Pravilo prosvjeda od 3,5% koje bi moglo prisiliti Trumpa na promjene

U SAD-u je u subotu diljem zemlje održano više od 2.700 prosvjeda pod nazivom „No Kings“, usmjerenih protiv onoga što organizatori opisuju kao „autoritarnu“ politiku predsjednika Donalda Trumpa. To je stotine događaja više nego u prvom valu u lipnju, kada je oko 5 milijuna ljudi diljem SAD-a izašlo na ulice prosvjedujući protiv Trumpove administracije dok je on održavao vojnu paradu u Washingtonu.

U subotu se, prema navodima organizatora i dužnosnika, okupilo gotovo 7 milijuna ljudi – među njima više od 100.000 u New Yorku. Osim velikih skupova u većim gradovima, manji prosvjedi pod nazivom „No Kings“ pojavili su se uz prometne ceste, u gradskim parkovima i na trgovima malih mjesta, kako u republikanskim tako i u demokratskim saveznim državama, piše CNN.

Otpor Trumpvoj administraciji

Okupljanje toliko velikog broja ljudi, ponovno otvara pitanje koje se postavlja još od lipnja ove godine, kada su aktivisti, mediji i kreatori sadržaja s ljevice istaknuli „pravilo 3,5%“ kako bi potaknuli otpor Trumpovoj administraciji, pisao je The Guardian.

Tada, uoči masovnih dana prosvjeda, organizatori su spominjali taj broj kao cilj. Nakon lipanjskih prosvjeda „No Kings“, progresivna skupina Indivisible poslala je poruku pristašama u kojoj je navela da je „3,5% povijesno važan cilj – ali ne i čarobni broj“. Broj proizlazi iz istraživanja masovnih pokreta, iako je često pojednostavljen. Ipak, osnovna poruka ostaje točna: dugotrajno i masovno sudjelovanje u pokretu otpora može srušiti autoritarne režime. Evo o čemu je riječ.

Što je pravilo prosvjeda 3,5%?

Političke znanstvenice Erica Chenoweth i Maria Stephan stvorile su bazu podataka građanskih otpora od 1900. do 2006. godine, analizirajući jesu li nenasilni ili nasilni pokreti imali veće šanse za uspjeh, te postoji li prag veličine prosvjeda koji može dovesti do pada režima.

Chenoweth, profesorica na Harvardu, u početku je bila skeptična prema nenasilnom otporu. No rezultati su pokazali da su nenasilne kampanje često bile brojnije i dvostruko uspješnije od nasilnih. Pokreti koji su obuhvatili barem 3,5% stanovništva gotovo su uvijek ostvarili svoje ciljeve – s vrlo malo iznimaka.

Primjeri pokreta koje Chenoweth spominje uključuju Cedar revoluciju u Libanonu (2005.), Pokret narodne moći na Filipinima (1986.) i Revoluciju ruža u Gruziji (2003.).

Koliko su Amerikanci blizu?

U TED govoru iz 2013. koji je postao viralan, Chenoweth je istaknula da taj broj „nije beznačajan“ – u apsolutnom smislu, za SAD to znači gotovo 12 milijuna ljudi. Trenutno, u listopadskim prosvjedima protiv Trumpa, organizatori izvještavaju o sudjelovanju 7 milijuna ljudi.

Ipak, Chenoweth napominje da broj ima mnoge uvjete i ograničenja. Riječ je o pravilu palca, a ne o strogom zakonu. Brojka se odnosi na vrhunac sudjelovanja, ne na ukupni broj ljudi koji su ikada prosvjedovali. Pravilo se primjenjuje samo na maksimalističke kampanje – one koje žele srušiti vladu ili izboriti neovisnost teritorija.

Drugim riječima, samo dosezanje 3,5% ne znači automatski pobjedu; isto tako, ne dosezanje tog praga ne znači neuspjeh. Chenoweth je 2020. istaknula da je većina uspješnih nenasilnih pokreta uspjela i s manjim brojem sudionika. Chenoweth je 2020. i ponovila da je 3,5% samo opisna statistika, a ne recept za uspjeh.

Također, Chenoweth upozorava da su autoritarne vlade naučile kako se nositi s masovnim prosvjedima. „Shvatile su kako ih ignorirati ili ugušiti, čak i kada okupe impresivan broj ljudi,“ rekla je. „Nalazimo se na teritoriju koji još nije u potpunosti istražen.“