Ugledna novinarka i bivša ravnateljica Agencije za elektroničke medije (AEM) te bivša predsjednica Vijeća za elektroničke medije (VEM) Mirjana Rakić gostovala je u N1 studiju uživo i komentirala stanje u hrvatskim medijima.
Kakvo je stanje u hrvatskim medijima? Što vama znači činjenica da strukovna misija dolazi drugi put u tri godine u Hrvatsku?
To je kao svaka vizita, znači da nešto nije u redu s pojedincem ili profesijom. Dolaze provjeriti nalaze da vide je li se nešto promijenilo u protekloj godini.
VEZANE VIJESTI
Kako vama izgleda stanje u hrvatskim medijima? Iznenađuje li vas što?
Mene puno toga iznenađuje. Prije svega, iznenađuje me kuća u kojoj sam ja jako dugo radila, iznenađuje me snaga pojedinih portala, iznenađuje me koliko se ljudi oslanjaju na neprovjerene informacije. Imam osjećaj da u nekim trenucima građani ne shvaćaju što znače slobodni mediji. Demokracija je proces, a na koji će se način odlučivati u njemu bez slobodnih medija je to nemoguće. Ako nemate dostupnost informacija, kako ćete odrediti što će biti vaša daljnja ili bliža budućnost? Kad se govori o slobodi medija, to nije prazan prostor, to su ljudi, čine je slobodni novinari. Moje je pitanje jesu li novinari slobodni? Ja bih rekla da, uz čast izuzecima, nisu, jer su vezani uz vlasnike, uz financije. Nema slobodnog novinara koji nije materijalno siguran, tu ne mislim na ogromne plaće, nego na osnovu koja je potrebna za ljudski život.
Koliko se to sve promijenilo od doba dok ste vi radili na HRT-u?
Puno toga se promijenilo. Ponovno se vraćam na nesigurnost, jer sami smanjujete kriterije, dovodite do autoncenzure i na neki način strah. Ljudi koji se boje ne mogu graditi budućnost. Ja sam bila slobodna, imala sam sreću da sam radila na mjestima koja nisu bila izrazito politički zanimljiva i imala sam sreću da sam radila ono što sam željela i što sam mogla i da sam imala relativno dobar odjek od gledatelja, jer bez njih ne postojimo.
Vaša bivša kuća našla se pod svjetlima reflektora zbog emitiranja filmova. Koji je vaš komentar na sve to?
To je jedno golemo nesnalaženje. U kući, koja ima više od dvije tisuće ljudi, ne možete ne znati što u kojem trenutku možete povući i ne snositi konzekvence toga. Svaki ravnatelj, svatko tko radi na nekom mjestu gdje se donose odluke mora snositi konzekvence, i iza toga moraju stajati. To je pitanje utjecaja na cijeli program.
Kako gledate na prosvjed koji je održan ispred HRT-a?
Svaka skupina u našem društvu može prosvjedovati jer im se nešto ne sviđa ili nije onako kako su mislili da će biti. Ali ne može svatko odlučivati o programu ili uzeti si za pravo da stavlja ili skida nešto s prograom, a da ne prouzrokuje probleme, a pogotovo ne ministar. U ovom trenutku smo došli do kulminacije, kad se pitamo što želimo od društva, od politike i tko smo i što smo. Moramo razmišljati o povratku na tradicionalne vrijednosti novinarstva. To je profesionalizam, kredibilitet, to su vrijednosti.
Koliko je opasno da političari koriste sintagmu hibridnog ratovanja?
Ja mislim da je to vrlo loše. To je postala moderna uzrečica koju svi rabe, pa će je i oni koristiti. Naš javni prosvjed je zagađen objedama. To je korištenje nečega o čemu možete govoriti na međunarodnoj razini, ali dovesti u pitanje moramo kako komuniciramo s javnošću. U našoj politici ne postoji riječ “ne znam” ili “nemam komentara” ili “nemam dovoljno informacija”. Svi imaju sve i odmah krene lavina. U čemu je problem?
Na koji način Vlada komunicira s medijima?
Tu je bilo velikih problema. Ne možete nešto staviti sa strane i očekivati da će se to zaboraviti. U samom startu su trebali razmišljati o boljoj komunikaciji s medijima, jer mediji znače javnost.
Stječe se dojam da vladajući nemaju jasnu svijest da ih građani plaćaju i da su dužni dati odgovore. Primjerice, nama s N1 nitko nije odgovorio tko je autor lexa Agrokor, iako smo stalno postavljali to pitanje.
Nešto što ne bi trebao uopće biti problem. Onoga trenutka kad počnete odbijati odgovor, a ja idem stalno i postavljam to isto pitanje, a vi izbjegavate, to je nešto što u cijeloj situaciji ne štima i naravno da će se inzistirati na tome, a oni će morati bježati od odgovora.
Kako komentirate prijetnje novinarima, kao i najavu novog zakona protiv govora mržnje?
Mi trebamo promijeniti ponašanje. I sad zakon postoji i sad je kažnjiv govor mržnje. Pitanje načina i brzine na koji način će se reagirati. Čekamo li da se na razini Europske unije potegnu potezi, ali ja nisam za kažnjavanja, osim kad nema druge opcije, ali kao društvo se moramo promijeniti. Moj je savjet da svi provedemo digitalnu dijetu i počnemo filtrirati što konzumiramo.
Kako se osjećate danas, kad znate da vi niste pozvani na prijem kod predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, a bio je pozvan, primjerice, Velimir Bujanec? Je li to i neka vrsta političke poruke?
Sigurno da je politička poruka, apsolutno, jer pozivate ljude s kojima dijelite mišljenja ili ih poznajete ili cijenite kao takve. Ne bih htjela određivati gospođi predsjednici popis ljudi koje će pozivati na primanje, ali u slučaju toga novinara, mislim da je to poprilično problematično.
