Ljilja Vokić: "Ide se u pogrešnom smjeru, reforma se previše politizira"

Ljilja Vokić, bivša ministrica prosvjete i sporta, gostovala je u N1 studiju uživo i komentirala kurikularnu reformu, kao i za danas najavljeni prosvjed.

Bili ste žena koja je počela obrazovnu reformu u Hrvatskoj, gdje se stalo, kako gledate na ove događaje?

Stalo se onoga trenutka kad sam ja ponudila reformu, onda su mi rekli da je preliberalna, prezahtjevna i shvatila sam da nemam što više raditi i zahvalila sam se. Gospodin Jokić je rekao da je nastavio tamo gdje sam ja stala, što je meni godilo. Mislim da se danas previše diže uzbuna oko toga, a nedostaje novac. Smatram da bi nevladine udruge koje godišnje dobiju oko milijardu kuna mogle polovicu toga iznosa uložiti u školstvo. Kurikularna reforma je jedan proces koji se neće započeti odjednom i neće završiti odjednom. Škola je živi organizam u kojem sudjeluje najviše zainteresiranih ljudi. To je nešto što će potrajati. Najvažnije je imati jasan cilj i put do tog cilja. Mislim da se to previše raširilo, zapravo se u to miješa svatko tko ne zna uopće što je sustav obrazovanja. Ono što je nama potrebno, prvenstveno, jest rasteretiti učenike, napraviti jasnu koncepciju je li devetogodišnja škola, je li predškola. Zašto se dio nastavnog programa ne bi preselio u vrtiće? Djeci bi trebalo isprogramirati ono što će učiti.

Ima li novca za više i bolje? U kojem vremenskom roku reforma može zaživjeti?

Jedan blaži oblik ili intervenciju u obrazovni sustav se može napraviti odmah, to je to smanjivanje nastavnog gradiva, čime bi djeca bila rasterećena. Ja mislim da naš obrazovni sustav obrazuje ljude, uistinu obrazuje ljude, jer gdje su svi naši akademici i doktori znanosti, vrhunski stručnjaci, koji su vani postigli uspjehe, završili školovanje? Pa u Republici Hrvatskoj. Imamo dobar sustav, jer smo naslijedili austrougarski sustav, naši učenici postižu izvanredne rezultate. Ti su rezultati rezultat rada dobrih učitelja i nastavnika. Sustav treba osigurati dobre plaće učiteljima i normalne uvjete. To je godinama zapuštano. Sve snage treba uprijeti kod porasta gospodarstva u obrazovanje. Mislim da se ide u pogrešnom smjeru, umjesto da se snage udruže i ide se naprijed, počelo se previše politizirati. Zamjeram Jokiću, koji stalno govori o netransparentnosti izabrane voditeljice, koja ima besprijekorne reference, a Jokić je izabran Milanovićevim dekretom i nitko se nije bunio. On je meni i dalje drag, ali to se previše politizira. Ovdje je otvoren javni natječaj, kakvi smo mi to demokrati, ako smo demokrati samo kad naša opcija prolazi? Gospođa Culej je doktorica znanosti. Po Deklaraciji Vijeća Europe država nikad iz svojih ruku ne ispušta školstvo i gospodarstvo, a ako gospođa radi u školstvu, tko će donijeti reformu nego Vlada i resorno ministarstvo.

Mislite li da se u zemlji koja je toliko podijeljena može doći trust mozgova i donijeti zajedničku odluku?

Ja mislim da bi obrazovani ljudi, intelektualci trebali shvatiti vrijeme i bit. To znači da smo svi odgovorni. Ne možemo mi samo biti kontra nečega što netko predlaže, nego dati argumente, predložiti nešto, pa će se onda razmatrati. Držim da smo dovoljno normalni ljudi da bi se trebali ujediniti oko određenih stvari poput budućnosti naše djece i naše budućnosti.

Što mislite da će donijeti današnji prosvjed?

Moramo biti demokratični u smislu da poštujemo i drugačijeg i drugog. Ono što je najtragičnije u svemu ovome je što nastavnike nitko ništa ne pita, a oni se boje reforme, jer u slučaju izbornosti, kad bi se uveli izborni i obvezni predmeti, da će se djeca opredjeljivati prema boljim, marljivijim, zanimljivijim profesorima. Oni se boje da će možda eventualno ostati bez posla, neki od njih, što bi za neke i bilo dobro. Ali mislim da njih nitko nije ništa pitao. Trebala bi se provesti anketa među 50.000 nastavnika. Ja sam, kad sam bila ministrica, provela anketu među učenicima u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Od 1.000 učenika, 900 je bilo za izbornu nastavu, a tad smo počeli s tim.

Je li vas itko kontaktirao za Ekspertnu radnu skupinu?

Ne. Ja sam surađivala s gospodinom Jokićem privatno, dala sam neke sugestije, nešto me pitao, dobro smo surađivali, on je vrlo simpatičan čovjek, ali mislim da bi bilo vrijeme da se zaustavi. Morate shvatiti kad je vrijeme da je prošlo, treba naći mjeru. Neki misle da sam u godinama, da im ni ne trebam, neki misle što će im ona HDZ-ovka. Ja bih provela anketu među nastavnicima.

Tržište rada nije usklađeno sa školstvom i dobivamo kadrove koji su suficitarni. Što je rješenje?

Ja sam bila uvela dvojni sustav o kojem se sad razgovara. Njemačka počiva na malom gospodarstvu, ne na teorijama niti na ne znam čemu, nego na malom gospodarstvu. Ja sam bila ponukana da uvedemo dualni sustav, dvojno obrazovanje. Da se u školi uči teorija, a kod majstora praksa i to se provodilo. Kad sam ja otišla, to je otišlo, a sad se opet raspravlja o tim stvarima.

Hoće li prosvjed nešto promijeniti?

Gdje bi ulica smjenjivala ljude? Ne treba tome davati veliku važnost. Ljudi će malo prošetati, malo progovoriti, najbolje da će ulica smjenjivati ministre. Pa gdje bi to došlo? Kakva bismo mi bili država bez reda i zakona? Mene baš zanima što ti ljudi rade do podne. Ako će prosvjedovati od šest popodne, što su radili do podne danas?