Danas u Njemačkoj populistička stranka krajnje desnice AfD održava stabilnih 20 posto u anketama popularnosti, što ju čini dva do četiri postotna boda popularnijom od vladajućih Socijaldemokrata (SPD) lijevog centra, a gotovo u stopu slijedi Kršćansko-demokratsku uniju (CDU) desnog centra.
U nekim saveznim državama AfD je već postao najpopularnija stranka. U Tiringiji je dosegla 34 posto, odnosno tri puta je popularnija od SPD-a, piše za Politico izvršni direktor Axel Springera, Mathias Döpfner. U nekim administrativnim okruzima, gotovo polovica glasača naginje AfD-u. Istraživanje iz lipnja pokazuje da je AfD trenutno najpopularnija stranka na istoku Njemačke, što je zabrinjavajući trend budući da se ove godine održavaju izbori u Hesseu i Bavariji, a sljedeće godine u Tiringiji, Saskoj i Brandenburgu.
Naravno, ne treba zaboraviti ni izbore za Europski parlament 2024. godine.
Ipak, ovaj brzi uzlet AfD-a nikoga ne bi trebao iznenaditi. Već dugo je vidljivo što se sprema. Nedavni porast popularnosti ove stranke uvelike je rezultat sve većeg osjećaja u velikom dijelu populacije da ih tradicionalne političke i medijske elite ne predstavljaju u potpunosti.
Ovaj nesklad najprije je porastao za vrijeme izbjegličke krize 2015. godine, ubrzao se tijekom pandemije, a dodatno eskalirao zbog percipirane arogancije klimatskih politika i takozvanih “woke” pokreta za društvenu jednakost. Prije tek nekoliko tjedana, anketa njemačke udruge za civilno društvo otkrila je da je povjerenje građana u sposobnost vlade da radi svoj posao na rekordno niskim razinama: Čak 69 posto ispitanika izjavilo je da je vlada potpuno nedorasla zadacima.
Istovremeno, ankete javnog mišljenja pokazuju da je vlada naročito nepopularna na istoku zemlje. Sve većem broj ljudi, uključujući inače stabilnu i staloženu srednju klasu, tradicionalne stranke su dozlogrdile, a nitko nije bolji u iskorištavanju te frustracije od AfD-a.
Problem leži u činjenici da AfD nije normalna demokratska stranka.
Regionalni uredi njemačkih domaćih obavještajnih službi u saveznim pokrajinama Brandenburg, Saska-Anhalt, Saska, Donja Saska, i Baden-Württemberg proglasili su lokalne podružnice AfD-a kao “organizacije od interesa”. Isto se dogodilo i na federalnoj razini: Nacionalni ured domaće obavještajne službe, koji je zadužen za zaštitu njemačkog ustava, također je AfD na nacionalnoj razini proglasio “organizacijom od interesa.”
Ovi strahovi vezani za to koliko je stranka posvećena očuvanju ustava nisu bez svojih temelja. Tijekom govora na nacionalnoj konferenciji mladeži stranke 2018. godine, bivši visoki dužnosnik AfD-a Alexander Gauland izjavio je kako su “Hitler i nacisti tek mrlje od ptičjeg izmeta u tisućljetnoj uspješnoj njemačkoj povijesti”.
Govoreći o memorijalu holokaustu u Berlinu, čelnik AfD-a u Tiringiji Björn Höcke 2017. je izjavio kako “mi Nijemci – i tu ne govorim o vama, patriotima koji ste se ovdje okupili danas. Mi Nijemci, naš narod, jedini smo narod na svijetu koji će postaviti spomenik srama u centru našeg glavnog grada”.
U govoru pred Bundestagom godinu dana kasnije, čelnica stranke Alice Weidel razbacivala se terminima poput “cura s maramama na glavi” i “tipovima s noževima”, dok je njen kolega iz stranke Tino Chupalla govorio o “Umvolkungu”, odnosno inverziji etniciteta, frazi direktno iz nacističke ideologije.
Ovi odabrani primjeri u mnogo širem uzorku javnih izjava ne ostavljaju mjesta sumnji da se ne radi o slučajnostima i lošem biranju riječi, već da su one odraz dubokih uvjerenja čelnika stranke.
I dok mnogi za AfD glasaju iz protesta više nego bilo kojeg drugog razloga, ova stranka hrani se ljutnjom i strahom, iskorištavajući i raspirujući bijes, mržnju i zavist i šireći teorije zavjere kako bi napali “one na vrhu”, ali i strance, Židove, LGBT zajednicu ili bilo koga drugoga tko je različit od njih. Vrh stranke otvoreno se divi Vladimiru Putinu, pokazujući tako koliko cijene autokraciju.
Ako nitko ne uspije spriječiti rast AfD-a, posljedice bi mogle najprije nagristi, a potom i uništiti demokraciju i vladavinu prava u Njemačkoj.
No kako riješiti problem koji predstavlja rast popularnosti ovakve stranke? Bi li ju trebalo pokušati zabraniti? S AfD-om se uvijek teško nositi, a zabrana više nije niti opcija. Bi li bilo pametnije pridružiti im se, formirati koaliciju i ublažiti njihove stavove? To je još teže, budući da je nerazumno ponašati se kao da bi AfD trebalo tretirati kao i svaku drugu stranku. Nacisti i Adolf Hitler također su demokratski izabrani u tridesetim godinama prošlog stoljeća.
Koje opcije preostaju? Mnogi političari i novinari kažu da se AfD-u treba suprotstaviti ključnim argumentima, što naoko zvuči dobro, no to se već pokušava desetljećima, a uspjeh je nikakav.
Jedina opcija koju još imamo, tvrdi Döpfner, je pokušati učiniti nešto što niti AfD, ali niti mnogi političari iz tradicionalnih stranaka, nisu uspjeli učiniti: Početi ozbiljno shvaćati najozbiljnije probleme glasača i tražiti rješenja.
Strahovi koji hrane rast AfD-a jasno su vidljivi. Kada je u nedavnoj anketi glasačima postavljeno pitanje koje teme najviše utječu na njihovu odluku da glas daju AfD-u, 65 posto ispitanika odgovorilo je da je za njih to imigracija, 47 posto opredijelilo se za energetsku politiku, a 43 posto smatra da je to ekonomija.
U pokušaju rješavanja ovih ključnih problema, stare stranke pokazale su se moralno kukavičke i neiskrene, što je pogotovo slučaj kada govorimo o imigraciji.
Zašto je političarima centra toliko teško naglas izreći nekoliko jednostavnih istina? Njemačka je zemlja imigracije i ona mora takva ostati ako želi biti gospodarski uspješna. Moderna imigracijska politika zahtijeva zdravu ravnotežu između altruizma i vlastitih interesa.
Posljednje prognoze ekonomista pokazuju da Njemačka mora iz inozemstva dovesti između 1 i 1,5 milijuna obrazovanih pojedinaca svake godine. Ono što je zemlji potrebno su imigranti visokih kvalifikacija. Naravno da treba primiti ljude koji bježe iz ratnih zona, no osim njih, Njemačka mora primiti samo one ljude koji su joj potrebni, one od kojih će imati koristi.
To znači da valja ponovno ozbiljno razmisliti o socijalnoj pomoći za imigrante, a cilj treba biti stvoriti situaciju u kojoj bi svaki imigrant trebao moći, i morao, odmah početi raditi. Na umu treba imati i faktore koji su debelo uvriježeni u zemljama s uspješnom poviješću imigracije: Učenje lokalnog jezika i poštovanje ustava i zakona. Svi oni koji to ne čine moraju otići – i to brzo.
Trenutna njemačka imigracijska politika duboko je disfunkcionalna. Mnogi političari i novinari toga su vrlo svjesni, no ne žele to izreći naglas. To samo daje dodatnu snagu AfD-u, ali i drugim skupinama na lijevoj i desnoj strani političkog spektra koje ne poštuju demokraciju.
Najveći problem je šutnja o problemu. Kada su neke teme tabu, to neće probleme umanjiti, već će samo ojačati demagoge.
Isto se događa i s energetskom politikom. Svi znaju da u kratkom roku energetske potrebe Njemačke ne može ispuniti samo energija vjetra i sunca. Svi koje zanima stvarnost znaju da dekarbonizacija bez nuklearne energije nije tako skoro moguća. Zna se također da rezanje letova neće spriječiti globalne izazove po pitanju emisija ugljika, ali zasigurno hoće oslabiti njemačko gospodarstvo.
Treba pogledati samo jedan primjer: Tek preko 2 posto globalnih ugljičnih emisija dolazi od avijacije, a za preko trećinu odgovorna je Kina sa svojim elektranama na ugljen. Obični Nijemci i više su nego svjesni žrtava koje se od njih traže, troškova koji im se nameću, kao i činjenice da su oni u široj slici besmisleni. Razumljivo je da su zbog toga uzrujani.
U nekim slučajevima, upravo to ih privlači AfD-u.
Tu dolazimo da posljednjeg izvora frustracija za Nijemce. Europska unija, a iznad svega Njemačka, prekršila je svoje obećanje o prosperitetu i rastu. Sve manje mladih vidi svoju budućnost u Njemačkoj; sve više tvrtki i pružatelja usluga napušta zemlju, a sve veći broj siromašnih migranata smanjuje prosječni bruto nacionalni proizvod po glavi stanovnika. Nijemci ne postaju bogatiji, nego siromašniji.
Tradicionalni političari i njihove stranke koji ne mogu ponuditi promjenu zbog svega toga nalaze se na vrlo skliskom terenu. Odvojili su se od svojih glasača, čime su otvorili vrata populistima s njihovim taktikama zastrašivanja i naivnim “rješenjima” koja ne čine ništa.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!