Analitičar Stratfora George Friedman u svojoj najnovijoj analizi ocijenjuje da je grčka kriza presudna za Njemačku, koja ne smije dopustiti da se Europom proširi pobuna dužničkih država protiv mjera štednje.
Za njega su nevjerojatne tvrdnje da grčki izlazak može dovesti do kolapsa eura, jer je Grčka mala zemlja i ne postoji ni jedan razlog zašto bi njeni postupci imali tako dalekosežne posljedice na zajedničku valutu, osim da bi Grčka mogla postaviti presedan za ostatak Europe, a što predstavlja strah Njemačke.
VEZANE VIJESTI
“To se ne bi dogodilo kada bi ostatak Europe bio u redu, ali on to nije. Španjolska, na primjer, ima skoro jednako strašne parametre nezaposlenosti kao Grčka – 23 posto”.
Prema njegovom mišljenju, iluzija je da je situacija u Grčkoj, što je bolji izraz od riječi “kriza”, sada kada se toliko dugo razvija – konačno dostigla krajnju tačku.
Friedman smatra da je krajnja točka trenutak gdje ni Grci ni Nijemci ne mogu učiniti više ustupaka, dodajući i da je u samoj Grčkoj krajnja točka odavno prošlost.
On ukazuje da su plaće, naročito u državnom sektoru smanjene, nezaposlenost je 26 posto, a više od 50 posto mladih ispod 25 godina je nezaposleno, a da se u međuvremenu jaka ekonomska aktivnost događa na neoporezivim ilegalnim tržištima.
“Grci duguju novac institucijama EU i MMF-u, ali nitko nikada nije stvarno mislio da su oni mogli vratiti ove kredite. Europski kreditori – konkretno, Niemci, koji kontroliraju europske pregovore s Grcima – su nedavno dostigli svoju krajnju točku. Nijemci su moćni, ali krhki”, smatra Friedman.
On ukazuje da Nijemci izvoze oko jedne četvrtine svog bruto domaćeg proizvoda u zonu europske slobodne trgovine, a sve što prijeti toj trgovini prijeti ekonomiji i socijalnoj stabilnosti Njemačke.
“Cilj Berlina je da se zadrži netaknut ne samo euro, već i zonu slobodne trgovine i moć Bruxellesa nad europskom ekonomijom”, istakao je Friedman.
On kaže da je Njemačka do sada izbjegavala krajnju točku krize beskrajnim nizom sporazuma s Grčkom koje Grci nisu mogli poštovati. To nitko nije ni očekivao, ali je to omogućilo Berlinu da tvrdi da su Grci kapitulirali pred njemačkim zahtjevima za štednju.
Ta navodna kapitulacija je pomogla Njemačkoj da drži u redu druge zadužene europske zemlje.
Prema riječima Friedmana, za Nijemce, Grčka predstavlja branu, a šta je iza brane je nepoznato, a Nijemci nisu mogli tolerirati rizik da se brana razbije. Kada bi Grčka radikalno promijenila politiku, a izbjegla ekonomsku i socijalnu katastrofu, onda bi i ostale europske zemlje mogle odlučiti da slijede isti put.
“Zato je Njemačka željela spriječiti bankrot, i prikazati iluziju grčke suglasnosti. Druga opcija je bila da se pokažu bolne posljedice odbijanja Grčke da nastavi igrati prvu utakmicu”, smatra Friedman.
On podsjeća da je Siriza dobila izbore na obavezi da se ublaže mjere štednje, i inzistiranju da i vjerovnici dijele veći dio tereta dugova, dok je njemački stav da je dužnik moralno odgovoran za dug.
Kako on kaže, iako su Grci bili neodgovorni za bezbrižno pozajmljivanje novca, europske banke su također bile neodgovorne što su dopustile da ih nadvlada pohlepa.
Friedman ocjenjuje i da bi grčko povlačenje iz eurozone imalo smisla.
To bi stvorilo kaos u Grčkoj za neko vrijeme, ali i omogućilo da Grci pregovaraju s Europom pod jednakim uvjetima. Oni bi plaćali dugove Europi u drahmama čiju vrijednost utvrđuje grčka Centralna banka, i jednostrano bi mogli odrediti isplate.
Financijska tržišta bi bila zatvorena za Grke, ali bi oni imali moć valutne kontrole, kao i trgovinskih propisa, okrećući trgovinu od Europe, na primjer, prema Rusiji ili Bliskom istoku. To baš nije budućnost koja obećava, ali budućnost nije ni situacija u kojoj se Grčka sada nalazi, napominje Friedman.
“Strah vjerovnika je da Grčka može odstupiti od eura, ne zbog institucionalnog kolapsa, već zbog svijesti da suverena valuta može pomoći naciji u problemu”, zaključio je Friedman.
