U Pressingu Petra Štefanića gošća je bila Gordana Buljan Flander, psihoterapeutkinja i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.

Počelo je suđenje Davidu Komšiću koji je s 88 uboda nožem ubio djevojku. Postaju li ovi zločni sve okrutniji?

Možda nisu postali okrutniji nego mi znam više o njima. Ne mogu komentirati konkretan slučaj. Ne možemo reći zbog čega je to napravio. Generalno bih rekla da je nasilje mladih postalo okrutnije. Djeci se smanjuje osjetljivost na nasilje što ga više gledaju. I Internet je pridonio tome.

Vršnjačko nasilje?

Ovo je zločin počinjen s puno bijesa, ne vršnjačko nasilje.

Majka je potvrdila da je uzela novac za suglasnost za blažu kaznu.

Nisam to čula. Ne bih to komentirala.

Paralele sa slučajem županove žene?

Žene odustaju od prijave, i djeca koja su zlostavljana odustaju od prijava, zbog raznih razloga. Puno puta sam to doživjela. Nije neuobičajeno da žena povuče iskaz iz raznih razloga.

Najčešći razlozi?

Pritisak okoline je takav da žrtva povuče iskaz da bi preživjela.

Slučaj župana Tomaševića i njegove žene bio je medijski eksponiran.

Ne mogu komentirati taj slučaj.

Pismo 12-godišnje djevojčice koju je zlostavljao očuh u kojemu dijete piše da bi htjelo da majka bude sretna pa će i nju voljeti?

To je djevojčica koja nije više djevojčica. Ta je djevojka dala suglasnost da se pismo koristi kako bi se osvijestio taj problem. Ovo je bilo zlostavljanje u obitelji. Takva djeca nažalost ostaju sama samcata na svijetu. Dijete ne može ostati u toj obitelji i ona, da bi imala ideju da su spasila obitelj, znaju povući iskaz.

Ne bi li se zakoni trebali prilagoditi?

Suci vrlo često šalju takve slučajeve na vještačenje. Razjasni se vještačkim nalazom, ali problem je što tu nikad nema dokaza. Seksualno zlostavljanje uglavnom nema dokaza i zato je bitno da onaj tko provodi vještačenje bude stručnjak. Mi imamo prostoriju u poliklinici u kojoj možemo ispitati dijete bez stresa, nažalost, suci rijetko pristaju na to kod nas. Djetetu je puno lakše ako ne mora ići u sudnicu i ako razgovara samo s jednom osobom.

Pročitao sam da 90 posto zlostavljanja ostaje neprijavljeno.

Seksualni zlostavljači su djeci poznate osobe. Samo deset posto zlostavljača su djeci nepoznate osobe. Samo deset posto djece progovori o tome. Naravno da moramo imati registar pedofila, imamo neki već tri godine u kojemu su samo oni koji su pravomoćno osuđeni. To nije dovoljno. Oni se ne moraju javljati. Mislim da bi ovaj registar trebao poboljšati. U njemu je samo sedam posto počinitelja, ostali su nepoznati, ali o tome ne treba prestati pričati. Naši podaci kažu da je svako peto dijete seksualno zlostavljano do dobi od 14 godina. Isti su i podaci za Europu.

Trebaju li seksualni delikventi prolaziti neki tretman?

To se ne može izliječiti, ali se može staviti pod kontrolu. Oni koji prođu tretman i zatvor, oko sedam posto njih ponovi djelo. Ako ne prođu tretman nego samo zatvor, do 70 posto njih ponovi djelo.

Kakav je to tretman?

To je kognitivno-bihevioralno tretman, uči ih se empatiji i kako da stave nagon pod kontrolu. Ono što je mene zaprepastilo, većinu njih žene su čekale i stale su na njihovu stranu, a ne na stranu djece.

Može li se to razumjeti?

Teško je to razumjeti i naravno da izaziva ljutnju kad majka ne stane na stranu svog djeteta. Teško je povjerovati da to radi otac ili djed. Dok radimo s djecom, radimo i s roditeljem koji nije zlostavljač.

Koliko su primjerene kazne za zlostavljače?

Ja koja radim sa žrtvama mislim da su naše kazne apsolutno preniske. Mislim da bi uz kazne trebali proći i tretman sa stručnjacima. Rad za opće dobro, to je apsolutna sramota. Prestrašno je da pedofil koji je uništio život djetetu guli krumpire ili mete ulicu.