Povjesničar Hrvoje Klasić gostovao je danas u Temi dana.
Koliki je, po vama, značaj Košićevih pisama o Mostu?
Pismo je možda samo vrh ledenog brijega onog što Crkva radi zadnjih godina, na što sam i ja upozoravao, pogotovo kad je u pitanju neprimjerenost njenih poruka i nedosljednost. Čini mi se da je Košić ipak sve osamljeniji u svom “jastrebarstvu”. Svi znamo da je zabranio proslavu Dana antifašističke borbe, proglasio te mlade ljude koji su u njoj sudjelovali kriminalcima, imao dosta neprimjerenih poteza. Tipičan je primjer onog što Crkva radi, kada su u pitanju drugi, a ne pruža uzor vlastitim primjerom. To je suočavanje s prošlošću, samokritika i preispit osoba iz Crkve. Napisao sam svojevremeno da kler može prozivati političare zbog izjava, ali da onda mora kritizirati i svoje redove, a znamo da među tu, među Košićevim prethodnicima, ima ljudi koji su mise završavali usklicima: “Živio Ante Pavelić i Adolf Hitler. Amen.”
VEZANE VIJESTI
Crkva, ipak, ima pravo kritizirati i opredijeliti se za političke opcije u društvu, premda je i Most nazvao pismo i ispriku Košića nazvao neprimjerenim.
Apsolutno. Crkva kao i svaka vjerska organizacija je dio društva, ima pravo reagirati, te i u socijalnom, ekonomskom aspektu brinuti za ljude. Ali da se propovijedi i mise koriste za političke obračune, nagovaranje za koga treba glasati, povlačenje neprimjerenih paralela s upitnim događajima iz prošlosti je neprimjereno. Čujem od ljudi da propovjed dobro krene, pa onda ode u politiku. Tu je taj problem, Crkva bi trebala poraditi na svećenicima, među kojima ima izvrsnih pojedinaca, ali ima i osoba poput Košića koji traumatizira ne samo vjernike i crkveni vrh.
Kako gledate na održavanje misa ne samo za Antu Pavelića, već i Josipa Broza Tita te bizarne mise za Han Sola, lika iz Star Warsa?
Najmanji je problem tražiti u kanonima Crkve može li se ili ne može za nekoga posvetiti misa. Važnije je što svećenici misle o Paveliću i NDH. Nisu ni ti ljudi koji su dolazili na misu, a to se vidjelo i u prilozima vaše televizije, dolazili moliti za grijehe i pokajništvo nego zato što podržavaju Pavelića i NDH. Velik broj svećenika koji drže ove mise dijeli njihovo mišljenje.
Zašto hrvatska javnost, po vašem mišljenju, nije znala ništa o korespondenciji Hrvatske biskupske konferencije i Vatikana vezano za kanonizaciju kardinala Alojzija Stepinca? Ovih dana smo u medijima mogli vidjeti da je bila vrlo intenzivna.
Sve što se događa oko Katoličke crkve je obavijeno velom misterije, tako je bilo i prije, tako je i sada. Ni istraživači nemaju uvid u dokumentaciju kada žele znati što se događalo i u čemu je kler sudjelovao. Javlja se i nelagoda i strah ako naiđete na takav dokument – odmah ste protivnik Hrvatske, Jugoslaven i slično. Vrh Katoličke crkve očito nije najdosljedniji u onome što priča o Stepincu i to ukazuje da postoje mnogi problemi. Ja ne mislim da je on bio ratni zločinac, ali ono što je činio za vrijeme Drugog svjetskog rata ne čini ga svetim. Suđenje jest bilo montirano, ali onda dolazimo do ključnog detalja – kada se nekoga želi proglasiti svetim, on mora biti mučenik i zato puno slušamo o tome kako je bio trovan, zračen i maltretiran. No, ne postoje dokazi za to, već suprotno i zato se čini da se radi o manipulaciji. Slično kao kada zatražite dokaze kada se to “Za dom spremni” koristio kao službeni pozdrav prije 1941. godine, a svejedno imate referendume o njegovom vraćanju u uporabu.
Pogledajte malo po internetu – nema dokaza daje Stepinac mučen, naprotiv. Institut Ruđer Bošković je poručio da to nikad nije dokazano. Iz Rima je tražena obdukcija kad je umro, ali i 1993., u vrijeme Franje Kuharića, i ni tada nisu pronađeni dokazi. Stvara se atmosfera koja nije potpuno temeljena na dokazima. Naravno da mi je drago da je papa u ovaj proces uključio i Srpsku pravoslavnu crkvu, jer se radi o kontroverznoj osobi. Da je sve čisto i da postoje dokazi da je svetac i da se bavio djelatnostima koje su u potpunosti čiste – ne umanjujući činjenicu da je pritvoren – Stepinac bi davno bio svetac, vjerujem da je tu bilo volje i kod sadašnjeg pape, ali i njegovih prethodnika. Ova pisma ukazuju da i nije baš sve jasno oko njegovog slučaja.
Zašto se od javnosti skriva da postoji dijalog između hrvatske Crkve i SPC-a na otkrivanju povijesne istine?
Nije mi nejasno zašto se to događa. Uzmemo li u obzir Košića i druge, slične mu pripadnike klera, jasno mi je zašto se to skriva. Većina visokog kklera se ne slaže s papom i daleko je od njega, pogotovo vezano za kanonizaciju Stepinca. Papa je na odličnom putu – kad imate oduševljenje s jedne strane, a oprečne osjećaje u društvu do, važno je vidjeti zašto oni nisu makar indiferentni, već im kanonizacija jako smeta. Ne sviđaju mi se teorije zavjere, ali dio Katoličke crkve nije spreman za suočavanje s ulogom Crkve u to doba. Bilo je svećenika koji su bili antifašisti i protiv Ante Pavelića, ali veliki dio ga je podržavao i to treba reći. Crkva nije monolitna, čine je ljudi. Treba nam objektivni, znanstveno utemeljeni dijalog.
Pokušali smo saznati stav HBK i Glasa koncila i KBF-a, ali nitko to ne želi komentirati. Zašto?
Time su najbolje odgovorili. Da je došlo do zabune ili da je to samo protokolarno, jasno bi odgovorili. Očito u korespondenciji ima nekoliko strana koje su ušle s različitim razlozima i motivima, ali to je pitnaje i za Kaptol i Vatikan, ne želim spekulirati. Mislim da će se uskoro morati dobiti neki odgovori, a drago mi je da papa ustraje na dijalogu i odgovorima.
Kad govorimo o Vatikanskim ugovorima, mislite li da je realno očekivati otvaranje pitanja ugovora i načina na koji se financira Katolička crkva u Hrvatskoj? Evo i Nikola Grmoja iz Mosta naginje njemačkom modelu financiranja Crkve.
To je u društvu tema otkad su potpisani. Znamo da je Vatikan bio veliki saveznik Hrvatske na putu do neovisnosti, priznali su je među prvima. O ugovorima je puno napisano i treba raspravljati. Neke stvari treba revidirati i pristupiti njemačkom modelu da svaki pojedinac uplaćuje svojoj vjerskoj zajednici, to je dobar princip. Vjeronauk bi trebao biti u Crkvi, a ne školama. Treba poštivati ugovore, ali u interesu je Crkve i vjere imati transparentne odnose. Onaj tko misli da treba na vjeronauk, neka ide. To je više političko nego vjersko pitanje i najmanje je od njega profitirala Katolička crkva.
Hoće li reformska vlada rješavati pitanja vezano uz vjeru te rodna pitanja?
Slažim se sa vjernikom Grmojom. Meni je u jučerašnjoj priči najupečatljivije bilo to da tamo nije bilo mandatara. Raspravlja se o raznim temama, ne samo o imenima ministara, već i o reformama, a nema čovjeka koji će ih provoditi. Nismo mi samo u financijskim i gospodarskim problemima. Dobili smo čovjeka sa sjajnim CV-e i želim mu sreću, ali zanima me kako će se čovjek – koji je malo mjeseci živi o u RH i slabo govori jezik, što mu ne zamjeram, samo ako radi – postaviti prema pitanjima ćirilice, abortusa, kurikuliuma, udžbenicima povijesti? Nemamo odgovor na ta pitanja i bojim se hoće li mandatar znati odgovoriti na njih, budući da se bavi se financijama, ali ne ovim što smo nabrojali, pa čak ni vezano uz Crkvu. Kako će on uopće znati tko su dobri ljudi za tim? Nadam se da će pronaći izlaz iz te istuacije.
