Pismo svećenika zbog čijeg slučaja tužiteljstvo progoni Porfirija: Zbog Vučićeve izjave tražio sam zaštitu

Lubarda je prethodno već uputio jedno pismo u kojem je naveo da je Državno tužiteljstvo u Sloveniji podiglo optužni akt protiv patrijarha Porfirija Perića zbog zlostavljanja njega i njegove obitelji, navodeći da je riječ o slučaju koji je već pravomoćno potvrđen pred sudom za radne i socijalne sporove, kao jedan od najtežih oblika zlostavljanja zaposlenika u slovenskoj sudskoj praksi.

Svećenik u posljednjem pismu navodi da se osjeća ugroženo zbog izjave Aleksandra Vučića te da se tim povodom obraća episkopima, piše Nova.rs.

„Obavještavam javnost da sam iznenađen i duboko povrijeđen izjavom predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića od 14. ožujka 2026. o ‘napadima na Srpsku pravoslavnu crkvu’. Imajući u vidu ustavne i zakonske ingerencije, nadležnosti državnih organa i povod za izjavu, riječi predsjednika da se ‘naša država neće baviti tim’ doživljavam kao pritužbu i već sam zatražio pomoć i zaštitu od predsjednice Slovenije Nataše Pirc Musar, ministara za vanjske, unutarnje i pravosudne poslove, te više nadležnih organa Republike Slovenije, kao i nadležnih organa Europske unije, budući da sam državljanin Europske unije, a ne Srbije“, naveo je Lubarda u priopćenju.

"Gdje je bila država Srbija...?"

On napominje da je činjenica da je bio prognan zbog zataškavanja kriminala službenika Srpske pravoslavne crkve i da je to pravomoćno potvrđeno sudskim presudama.

„Kriminal koji se pokušavao zataškati također je pravomoćno potvrđen. Sada se, bez ikakvog prejudiciranja s moje strane, utvrđuje osobna i kaznena odgovornost za sustavne i kontinuirane progone kojima sam bio izložen. Je li moguće da netko može i pomisliti da iza toga, nakon toliko sudskih presuda i nakon višegodišnjeg postupka pred tužiteljstvom i istražnim sucem, postoji neka skrivena namjera, a ne dokazni materijal? I predsjednik Srbije može biti zamijenjen na izborima, a Patrijarha može zamijeniti Sabor SPC-a, a ja ne mogu ni jedno ni drugo, i zato to nije napad na SPC niti na državu Srbiju. Nikoga nije bilo da me zaštiti kada sam bio prognan, i nikoga nije bilo da mi pomogne, osim dragog Gospodina. Nikada nije bilo odgovora kada sam molio da se prestane s progonima. Nikada nije odgovoreno na moje molbe da se, umjesto sudskim putem, pokušaji progona riješe dogovorom. Nitko od mene nije tražio oprost za progone, čak ni nakon pravomoćne presude“, naveo je Lubarda.

On se u pismu episkopima pita „gdje je bila država Srbija kada je, zajedno sa svojom obitelji, bio prognan“ i „gdje je bila država Srbija kada je crkveni objekt u kojem se nalazila njegova obitelj bio kamenovan 2004. godine u Kistanjama i zašto ga nisu pozvali iz ambasade“.

„Gdje je bila država Srbija kada sam zbog zataškavanja kriminala ostao bez prihoda i bez krova nad glavom, i kada sam razmišljao kako da prehranimo četvero male djece? Nikoga nikada nije bilo, a sada su tu – i to zbog čega? Na kraju, gdje je država Srbija sada, da mi se netko u punom imenu javi i kaže: ‘To nam je veliki problem, što možemo kao država učiniti?’ Očito se pogrešno misli da je najlakše meni oduzimati pravo na sudsku zaštitu i pravdu uopće“, napisao je i dodao:

„Također napominjem da se nikada nisam bavio politikom niti imam namjeru, i ovaj postupak nema nikakve veze s politikom, ali ima veze s progonima moje obitelji i supruge. Mnogi bi se iznenadili kada bih rekao s kojih su strana dolazili političari koji su sudjelovali u zaštiti, za kriminal osuđenog svećenika SPC-a, ali neću, jer ovo nije stvar politike. Zar funkcija, bilo čija i bilo kakva, treba i smije štititi od odgovornosti za postupke? Ja smatram da ne treba, i sve dok od mene, na pravilan i kršćanski način, ne bude zatražen oprost – jer ja kao vjernik, i pored toliko boli i patnje, još uvijek imam snage oprostiti – neću šutjeti u obrani svoje obitelji i naše svetosavske vjere, bez obzira što tko o tome mislio i javno govorio.“

Kako navodi, prije nastavka poduzimanja daljnjih koraka, pozvao je na zaštitu SPC-a.

„Neprikladna zaštita od nenadležnih osoba u ovom slučaju dovodi samo do još gorih posljedica po SPC, a mene neće zaustaviti u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava. Prije nego što u još mnogo većoj mjeri internacionaliziram ovaj problem pred desetak nadležnih organa EU, Interpolom, Europolom, pred svim pomjesnim pravoslavnim crkvama, počevši od Carigrada, OESS-om, Europskim sudom za ljudska prava itd., pozivam vas da što prije utječete na odgovornog za zlostavljanje mene i moje obitelji da zatraži oprost, ali samo na pravi kršćanski način. Moja svetosavska vjera, i pored tolikih stradanja, ne bi dopustila da ga odbijem, a za njega je to velika provjera i duhovna prepreka. Pozivam vas, a vi sami prosudite koliko možete računati na njegovu trezvenost“, zaključio je Lubarda u pismu.

Zbog čega su Lubardina pisma važna?

Značaj ovih pisama dodatno je u tome što su upućena svim arhijerejima Srpske pravoslavne crkve, odnosno episkopima koji čine Sabor SPC-a, najviše crkveno tijelo koje odlučuje o ključnim pitanjima u životu Crkve. Kako je redovno zasjedanje Sabora zakazano za svibanj, postoji mogućnost da se pitanje postupka koji se u Sloveniji vodi protiv patrijarha Porfirija nađe među temama o kojima će episkopi raspravljati. Upravo na Saboru episkopi imaju mogućnost otvoriti pitanja koja se tiču odgovornosti crkvenih velikodostojnika i odnosa prema slučajevima koji mogu imati šire posljedice po ugled Crkve.

Podsjetimo, Državno tužiteljstvo u Ljubljani podiglo je optužni prijedlog protiv patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija zbog sumnje na zlostavljanje na radu u slučaju svećenika Željka Lubarde. Prema dokumentu Okružnog državnog tužiteljstva u Ljubljani od 10. veljače 2026. godine, u koji Nova.rs ima uvid, optužni prijedlog podnesen je protiv Porfirija, koji je u vrijeme događaja bio mitropolit zagrebačko-ljubljanski, kao i protiv Srpske pravoslavne crkve, odnosno Crkvene općine Ljubljana kao pravne osobe.

Slovensko tužiteljstvo u odgovoru na upit portala Nova.rs potvrdilo je da je optužni prijedlog podnesen Općinskom sudu u Ljubljani protiv jedne osobe zbog zlostavljanja na radnom mjestu, kao i protiv jedne pravne osobe zbog odgovornosti za isto kazneno djelo.