U listopadu 2021. godine, zamjenica američkog državnog tajnika Victoria Nuland otišla je na sastanak u ruskom ministarstvu vanjskih poslova u Moskvi. Sastala se sa zamjenikom ruskog ministra vanjskih poslova, Sergejem Rjabkovim, kojeg je poznavala desetljećima i uvijek su se dobro slagali.
Američke kolege Rjabkova su smatrali praktičnim, smirenim pregovaračem, nekim s kime se može razgovarati, čak i dok su odnosi dvije zemlje loši. Ovaj put, stvari su bile drugačije, piše BBC.
Rjabkov je s papira pročitao službenu poziciju Moskve i ignorirao pokušaje započinjanja razgovora. Nuland je bila šokirana, kažu dvojica kolega s kojima je razgovarala o incidentu.
Opisala je Rjabkova i njegovog kolegu kao “robote s papirima,” rekli su njeni kolege. Američko ministarstvo odbilo je komentirati incident.
Čak i izvan dvorana za pregovore, ruski diplomati počeli su sve manje koristiti diplomatski jezik.
“Pljujemo na sankcije Zapada”. “Pustite me da govorim, inače ćete zaista čuti za što su sposobne ruske rakete”. “Idioti.”
Sve su ovo rečenice koje su u posljednjih par godina izgovorili visokorangirani dužnosnici ruskog ministarstva vanjskih poslova.
Kako smo došli do ove točke?
Novi Hladni rat
Možda je to danas teško zamisliti, no sam Vladimir Putin je za BBC 2000. godine izjavio kako je Rusija “spremna surađivati s NATO-om, čak i do točke pridruživanja savezu.”
“Ne mogu zamisliti da je moja zemlja izolirana od Europe”, govorio je tada ruski predsjednik.
U to vrijeme, početkom njegove vladavine, Putin je žarko želio izgraditi veze sa Zapadom, rekao je za BBC bivši visoki dužnosnik Kremlja.
Ruski diplomati bili su ključni dio Putinovog tima, pomažući razriješiti teritorijalne razmirice s Kinom i Norveškom, vodeći pregovore o većoj suradnji s europskim zemljama i osiguravajući mirnu tranziciju nakon revolucije u Gruziji.
Ipak, Putin je postajao sve iskusniji i moćniji, a samim time i uvjereniji da baš on ima sva rješenja i da su diplomati nepotrebni, kaže Aleksandar Gabuev, direktor Carnegie centra za Rusiju i Euroaziju koji živi u egzilu u Berlinu.
Prvi znak da počinje novi Hladni rat stigao je 2007. godine, kada je Putin održao govor na sigurnosnoj konferenciji u Munchenu.
U 30-minutnom govoru, Putin je optužio Zapad da pokušava izgraditi “unipolarni” svijet. Ruski diplomati slijedili su Putina. Godinu dana kasnije, kada je Rusija izvršila invaziju na Gruziju, ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov navodno je ispsovao svog britanskog kolegu Davida Milibanda, pitajući ga: “Tko si ti da mi držiš lekcije?”
Zapadni dužnosnici još uvijek su vjerovali da s Rusijom treba razgovarati. Godine 2009., Lavrov i tadašnja američka državna tajnica Hillary Clinton zajednički su pritisnuli ogromni crveni gumb za “reset” odnosa, a činilo se da dvije zemlje grade suradnju – pogotovo po pitanjima sigurnosti.
Uskoro je Amerikancima postalo očito da njihovi ruski kolege zapravo samo ponavljaju Putinove kritike Zapada, kaže Ben Rhodes, zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika Baracka Obame.
Rhodes se prisjeća doručka između Obame i Putina 2009. godine. Putina je u tom trenutku više zanimalo predstaviti vlastiti pogled na svijet, a ne razgovarati o suradnji. Ruski čelnik također je krivio Obaminog prethodnika, Georgea W. Busha, za “izdaju Rusije.”
U turbulentnim godinama 2011. i 2012., dok se odvijalo Arapsko proljeće, Rusijom su bješnjeli prosvjedi, a SAD je ušao u Libiju, Putin je odlučio da ga diplomacija neće odvesti nikamo, kaže Rhodes.
“Po pitanju određenih tema, pogotovo Ukrajine, nisam dobio nikakav dojam da diplomati imaju utjecaja”, prisjeća se on.
Kada je Lavrov prije 20 godina postao ministar vanjskih poslova, “imao je međunarodnu perspektivu i vlastita mišljenja,” kaže za BBC bivši visoki dužnosnik Kremlja. Kremlj se savjetovao s njim čak i kada je bilo poznato da se Lavrov ne slaže s Putinom, govori Gabuev.
MAXIM SHEMETOV / POOL / AFP, Ilustracija
Ipak, kada su 2022. ruske trupe poslane u Ukrajinu, Lavrov je za tu odluku saznao tek nekoliko sati prije početka rata, stoji u izvješću Financial Timesa.
Ruski veleposlanik u Britaniji Andrei Kelin odbacuje ideju da su ruski diplomati izgubili svoj utjecaj. On čitavu svoju karijeru radi na odnosima sa Zapadom.
U intervjuu za BBC, Kelin je odbio priznati da Moskva ili bilo koji pojedini diplomat snosi odgovornost za kolaps odnosa sa Zapadom.
“Nismo mi ti koji uništavaju”, rekao je on. “Imamo problem s režimom u Kijevu. Ništa ne možemo učiniti po tom pitanju.”
On tvrdi da je rat u Ukrajini “nastavak diplomacije drugačijim sredstvima.”
Diplomacija kao predstava
Vanjskopolitički dužnosnici sve više gube utjecaj i zbog toga se okreću natrag Rusiji. Glasnogovornica ministarstva Maria Zaharova simbol je tog novog poglavlja.
“Prije nje, diplomati su se ponašali kao diplomati, govoreći rafiniranim jezikom”, kaže bivši dužnosnik ministarstva Boris Bondarev, koji je dao ostavku iz protesta zbog rata.
No nakon dolaska Zakharove na poziciju glasnogovornice 2015. godine, konferencije ministarstva vanjskih poslova pretvorile su se u cirkus. Zaharova je često vikala na reportere koji su joj postavljali teška pitanja, a na kritike iz drugih zemalja odgovarala je uvredama.
Njeni kolege iz diplomatskih krugova počeli su ju oponašati. Bondarev, koji je nekoć radio za moskovsku misiju u UN-u u Ženevi, prisjeća se jednog sastanka na kojemu je Rusija blokirala sve predložene inicijative, zbog čega su se kolege iz Švicarske požalili.
“Rekli smo im, ‘u čemu je problem? Mi smo velika sila, vi ste samo Švicarska'”, prepričava Bondarev. “To vam je ruska diplomacija.”
Tim pristupom željelo se impresionirati Ruse kod kuće, kaže Gabuev.
No još bitnija publika za diplomate njihovi su šefovi, kaže Bondarev. Službeni telegrami poslani u Moskvu nakon sastanaka u inozemstvu fokusiraju se na to koliko strastveno su diplomati branili interese zemlje, objašnjava.
Tipična poruka, kaže on, išla bi u stilu: “Zbilja smo im otežali! Junački smo branili ruske interese, zapadnjaci nisu mogli ništa i odustali su!”
Ako svi drugi pišu kako su “pokazali zapadnjacima gdje im je mjesto”, a vi pišete kako ste “postigli konsenzus”, gledat će vas se s prijezirom, kaže on.
Bondarev se prisjeća večere američkih dužnosnika s Rjabkovim u siječnju 2022. godine. Prva zamjenica američkog državnog tajnika Wendy Sherman pokušala je spriječiti invaziju na Ukrajinu u 11-satnim pregovorima.
“Bilo je grozno”, prepričava Bondarev. “Amerikanci su govorili, ‘idemo pregovarati.’ Na to bi Rjabkov počeo vikati: ‘Treba nam Ukrajina! Ne idemo nikamo bez Ukrajine! Pokupite svoje stvari i vratite se iza granica NATO-a iz 1997.!’ Sherman je snažna žena, ali čak je i ona bila u šoku.”
“Rjabkov je oduvijek bio vrlo pristojan i ugodan sugovornik. Sada odjednom on lupa šakom po stolu i priča gluparije”, dodaje Bondarev.
Treba naglasiti da se u posljednjim godinama diplomatski stil promijenio i u drugim zemljama, iako, ipak, mnogo manje.
Nekoliko godina ranije, japanski predstavnik za ljudska prava u UN-u Hideaki Ueda zahtijevao je da strani kolege “zašute” na sastanku. Gavin Williamson iste te riječi uputio je Rusiji kada je bio britanski ministar obrane. Ukrajinski veleposlanik u Njemačkoj, Andrij Melnik, prošle godine je njemačkog kancelara Olafa Scholza nazvao “uvrijeđenom jetrenom kobasicom.”
SAD ne može magično prekinuti ovaj rat
Nakon godinu i pol dana rata, ima li ikakve šanse da će diplomacija zaustaviti sukob?
Većina ljudi s kojima su razgovarali novinari BBC-ja tvrdi da je to vrlo malo vjerojatno. Obično se 95 posto rada diplomata sastoji od “neslužbenih sastanaka na kavama”, objašnjava Bondarev. Takvi kontakti drastično su se smanjili, kaže on. Jednostavno se više nema o čemu razgovarati.
Veleposlaniku Kelinu zabranjen je ulazak u britanski parlament. U jednom trenutku, kaže on, rusko veleposlanstvo u Berlinu gotovo je ostalo bez plina i struje, a osiguravajuće kuće odbile su osigurati automobile veleposlanstva.
Prije ili kasnije do razgovora će morati doći, kaže analitičar za RAND Samuel Charap. Jedina alternativa pregovorima je “apsolutna pobjeda”, a malo je vjerojatno da će Moskva ili Kijev uspjeti izvojevati takvu premoćnu pobjedu na bojištu, tvrdi on.
Ipak, on ne očekuje da će do pregovora doći tako skoro.
“Putin se tijekom svoje vladavine dramatično promijenio”, kaže Charap. “Iskreno, nisam siguran da će željeti sudjelovati.”
Ukrajinske vlasti žale se da Rusija još jednom izdaje ultimatume umjesto da radi na kompromisima, na primjer zahtijevajući da Ukrajina prihvati aneksiju okupiranih teritorija. Kijev nema namjeru pregovarati pod takvim uvjetima, a saveznici sa Zapada javno podržavaju takvu poziciju.
Rusija je, čini se, odlučila potpuno se osloniti na svoju vojnu mašineriju, obavještajne službe i geo-ekonomsku moć kako bi dobila utjecaj. Diplomacija više nije opcija.
U ovakvim mračnim okolnostima, zašto ruski diplomati jednostavno ne pošalju poruku i odstupe sa svojih pozicija?
“To je problematično za sve koji su na tim pozicijama već 10 ili 20 godina”, kaže bivši zaposlenik Kremlja za BBC. “Za vas više nema drugačijeg života. To je zastrašujuće.”
Bivši diplomat Bondarev zna kakav je to osjećaj.
“Da nije bilo rata, vjerojatno bih ostao gdje sam bio i trpio”, kaže on. “Posao sam po sebi nije toliko loš. Sjedite, malo propatite i onda navečer odete u izlazak.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!