Koliko ljudi u Hrvatskoj radi u sivoj zoni, bez ugovora i bez prijave? Kakve su kazne za poslodavce koji ne prijavljuju radnike ili im ne isplaćuju plaću i doprinose? Kako građani mogu prijaviti rad na crno?
Na ta su pitanja odgivarali u emisiji ‘U mreži Prvog’ ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, ravnatelj Inspektorata rada Ilija Tadić, te Predrag Bejaković s Instituta za javne financije.
Ministar Pavić je najavio da danas počinje kampanja Ministarstva rada i mirovinskog sustava protiv rada na crno, na raspolaganju je 1 mil. €. U sljedeća 2 tjedna plasirat će TV i radio spotove, letke kako bi upozorili ljude na štetnost rada na crno.
U RH je 5 najčeščih oblika neprijavljenog rada – da se radnik uopće ne prijavi, da se prijavi na pola radnog vremena a radi puno radno vrijeme, da se radnik prijavi na puno radno vrijeme ali na minimalnu plaću, nezakonito zapošljavanje stranaca i ne isplaćivanje dodatnog rada, no to je riješeno zakonom o minimalnoj plaći, kazao je ministar.
Pojasnio je da je na samome početku projekta provedena anketa koja je pokazala da 56% radnika zna nekoga tko radi na crno, stoga je cilj kampanje da se što veći broj sive ekonomije prebaci u legalan, prijavljeni rad.
Tadić je rekao da je teško točno reći koliko je broj radnika u sivoj zoni – inspektorat rada ima podatke o broju radnika za koje se utvrdi tijekom inspekcijskog nadzora. Kazao je da je inspektoratu i prije ove kampanje prioritet bio područje neprijavljenog rada, u posljednje 3 godine je ipak manji broj radnika koji rade na crno, no broj je i dalje velik, kreće se oko 1000-1.200 radnika, od 2011.-2013. taj broj je bio 1709. To blago smanjenje je posljedica ukupnih aktivnosti koje se poduzimaju, dodao je. Najčešće otkriven neprijavljeni rad je u građevinarstvu, u uslužnim djelatnostima gdje dominiraju priprema hrane i smještaj te trgovina. Ima i u prerađivačkoj industriji, u poljoprivredi, niti jedna djelatnost nije imuna na pojavu neprijavljenog rada, istaknuo je Tadić.
Tadić je govorio o tome da u ovome trenutku inspektori prema propisima mogu za neprijavljeni rad poduzeti prekršajne mjere, pri čemu je prekršaj neprijavljenog rada u skupini najtežih prekršaja. Za to je, prema propisima, predviđena kazna za poslodavce od 60.000-100.000 kn, te još 6.000-10.000 za odgovorne osobe poslodavcu koji su fizičke osobe. Inspektori također mogu i zabraniti obavljanje djelatnosti, no Tadić kaže da tu mjeru mogu poduzeti samo kada tijekom nadzora zateknu neprijavljenog radnika ili stranca koji radi protiv odredbi zakona o strancima.
Što se tiče neprijavljenog rada, Bejaković kaže da je to jako zastupljno i pohvalio je aktivnosti ministarstva. Moramo biti svjesni da te aktivnosti neće donijeti neposredne učinke, ali već je velika stvar da smo uopće pokrenuli takav jedan program, istaknuo je.
Bejaković je govorio o tome kako je Institut za javne financije ispitivao koliki bi mogao biti udio sive ekonomije, kaže da je tada zaključeno da je oko 25% BDP-a, početkom 2000. se smanjio na oko 10%. Lani je, pomoću anketa o radnoj snazi, zaključeno da je na razini EU-a oko 11% radnika proizvodi oko 16% novostvorene vrijednosti u neprijavljenom radu, a to je mnogo. RH je neznatno iznad prosjeka EU-a, no Bejaković kaže da je zanimljivo da od starih članica EU-a Italija i Španjolska su gore od nas. Dodao je da u cjelini ne možemo očekivati da će kratkotrajne mjere donijeti velike rezultate. Smatra da treba obratiti pozornost na uklanjanje uzroka – zašto ljudi sudjeluju u sivoj ekonomiji, javlja HRT.
