Sve više i više mladih ljudi iseljava iz Hrvatske, no za razliku od nekadašnjih gastarbajtera, tek će se poneki za blagdane vratiti kućama.

Velik dio njih s obiteljima će ostati u svojim novim domovinama, piše Deutsche Welle.

Zagrepčanki Petri, sada nastanjenoj u Dublinu, ovo je drugi Božić u Irskoj. Kaže da je i tamo komercijaliziran, no Irci imaju velike obitelji i slave u obiteljskom krugu uz pečenu puricu i šunku te hektolitre alkohola.

„Kroz Advent nema zornica, ali neke crkve imaju jutarnje molitve. Nema ni polnoćki osim u velikim katedralama. Ukinuli su ih prije 15-ak godina jer su svi dolazili pijani“, šali se. Na Badnjak popodne se sve zatvara i ne radi ništa do 27. uključujući i javni prijevoz tako da se bez auta teško kretati po gradu.

K.K. živi s mužem i djecom već nekoliko godina kod Liverpoola, na sjeveru Engleske. Kaže da im nedostaje obitelj, koja ih povremeno posjećuje na blagdane, kao što i oni na neke odu u Hrvatsku. Ove godine će, kaže ova bivša Zagrepčanka, Božić proslaviti s prijateljima koji također neće ići u Hrvatsku i s djecom će ih biti 21, što je brojnije nego li bi bilo da slave s obitelji u Hrvatskoj. 

Dr. Marina Miškić iz Osijeka novi je dom pronašla u Kufsteinu, u Austriji gdje radi kao Global Medical Manager u farmaceutskoj tvrtki Sandoz. Kaže da se u Tirolu jako njeguje tradicija tako da se svi katolički praznici obilježavaju i više nego u Hrvatskoj.

„Ljudi su ovdje sretniji i zadovoljniji nego u Hrvatskoj i to tijekom čitave godine, ne samo za blagdane, tako da mi Hrvatska nimalo ne nedostaje. Zapravo, žao mi je što nisam puno ranije otišla“, kaže dr. Miškić.

Zagrepčanka Kristina Buneta preselila se u Keniju s djecom i mužem prije četiri godine, kad je muž dobio posao u Nairobiju. Sama proslava je slična kao u Zagrebu, opisuje Kristina: obitelj i prijatelji, pažljivo pripremljena hrana, pokloni pod borom.

„Najveća razlika je u tome što smo svi u ljetnoj odjeći. Naravno da nam svima nedostaju pahuljice snijega, grudanje i oštri svježi zrak u Zagrebu u ovo doba godine, ali uvijek umjerena klima Kenije čini zimske praznike ugodnima – ponajviše djeci.“

Jedna od razlika je i to što – nema sarme. Kiselo zelje uvoze, kaže, pa staklenka kao za krastavce košta preračunato 70 kuna. O nostalgiji za starim krajem i preispitivanjima odluke o odlasku ne želi puno razmišljati. Kaže, ne izdrže baš oni koji se previše tome prepuštaju, prenosi DW.