U Hrvatskoj kreće bitka protiv neprimjerenog komuniciranja na Internetu. Treba li Hrvatskoj zakon o tome u Točki na tjedan komentirali su Ana Keglović Horvat i Marko Rakar.
Ima li potrebe za donošnje posebnog zakona koji bi regulirao sadržaj?
AKH: Imamo već cijeli set zakona o tome. Ne postoji jedinstveno mjesto koji bi to regulirao. Bilo bi lakše da postoji jedinstveno mjesto gdje bi se mogli informirati, ali i sadašnji okvir daje uvid u to što su nam prava što dužnosti. Neki od tih propisa su relativno stari, pravo kaska za stvarnim životom. Trenutno nije ažurirano digitalnim komunikacijama i trebali bi pratiti to što prije možemo.
Može li se povući jasna linija izmežu govora mržnje i slobode govora?
VEZANE VIJESTI
MM: To je iznimno tanka linija. Davati slobodu birokraciji da odlučuje o tome je osjetljiva situacija.
Kontrola lažnih vijesti? Tko treba odrediti što su lažne vijesti?
AKH: To nije novi fenomen. Sve više se o tome govori, a godinama se već otvara pitanje lažnih vijesti. Društvene mreže su osobito svjesne tog problema. Njima lažne vijesti stvaraju problem kod pročišćavanja sadržaja na mreži. Oni godinama traže optimalna rješenja koja bi ostavila mogućnost korisnicima da razmjenjuju mišljenja. Facebook ima posebna tijela koja traže rješenje i surađuje s mnogim međunarodnim organizacijama. Prema zadnjim informacijama će klasificirati vijesti. Dosad je to bilo prepušteno korisnicima koji vrlo često gledaju samo opremu članka i donose zaključak.
MM: Ne može Facebook preuzeti na sebe teret da klasificira sve vijesti u realnom vremenu.
Postoje li kapaciteti da se uopće uspostavi takva kontrola?
MM: Ne postoji. Velike države ne uspjevaju kontrolirati svoj prostor, poput Kine koja to radi, a kamoli da to radimo u svijetu. To je besmislena bitka i svatko tko je iz ovog smjera pokušava riješiti je unaprijed izgubio. U pokušaju da ubijemo govor mržnje možemo ubiti i mnogo drugih stvari.
