Gosti Pressinga bili su Eugen Jakovčić iz Documente i odvjetnik Goran Mikuličić koji su govorili o zatvaranju Haškog suda.
Na pitanje kako ocjenjuje rad Suda, Mikuličić kaže: “Niti crno niti bijelo, školskom ocjenom to bi bila neka trojka.”
VEZANE VIJESTI
Ističe da je pozitivno što su pred Sud dovedene osobe kojim nacionalni sudovi se nikada ne bi usudili suditi. S te strane mislim da je on odigrao svoju ulogu”, kaže poznati odvjetnik.
“Suđenja su predugo trajala, dugo se to ‘valjalo’. Gledano s pravnog stajališta Sud je sebi uzeo zadatak ne samo da primijenjuje pravo koje mu je UN dao mandatom, već je u jednom trenutku počeo stvarati pravo, a što je neopustivo”, ističe.
Jakovčić kaže da je ključno što Sud ostavlja arhivu, činjenice i nasljeđe i to ne za prošlost već, kaže, za budućnost u kontekstu podizanja novih postupaka.
Ocjenjuje da je Srebrenica bila najosljetljiviji predmet kojim se Haški sud bavio.
“Neovisno o presudama, a imamo nekoliko presuda za Srebrenicu, ja bih rekao da je to najosjetljiviji zločin koji se dogodio. Što se tiče Vukovara, moramo biti malo oprezniji, Mrkšić i Šljivančanin su osuđeni, ali, podsjetit ću, Documeta je upozoravala glavnog tajnika UN-a na poraznu činjenicu da je u tom postupku smanjena kazna Šljivančaninu na temelju upitnog iskaza. Neovsino o ta dva predmeta, mislim da su zločini u Vukovaru i na Ovčari nedovoljno procusuirani”, kaže Jakovčić.
Što se tiče uvođenja termina udruženi zločinački pothvat, Mikulčić ističe da su brojni stručnjaci to negativno ocjenili. “Postoje brojni stručni radovi koji s agrumentima napadaju taj oblik krivnje koji je uveo Haški sud. Haški sud ga je počeo provoditi na jedan dosta perfidan način. Oni su dobili mandat od UN-a da na Sudu koriste sustav Ženevske konvencije i međunarodnog običajnog prava, a nije bilo niti riječi o UZP-u”.
“Ja se s tim nikada nisam mogao složiti i bio sam protiv takvog oblika krivenje”, kaže Mikulčić.
“Nije krimen da je RH htjela pomoći Hrvatima, kada govorimo o UZP-u, već kad dolazi do zločina,” kaže Jakovčić.
Na pitanje je li Sud bio politički, kako su ga mnogi voljeli zvati, Mikulčić odgovara: “Samim tim da je Sud bio osnovan od UN-a, onda ima jedan taj kontekst.”
Za Mikulčića je bilo problematičano što je na Sudu radilo premalo sudaca.
“Problem je što je u tom sudu bilo premalo sudaca, tamo su sjedili vrhunski pravnici, ali je bilo malo sudaca. Međunarodna zajednica je od onog što je kandidirano uzela najznačajnija imena, ali je pritom premalo primijenjivala kriterije sudačke struke. Jako dobar pravnik ne mora biti dobar sudac. Ja sam to osjetio na vlastitoj koži, postupak kojim je presjedao sudac je drugačije tekao od onog kojim nije predsjedao sudac”, kaže Mikulčić.
Na pitanje kako ocjenjuju suđenja za zločine na nacionalnim sudovima, Mirku Norcu u Hrvatskoj i za zločin na Ovčari na sudu u Beogradu, Jakovčić kaže da je predmet Norac jedan od boje riješenih.
Većina počinitelja zločina nije izvedena pred Haški sud već se uglavnom radilo o zapovjednicima.
Mikulčić kaže da je tako zamišljen rad Tribunala.
“Točno je da je mandat Suda bio takav da ne ulazi u niži nivo počinitelja, već da se fokusira na nalogodavce. Osim toga, na nekim niže rangiranim Haški sud se na njima učio. Logično da jednoj žrtvi silovanja ne igra ulogu što je nalogadavac iz politike osuđen, njoj bi dalo veću satisfakciju da je osuđen počinitelj, to je sad zadatak domicalnih sudova”, kaže Miklučić.
