Trumpov plan za Gazu stavio Netanyahua pred težak izbor. Kojim će putem krenuti?

Trump tvrdi da je dogovor o okončanju rata u Gazi na pomolu. No prijedlog koji se nudi predstavlja politički problem za Netanyahua – i dok se regija mijenja, mijenja se i on. Njegov nagli zaokret u politici čini ishod još neizvjesnijim.

Posljednje dvije godine izraelski avioni i specijalci izvodili su smjele operacije, pogađajući ciljeve koji su se nekad smatrali nedostižnima. Od Dohe do Teherana i Damaska, gradovi nose tragove Netanyahuova obećanja da će preoblikovati Bliski istok nakon napada 7. listopada 2023, piše CNN.

Na nedavnoj Općoj skupštini Ujedinjenih naroda Netanyahu je s ponosom isticao vojne uspjehe:

"Razbili smo hutiste. Uništili smo glavninu Hamasove terorističke mašinerije. Oslabili smo Hezbollah, uklonili većinu njegovih vođa i velik dio arsenala, razoružali Assadov režim u Siriji, obuzdali iranske šijitske milicije u Iraku, a iznad svega, devastirali iranske programe nuklearnog oružja i balističkih raketa,“ rekao je.

"Najimpresivniji vojni povratak u povijesti"

"Izrael se izdigao iz svog najmračnijeg dana i ostvario jedan od najimpresivnijih vojnih povrataka u povijesti.“

No broj dana rata u Gazi govori i drugu priču.

Godinama je Netanyahu bio poznat po kratkim i ograničenim vojnim operacijama, posebice u Gazi. Operacija Stup obrane 2012. trajala je svega osam dana. Sadašnji rat u Gazi ulazi u treću godinu – najduži u izraelskoj povijesti.

Kad je 2009. ponovno preuzeo vlast, Netanyahu je istaknuo da mu je jedan od ciljeva uklanjanje Hamasa. U praksi, njegova je sigurnosna politika često ocjenjivana kao oprezna, pa i kukavička. Protivnici su mu prigovarali da puno govori, a malo čini.

A onda je došao 7. listopada.

Dva dana nakon što je Hamasov napad odnio više od 1.200 izraelskih života, Netanyahu je izjavio: "Promijenit ćemo Bliski istok.“ Ovaj put, činilo se, doista je bio odlučan.

Analitičari, koji su nekad računali na njegov oprez, danas se suočavaju s potpuno drukčijim Netanyahuom. Nekada je izbjegavao duge ratove i kopnene invazije, svjestan njihovih političkih i ljudskih troškova. Danas ih pokreće – često unatoč protivljenju vlastitih generala.

Načelnik Glavnog stožera, general Eyal Zamir, oštro se protivio odluci da se zauzme Gaza i doveo u pitanje riskantnu operaciju protiv Hamasovih čelnika u Kataru. Netanyahu je svejedno krenuo svojim putem.

"Od početka rata pa do zadnjih odluka, uključujući one o Iranu i Kataru, uvijek je bilo onih koji su se protivili ili dvojili,“ rekao je na nedavnoj konferenciji. „To je u redu, to je njihova uloga. Ali na kraju, odluku donosi kabinet.“

Je li se Netanyahu doista promijenio?

To otvara ključno pitanje pred susret s Trumpom: Je li se Netanyahu doista promijenio?

Nakon 7. listopada, kaže Mazal Mualem, autorica biografije Netanyahuov kod, postao je „drugačiji čovjek – umjesto izbjegavanja rizika sada pokazuje proaktivan i avanturistički pristup sigurnosti“.

"Poziv na buđenje"

Sigurnosni kolaps tog dana bio je, kaže, „poziv na buđenje“.

„Neće to priznati, ali bio je potpuno zaslijepljen, a zaključio je da se mora osloboditi sigurnosnog establišmenta koji ga je stalno plašio upozorenjima o žrtvama u kopnenim operacijama. To se podudarilo s raspoloženjem javnosti, koja godinama nije htjela plaćati visoku cijenu ratova. Sedmi listopada promijenio je i njega i društvo.“

Netanyahu je oduvijek djelovao iz straha – od izbora, od gubitka vlasti, od loših anketa, a danas i od ishoda suđenja za korupciju. Upravo ga je taj strah dugo držao podalje od velikih odluka. Radije je uživao u stabilnom gospodarstvu i sve većem interesu stranih država za izraelsku tehnologiju i oružje, piše CNN.

"Netanyahu nije izraelski Churchill“

Anshel Pfeffer, izraelski dopisnik The Economista i autor knjige Bibi: Burni život i vremena Benjamina Netanyahua, tvrdi da je Netanyahu i dalje isti:

„On je uvijek bio izrazito nesklon riziku. Boji se promjena i čvrsto se drži statusa quo. Izbjegava i ratove i diplomatske iskorake. Čak su mu i Abrahamski sporazumi nametnuti. Rat u Gazi nametnuo mu je Hamas. Kad je rat postao status quo, Netanyahu se prilagodio. I dalje je ovisan o statusu quo – samo što je danas status quo rat.“

Pfeffer smatra da Netanyahuom i dalje vlada strah, „samo što se sada više boji svojih krajnje desnih saveznika nego bilo čega drugog“.

Itamar Ben Gvir i Bezalel Smotrich protive se bilo kakvom dogovoru s Hamasom i žele trajnu okupaciju Gaze. Prijete da će srušiti vladu ako rat završi prije vremena, što sputava Netanyahuovu slobodu odlučivanja. Trumpov prijedlog, koji navodno uključuje ideju palestinske državnosti, za njih je potpuno neprihvatljiv.

Ipak, Pfeffer ističe da Netanyahu sada strahuje i od povijesne presude: „Bojim se da neće biti upamćen kao Churchill i branitelj Izraela. Očajnički traži veliko postignuće koje će prepisati povijest i izbrisati 7. listopada iz sjećanja. Vjeruje da će ga to jednog dana prikazati kao spasitelja.“

Ali taj trenutak, dodaje, još nije došao. Netanyahu danas nalikuje „očajnom kockaru koji svaki put stavlja ulog na drugo polje, nadajući se da će ga povijest zapamtiti“. On je, zaključuje, složena ličnost – i možda su sve teorije o njemu barem djelomično točne: oprezan čovjek, talac koalicije, koji se pretvorio u očajnika i hazardera.

Bez obzira je li riječ o pravoj strateškoj promjeni ili puko instinktu preživljavanja, Netanyahuov prijelaz iz opreznog menadžera u regionalnog kockara još nije završen.

Vojne operacije na više frontova možda su vratile dio izraelske moći odvraćanja, ali nisu donijele onu odlučnu pobjedu koja bi mu osigurala političku budućnost ili popravila ugled.

Potpora slabi

Potpora izraelske javnosti, koja je na početku bila ogromna, znatno je oslabila. Isto vrijedi i za međunarodni položaj Izraela, koji je sve ugroženiji prijetnjama sankcijama i sve češćim priznavanjem palestinske državnosti.

Budućnost Netanyahuove nove strategije ostaje neizvjesna uoči njegova susreta s Trumpom. Trumpova administracija dosad nije sputavala izraelske vojne akcije i podržavala je nastavak rata u Gazi.

No potpora je povremeno dolazila uz ozbiljna ograničenja. U lipnju je Trump najprije podržao izraelske napade na Iran, a zatim, nakon 12 dana borbi, prisilio Izrael da opozove zrakoplove već poslanu u novu akciju, jer je odlučio proglasiti prekid sukoba. Njegova nepredvidiva narav znači da može biti protiv izraelskog poteza odmah nakon što ga je podržao.

Trumpove optimistične izjave o skorom mirovnom sporazumu možda nagovještavaju da bi uskoro mogao prisiliti Netanyahua da prihvati novu stvarnost – onu u kojoj će morati okončati vojnu strategiju i suočiti se s političkim posljedicama.