Andrija Hebrang gostovao je u Novom danu i komentirao prijedlog Mosta o otvaranju arhiva i svih zatvorenih dosjea.

Leljak je kontroverzan, on je objavio knjigu sa 60.000 ljudi koji su bili suradnici Udbe, a Slovenija je potom zatvorila svoje arhive. Hoće li se Hrvatskoj dogoditi isto?

Sve što Leljak proživljava je tipična postkomunistička jagma za istinom. Leljak je u arhiv ušao na temelju zakona, proučio arhive i objavio što je našao. Podatak da je u Sloveniji bilo 65 tisuća suradnika Udbe, znači da ih je u Hrvatskoj bilo barem dvostruko više. Moramo dekliminarizirati pojam Udbe. Ona je bila kriminalistička organizacija, ali te ljude ne treba kriminalizirati zbog toga što su bili u njoj.

Što je s ljudima koji bi mogli biti kompromitirani, jer su negdje u arhivu navedena njihova imena, kao članova Udbe?

Imate primjer Tomislava Karmarka, za kojega sam siguran da nije bio. Imate niz pripadnika naše Crkve. U Udbu se nije išlo samo dobrovoljno, nego prisilno, pod prijetnjama i ucjenama. Ja se sjećam što su meni podmetali, uđem u bolnicu, u sobu i nađem ustaški list od emigracije. Ako ste bili u stanju boriti se protiv tih njihovih provokacija, a mogli ste ako ste se izvještili, ali netko tko se nije time bavio, mogao je posustati. Tim ljudima treba dati prilike da objasne, zbog čega su unutra i tko ih je prisilio na to. Mislim da su kod nas ta imena i pročišćena i prorijeđena, ali svaki čovjek koji je unutra mora biti u mogućnosti objasniti što je bilo i zašto. Bez istine ćemo još uvijek tapkati u mraku.

Cijeli razgovor s Andrijom Hebrangom pročitajte OVDJE.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.