Gost N1 televizije bio je Vuk Vuković koji istražuje korupciju na lokalnim razinama vlasti i traga za odgovorima na pitanja što motivira za korupciju i kažnjavaju li birači političare zbog korupcije, a sve to proučava kroz podatke o javnim nabavama u gradovima i općinama.
Radili ste veliko istraživanje o korupciji na lokalnoj razini, kako ste to učinili?
Pokušao sam biti što precizniji, ali korupciju je teško mjeriti jer i onaj tko korumpira to nastoji sakriti.
VEZANE VIJESTI
Je li se korupcija ukorijenila na lokalnoj razini jer se o njoj manje govori, a i mediji su važni, no lokalnim je medijima i teže zbog vlasništva o njima pisati.
Čim je manja transparentnost, motivacija za korupciju je veća. Lokalni moćnik stvara mrežu ključnih igrača – ‘pobjedničku koaliciju interesa’ koja mu pomaže da ostane na vlasti. Ako je medij unutra, o tome neće izvještavati i to je problem.
U manjim mjestima svi znaju sve, ali šute. Zašto šute kada kada netko čini koruptivne radnje, čemu ta licemjernost?
Nije to samo slučaj u Hrvatskoj. Građani imaju korist od političara koji je tu. U Hrvatskoj je, čini mi se, slučaj, da je našim glasačima jako bitna ideologija i ako vam je netko ideološki blizak, njegova korupcija vam neće smetati i obratno. Mala mjesta su ideološki homogena i bitno je samo da je naš.
Zašto drugi šute, zašto često od medija očekuju da reagira?
Uvijek se govori o korupciji, ali postoji i strah ljudi ako istupe.
Kako mjerite korupciju?
Promatram putem sumnjivih javnih nabava kroz nekoliko kategorija, gledam firme bez zaposlenih, koje dobivaju više puta poslove, kad su jedini ponuditelj i dobivaju više natječaja. Ne mora to biti jako sumnjivo na nacionalnoj razini, ali na lokalnoj jest jer je ipak riječ je o primjerice uređenju ili građevinskim radovima pa tešško da postoji uvijek baš ta jedna firma. Gledam i udio nabave u njezinim prihodima, a ponekad gledam i kako ne prijavljuju u svojim financijskim izvještajima dobivene nabave.
Ali zašto šute oni koji ne prođu na natječajima, očekuju od medija reakciju?
Mediji se možda ne hvataju priča o malim poslovima, a ljudi ponekad i izgube volju.
Nije samo namještanje poslova u pitanju. Jedan lokalni moćnik, primjerice može mijenjati i GUP. Može li nadležno ministarstvo to provjeriti i kako korupcija raste kroz vrijeme?
Potrebna je odgovornost, bez toga korupcija cvjeta. Ministarstvo se ogradilo. Mjerio sam korupciju između 2009. i 2013. godine, a sada mjerim od 2013. do 2017. Dvostruko je, čini se, veća korupcija kod ovih drugih, imali su i vremena stvoriti mrežu.
A uloga pravosuđa?
Mislim da je ono glavni problem, njegova neefikasnost koja sprečava i ekonomski rast jer generira investicijsku neizvjesnost jer kako ćete ulagati ako znate da vas netko može prevariti i ipak dobiti protiv vas spor na sudu.
Dobar dio lokalnih moćnika, ne želim generalizirati, ali ponaša se kao da su lokalni šerifi. Kako bi se moglo smanjiti korupciju?
Osim ograničenja mandata smatram da bi trebalo okrupniti općine, staviti političare u novi okvir te imati indeks korupcije na lokalnoj razini što bi poticalo konkurenciju među općinama jer bi se građani uspoređivali i željeli bi da njihova općina bude što bolja.
Može li se Hrvatsku u lokalnom smislu usporediti s nekom zemljom?
Htio bih, ali nisu usporedivi podaci, no radit ću na tome.
Jesu li bili susretljivi oko davanja informacija, jeste li se trebali obbraćati institucijama?
Ti su podaci o javnim nabavama dostupni pa mi pomoć Povjerenice za informiranje nije trebala, ali oni nisu jednostavni za pretraživanje pa nisu ni transparentni.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
