“Pismo koje je izazivalo bijes nekih naših ljudi, paradoksalno udarilo je čekićem, ekstraktom sirovog željeza, na nešto što je naše isto koliko i srpsko”, izjavio je Zoran Milanović na tradicionalnom božićnom prijemu Srpskog narodnog vijeća, što je prenijela N1 televizija.
Faktografje odlučio provjeriti ovu tezu i došao je do zaključka da se radi o činjenici, odnosno faktu.
VEZANE VIJESTI
Ćirilično pismo nastalo je na bugarsko-makedonskom području, pretpostavlja se u 9. stoljeću. Ime je ćirilica dobila po Konstantinu Filozofu, poznatom i kao sv. Ćiril. Autorstvo ovog pisma se, naime, pripisuje učenicima i sljedbenicima kršćanskih misionara među Slavenima sv. Ćirila i Metoda, tvoraca glagoljičnog pisma. Svrha ćirilice zapravo bila je stvoriti jednostavniju varijantu glagoljice, a koristila se kao pismo na svim teritorijima gdje se koristio staroslavenski, odnosno starocrkvenoslavenski jezik, kao zajednički jezik slavenskih naroda, navode.
Citiraju i što o ćirilici kaže Hrvatska enciklopedija:
“Ćirilica je dospjela k Hrvatima u XI–XII. st., tzv. južnim putem širenja ćirilometodske baštine (iz Makedonije), i proširila se sve do unutrašnjosti Istre (usp. ćir. slova u glagoljičkim natpisima: Kninskom ulomku, Plastovskom ulomku /XI–XII. st./ iz okolice Skradina, Supetarskom ulomku iz Svetog Petra u Šumi /XII. st./). S vremenom će prevladati na istočnim hrvatskim prostorima (ist. Bosna, Zahumlje, ist. dio jadranske obale s otocima) i razviti svoje posebne regionalne tipove (bosanski, poljički i dubrovački), sjedinjene pod nazivom bosančica”.
