Osvoji li u drugom krugu izbora novi predsjednički mandat, Borut Pahor bi kao prvu destinaciju za inozemni posjet izabrao Bruxelles, a kao drugu Zagreb.
Njegov protukandidat Marjan Šarec taj raspored je obrnuo, no obojica su u sučeljavanjima iskazivala prilično suverenistički stav u obrani “nacionalnih interesa”, kako u pogledu otvorenih pitanja s Hrvatskom tako i s obzirom na reformske procese u Europskoj uniji.
Odnosi s Hrvatskom nisu u ovogodišnjoj utrci za položaj predsjednika Slovenije dominirali kao u nekim prethodnim političkim kapanjama.
No, kandidati nisu mogli pobjeći od standardnih pitanja voditelja sučeljavanja i birača vezanih na arbitražu, žičane protumigrantske prepreke što ih je na četvrtini granice postavila Cerarova vlada, a izjasnili su se i odnosu Agrokora i Mercatora, te pitanju privatizacije.
Šarec je u sučeljavanjima kazao da bi na svoje prvo predsjedničko putovanje otišao u Zagreb, gdje bi predstavio svoje stajalište o otvorenim pitanjima, nakon toga pozvao u posjet Sloveniji američki predsjednički par, a tek onda otišao u Bruxelles.
Za razliku od Pahora koji budućnost Slovenije vidi samo u “središnjem dijelu” najnaprednijih država EU-a nakon reforme koju pripremaju Francuska i Njemačka, Šarec u “Europi više brzina” vidi simptom njezinog slabljenja, ukazujući na nesposobnost Unije da oko nekih stvari, kao što je problem migracije, postigne konsenzus.
Šarec je kazao da bi Cerarovu vladu odmah pozvao da se bodljikava žica na granici s Hrvatskom ukloni jer više nije potrebna, a šteti i lokalnom slovenskom stanovništvu, a Pahor da je svoje mjišljenje o tome više puta već rekao, no da je to u nadležnosti vlade, pa više svojim izjavama ne želi slabiti državne pregovaračke pozicije u odnosima s Hrvatskom.
“Žica je problem za ljude uz granicu, a ne za nas dvojicu ovdje u studiju”, kazao je Šarec, rekavši da bi vladi o tome stalno postavljao pitanja, ustvrdivši da je Pahor pogriješio što je “bacio koplje u trnje” i sve prepustio vladi i njezinoj politici.
Obojica kandidata založila su se da Slovenija treba inzistzirati na primjeni arbitražne presude koju Hrvatska ne priznaje.
Šarec se u arbitražnom sporu zauzeo za “tihu diplomaciju”, te upozorio na razlike koje su u javnim izjavama o arbitraži iznosili premijer i ministar vanjskih poslova, što po njegovoj ocjeni sramoti vladu.
Velika razlika između Pahora i Šareca očigledna je kad je riječ o pitanju državne imovine, pri čemu je Pahor za nastavak privatizacije kako bi se privukle strane investicije, dok je Šarec u tom pogledu mnogo konzervativniji.
Govoreći o zahtjevu Europske komisije da se privatizira Nova Ljubljanska banka (NLB), Pahor je rekao da je skeptičan u vezi nastojanja vlade da se taj proces zaustavi jer je interes štediša i građana da imaju “dobru i učinkovitu banku”, a ne da ona bude u rukama države. Na pitanje o tome bi li bio za to da Slovenija ponovo kupi Mercator zbog sadašnjih problema s većinskim vlasnikom Agrokorom koji je nelikvidan i kojim upravlja privremeni upravitelj Ante Ramljak Pahor je kazao da je protiv toga.To bi bila emocionalna odluka bez racionalnih argumenata i vrlo riskantan potez, kazao je Pahor.Šarec je pak naklonjeniji državnom vlansištvu, osobito u tvrtkama s velikim brojem zaposlenih.
U jednom od zadnjih suočavanja u medijima, Pahor je kazao da je rezerviran prema državnom vlasištvu jer je se ono u Sloveniji, gdje ne postoje odgovarajuća korporativna kultura i nezavisnost poslova od politike, pokazalo lošim rješenjem, ali da takav stav nije uspio progurati nikad je bio predsjednik vlade.
Šarec je pak otvoreno kazao da državno vlasništvo ne mora biti neučinkovito, da su i u zapadnim zemljama s razvijenom ekonomijom neke velike banke u državnom vlasništvu, te da je protiv prodaje najveće slovenske banke, kako to zahtijeva EU, jer bi trenutno na tržištu za nju dobili manje od stvarne vrijednosti, pa manje i od sredstava koju je država potrošila na njezinu sanaciju.
Što se tiče Mercatora, Šarec smatra da bi ga Slovenija s obzirom na važnost tog trgovačkog lanca za zaposlene i prehrambenu industriju trebala ponovo preuzeti i postati vlasnik “u slučaju da cost-benefit analiza pokaže da nam se to isplati”.
