Nada iz kaosa: Kako mračno doba Trumpa stvara novi pristup globalnoj politici

Antonio de Aguiar Patriota, brazilski veleposlanik u Londonu, nije imao poteškoća pridružiti se distopistima koji u nedavnom govoru opisuju moderni svijet, svijet koji pati od "globalnog zagrijavanja i degradacije okoliša, višestrukih sukoba, rastućih vojnih proračuna, nepoštivanja međunarodnog prava i međunarodnog humanitarnog prava, poremećaja u trgovini, erozije demokratskog upravljanja i tehnološkog razvoja koji se dočekuje s uzbuđenjem i strahom".

Pa ipak, rekao je da se nešto se događa, da se nešto kreće. Promjena koju je Patriota mogao uočiti na "globalnom sjeveru" bila je nova podjela na "dva pola, unilateralističku supersilu s jedne strane i većinu multilateralista s druge".

"Vrlo nepopularan i ilegalni rat u Iranu brzo postaje živopisan primjer kaosa i nestabilnosti koju je stvorio unilateralizam. Otkriva percepciju da svijet neće ponovno postati unipolaran", rekao je.

Argument da se trenutno mračno doba američkog unilateralizma i bezakonja militarizma možda bliži preranom kraju, tonući pod vodu Hormuškog tjesnaca, dobiva na zamahu dok druge zapadne zemlje vraćaju svoju ravnotežu i dugoročno se klade da se više ne mogu skrivati ​​pod američkim sigurnosnim pokrivačem, piše u analizi Guardian.

U nedavnom govoru u Kini, španjolski premijer Pedro Sanchez objasnio je: "Ono što se danas događa nije prijenos hegemonija. To je umnožavanje polova – ne samo moći, već i prosperiteta. To je nešto što treba slaviti. Po prvi put u suvremenoj povijesti, napredak istovremeno klija na mnogim mjestima diljem planeta. To se događa ovdje u Kini, u Aziji. Ali i na afričkom kontinentu i u regiji vrlo blizu Španjolske: Latinskoj Americi", rekao je.

Ali, ne tvrde samo ljevičari da je era američke dominacije na izmaku. To je utkano u razmišljanje Pariza, Bruxellesa, Varšave, pa čak i Berlina. Kancelar Friedrich Merz, isprva neutralan prema zakonitosti američkog napada na Iran, izjavio je da Iran ponižava SAD i uspoređuje Trumpovu pogrešnu procjenu u pokretanju napada na Teheran s onima koje su napravili njegovi prethodnici u svojim invazijama na Irak i Afganistan.

Mnoge europske zemlje prihvaćaju njegov savjet da preuzmu veću odgovornost za obranu. Kao rezultat toga, gradi se obilaznica oko Amerike. Slično tome, na globalnoj sceni rastu zahtjevi da zapadne sile, ne samo SAD, odustanu od svoje prevelike zastupljenosti u globalnim institucijama u korist globalnog juga.

Malo je od ovih promjena koje će se dogoditi preko noći ili će se pokazati linearnima. No, Iran i stalna međusobna ogorčenost koju izaziva između Trumpa i Europe ubrzavaju proces distanciranja.

Pad pouzdanosti SAD-a

Profesor Stephen Walt sa Sveučilišta Harvard nedavno je objasnio da je to dijelom zato što američki utjecaj nije samo funkcija njegovog bogatstva ili moći. To je i funkcija načina na koji se SAD doživljava. Rekao je da je važno da saveznici "misle da SAD znaju što rade, ne da su nepogrešive, ali općenito znaju što rade, da mogu provesti plan na kompetentan način. Trumpova administracija poslala je poruku ostatku svijeta da to više nije slučaj, a to znači da će druge države biti manje sklone oslanjanju na američke savjete u budućnosti, barem neko vrijeme".

Walt je dodao da je "druga poruka koju je ovaj rat poslao da je administracija zapravo marila samo za jednu drugu zemlju na svijetu, Izrael, i to na štetu drugih saveznika u Europi i Aziji", zbog ogromne ekonomske štete koju je rat prouzročio i nedostatka konzultacija s drugim saveznicima prije početka rata.

Izgradnja novih saveza

Kanadski premijer Mark Carney iznio je svoj koncept grupiranja srednjih sila, a Kanada je već potpisala više od 20 ekonomskih i sigurnosnih sporazuma, uključujući i s Kinom, kako bi povećala izvoz izvan američke baze. Formiraju se novi ad hoc savezi i trgovinski koridori koji ne prolaze kroz Washington. Iz brazilske perspektive stvaraju se nove "koalicije odgovornih", s "koordinacijom među regijama, kulturama i političkim sustavima".

Patriota je također pohvalio nove, samouvjerenije, političkije grupacije koje izazivaju populizam i američki militarizam. Inauguralnom sastanku Globalne progresivne mobilizacije u Barceloni u travnju prisustvovali su čelnici, uključujući brazilskog Luiza Inacio Lulu da Silvu, meksičku Claudiju Sheinbaum, južnoafričkog Cyrila Ramaphosu, premijerku Barbadosa Miu Mottley, kao i novo lice europske ljevice, Sancheza.

Sanchez je poručio progresivcima da budu sigurni u ono što ih čeka unatoč "horizontu punom neizvjesnosti" i "buci podređene desnice". "Nemojte se zavaravati. Krajnja desnica i desnica ne viču zato što pobjeđuju; viču jer znaju da im vrijeme istječe", rekao je.

Njegova spremnost da osudi iranski rat kao nezakonit, stav koji Britanci ili Nijemci isprva nisu izrazili, razbjesnila je Trumpa, ali Sanchez zna, kao i europska desnica, da je Trump postao izborni albatros.

Trumpov odgovor je prijetnja izbacivanjem Španjolske iz NATO-a, nešto za što nema moć, ili povlačenjem trupa iz Njemačke. Američka predanost NATO-u postaje adut za pregovaranje. Na primjer, umjesto da hvali Njemačku zbog planiranja povećanja broja aktivnih vojnika za 75 000 do sredine 2030-ih, Trump prijeti.

Fracnuski predsjednik Emmanuel Macron je upozorio da je Trumpovo svakodnevno propitivanje američke predanosti NATO-u nagrizajuće. "Prijeti isprazniti NATO od supstance", sugerirao je.

Obrana u Europi

Ideja Europske obrambene unije, koja bi komplementirala NATO, sada se sve više spominje u Europskoj komisiji, a uključuje Veliku Britaniju, Norvešku i Ukrajinu, kao i zemlje EU – nešto što zagovara i sam Volodimir Zelenski.

John Lough, voditelj vanjske politike u thinktanku New Euroasian Strategies Centre, rekao je: "U europskoj jezgri NATO-a sve je više prepoznato da će Europa, kako bi se obranila od Rusije, morati integrirati Ukrajinu u europski obrambeni okvir. Ukrajina ima najveću konvencionalnu vojsku u Europi s više od četiri godine iskustva u borbi protiv Rusa. Također ima sposobnu i inovativnu obrambenu industriju koja je pokazala sposobnost brzog razvoja novog oružja. Sporazumi potpisani između Njemačke i Ukrajine ranije ovog mjeseca o proizvodnji dronova i dijeljenju podataka s bojišta za razvoj novih sustava naoružanja znak su onoga što dolazi. Ukrajina je svjetski lider u razvoju sposobnosti dronova, uključujući presretače dronova. Nije iznenađenje da su Saudijska Arabija, Katar i UAE brzo potpisali sporazume s Ukrajinom o suradnji u području dronova nakon što su ih napao Iran".

Čovječanstvo na kocki

Ali, transformacija nije samo u tome da Europa restrukturira svoju obranu suočena s nepouzdanim saveznikom, već je pitanje hoće li se ovaj pad američkog primata smatrati prijeko potrebnom prilikom za rješavanje šire globalne krize.

Voditelj humanitarnog programa UN-a, Tom Fletcher, prošli je tjedan rekao: "Međunarodni poredak nije na rubu kolapsa, već se urušio. Ono kroz što sada prolazimo nije vježba". Fletcher je pozvao na veću iskrenost o razmjerima globalnih previranja i potrebi za obnovljenom ozbiljnošću u javnom životu.

To je zato što način na koji su Trump i njegovi suputnici rušili međunarodno pravo učinio je zadatak humanitaraca gotovo nemogućim. "Doista, samo čovječanstvo je napadnuto", rekla je Agnès Callamard, glavna tajnica Amnesty Internationala, predstavljajući izvješće organizacije za ljudska prava za 2025. godinu, koju je opisala kao godinu predatora.

Svijet je gurnut u doba nereda, kako to Mark Leonard, direktor thinktanka Europskog vijeća za vanjske odnose, navodi u svojoj novoj knjizi "Preživljavanje kaosa". On upozorava da "govoriti o neredu podrazumijeva da postoji red o kojem se ljudi slažu i da ljudi krše pravila, ali mislim da je naš svijet sasvim drugačiji od toga. Pravila se ne krše, ignoriraju se kao nebitna. Ne postoji stabilna ravnoteža moći. Ne postoji dogovor o tome koja su pravila".

"Teškoća je u tome što SAD svoju domaću snagu, a ne međunarodne institucije ili globalne saveze, smatraju osnovom svoje sigurnosti", dodao je.

Pa ipak, kako je Patriota rekao, nešto se kreće ili se spremno pokrenuti. U Francuskoj i Njemačkoj, populistička desnica je u usponu. Ali istovremeno, unipolaristi su ugrožena manjina čak i u vlastitim zemljama i sve im je teže pronaći saveznike ili nametnuti svoju volju.

Američki preokret u Iranu možda nema vizualnu simboliku povlačenja iz Saigona ili Kabula, ali njegove posljedice mogle bi biti jednako široke, zaključuje Guardian.