazloživši to opaskom “da se ne bi dogodilo da zemlja koja je prije ušla u Uniju (Hrvatska) postavlja uvjete onoj drugoj (Srbiji)”.

Josipovića, koji inače smatra da je najbolje da se rješenje problema granica povjeri međunarodnoj arbitraži, iznenadila je opaska Tadića, te je negirajući takvu mogućnost rekao čak da je uvjeren da će sve političke opcije, bez obzira koja bude na vlasti, pošštovati ono što je Hrvatski sabor jednoglasno zaključio, a to je podrška susjedima na putu prema EU.

“Ne vjerujem da bi ikome palo na pamet da neprincipijalno i ucjenjivački tražži neššto što nam ne pripada”, uvjeren je Josipović.

Dvojica bivših predsjednika, inače, u mnogim se pitanjima i dalje ne slažu, poput odnosa prema “Oluji” i onome što izaziva kod jednog i drugog naroda i to iznova svake godine, ali ne slažu se ni u ocjeni kvaliteta sadašnjih odnosa dviju zemalja.

Pa tako Tadić tvrdi da su oni značajno lošiji nego u vrijeme kada su njih dvojica bili predsjednici, dok Josipović smatra da su mnogo bolji nego prije sedam, osam ili deset godina, te objašnjava da je uspon krenuo od njihove “pomalo iznenadne ššetnje Opatijom”.

Josipović: Nekima nije smetalo da Šešelja uvlače u predsjedničku kampanju

I jedan i drugi  skreću pažnju na sigurnosne izazove u regiji, i upozoravaju da se u često napetoj atmosferi mora više pažnje posvetiti riječima, odnosno političkim porukama.

Tadić na tome inzistira s obzirom na to da je danas, kaže, na vlasti u obje zemlje struktura političara koja je u proššlosti imala sasvim drugačije političko iskustvo, dok Josipović, podsjećajući na nedavne zapaljive izjave predsjednika Hrvatske i Srbije, i na česte verbalne sukobe pojedinih ministara s obiju strana, primjećuje kako su, u “slučaju Šešelj”, Tomislav Nikolić i Kolinda Grabar Kitanović ipak na kraju vrlo razumno reagirali i “spustili loptu na zemlju”.

U toj je prilici za Josipovića, kako kaže, posebno zanimljivo bilo da su pojedini mediji i političari u Hrvatskoj čitavu stvar instrumentalizirali.

“Međutim, te iste nije smetalo da u predsjedničkoj kampanji angažiraju ŠŠeššelja, da s njim telefonom komuniciraju i da ga uvlače u naššu predsjedničku kampanju. Prema tome, ono što žželim zaključiti jest da oni koji ššovinizam i zlo imaju kao podlogu svoje politike često vrlo dobro surađaju”, rekao je Josipović.

Nedostaje politička volja da se pitanje nestalih riješi

Problem nestalih, uz nereguliranu granicu, i dalje je otvorena rana u odnosima Srbije i Hrvatske, a upitani zašto to pitanje nisu riješili za svog mandata, Josipović i Tadić navode da je bilo neke razmjene podataka, ali da se i dalje vjeruje da u arhivama dviju zemalj ima dokumenata koji su “tajna”, i da nedostaje političke volje da se ta pitanja riješe.

“Ja sam se susretao sa obiteljima nestalih. Vrlo dobro ih razumijem, jer sam i ja, da tako kažžem, nasljednik ljudi koji su se u Drugom svjetskom ratu s tim suočili. Moja majka je čekala svog oca da se vrati, ali on je nastradao u jednom logoru i znam koliko je to bolno i strašno za obitleji nestalih. Dakle, i iz tog razloga sam učinio sve da se taj problem riješši”, naveo je Tadić, koji, međutim, kaže da i u vrijeme dok je bio vojni ministar i imao nadzor nad arhivom, o slučajevima koji se navode kao sporni između dviju zemalja nije ništa pronađeno.

Ono u čemu se nedvosmisleno slažu i Tadić i Josipović je njihova uloga u poboljšanju odnosa dviju zemalja.

Obojica, naime, smatraju da su u dobroj mjeri doprinijeli poboljšanju odnosa dviju zemalja, i da je najvažnije da su smogli snage da naprave sve one pozitivne korake koje je bilo moguće napraviti.

“Mislim da je to zadatak političara – da tražže dodirne točke i tamo gdje se razlikuju”, uvjeren je Josipović.

Nijedna država u regiji nije lider, ključna reč je “partnerstvo”

EPA

Slažu se i da dobri odnosi Srbije i Hrvatske nisu ključni za stabilnost regije, već naprotiv tvrde da sve zemlje regije treba podjednako uvažavati, ali ističu i da Zapadnom Balkanu nije potreban lider, kako se inače često obje zemlje karakteriziraju.

Na tu opasku Tadić odgovara da “nijedna od našših zemalja nema pravo na liderstvo imajući u vidu besraman način na koji se raspala bivšša Jugoslavija”, i objašnjava da je mnogo važnije shvatiti da ćemo svi biti pogođeni krizama, ako ne kreiramo drugačiju sigurnosnu politiku.

Odgovor Josipovića na tu temu je da nije ključna riječ liderstvo nego partnerstvo, zbog čega smatra da je i što hitnije potreban susret sadašnjih predsjednika.

Tadić, međutim ima izvjesne rezerve prema kapacitetu za suradnju aktualnih predsjednika, i to poučen, kaže, nekim njihovim izjavama.

“Izjava gospođe Kitarović da je Vojvodina praktično izdvojena iz teritorijanog sastava Srbije i izjava gospodina Nikolića da je Vukovar uvijek bio srpski grad su neššto čemu nema mjesta u ozbiljnoj politici. Nadam se da će moći prijeći preko toga”, kaže Tadić, i dodaje da se nada i da neće biti poniššteno bašš sve na čemu su on i Josipović radili, “kreirajući politku pomirenja”.