Ivan Rimac: Ocjene da Hrvatska klizi u autokraciju zabrinjavajuće su i realne

Najsvježiji primjer korupcije su pronevjere novca velikih razmjera u raznim sportskim savezima.

"Razmjeri začuđuju, ali taj problem nije od jučer i on se, u stvari, perpetuira još od početka 2000-ih, ako ne i ranije. Sve privatne firme koje posluju s državnim firmama imale su problem s naplatom, a to je pogotovo esklairalo s uvođenjem naplate PDV-a pri izdavanju računa jer su otezanja plaćanja mogla dovesti one koji rade s državnim poduzećima ili državom u nelikvidnost ili situaciju da ne mogu platiti PDV. Kašnjenje plaćanja je neuralgičan problem koji nije dok kraja riješen", kazao je.

Korupcijski model u sportu

"Vrlo često je dužnik mogao ucjenjivati onoga koji traži plaćanje da dio novca usmjeri prema sportskim društvima koji su imale malen ili gotovo nikakav mehanizam kontrole financija. Cijeli je niz koruptivnih modela u kojima morate platiti dio novca koji ste zaradili od države ili državnih poduzeća u sportske saveze ili sportske klubove", pojasnio je Rimac funkcioniranje takvog modela.

Slično je, kaže, i s javnim natječajima.

"Ti su natječaji u velikoj mjeri oblik korupcijskog nepoštenja jer se vrlo često biraju kandidati koji imaju najnižu cijenu, a kasnije se kroz troškove ta cijena višestruko povećava u odnosu na one koji su na natječaju nudili realnu cijenu. Sustav sportskih klubova i saveza bio je idealan model. Na račun sportskih uspjeha pokušavalo se prikriti ili bar umanjiti mogućnost da netko kritički govori o tim klubovima i savezima kao mjestima na kojima se događa korupcija."

"Taj koruptivni sustav je već dugo u pogonu"

Za uspjeh u sportu, smatra Rimac, treba i novca i sponzora, ali to ne smije biti prostor koruptivnih transakcija.

"Takav sustav već je dugo u pogonu i vrlo je vjerojatno da su mnogi bili uključeni u njega, bilo da su morali donirati sredstva ili omogućiti transferiranje tih sredstava u druge svrhe, a ne za razvoj sporta. Pitanje je hoće li ova istraga ići i u one saveze koji su posljednjih godina postizali velike sportske uspjehe", ustvrdio je.

Govoreći o neuspjelim dogovorima oko izbora ustavnih sudaca i vezivanja tog procesa uz izbor predsjednika Vrhovnog suda, Rimac je kazao kako donošenje odluka dvotrećinskom većinom i postoji kako bi se postigla kooperativnost političkih aktera u Saboru oko ključnih odluka.

"Što se tiče pravosudnog sustava, ta je dvotrećinska većina nužna kako bi koliko-toliko pravosudni sustav bio odvojen od diktata politike. Ako sve suce imenuje vladajuća većina, onda će i samo pravosuđe prestati biti neovisno i narušit će se ideja pravne države."

"Kada bi se Plenkovićeva moć prelila..."

Rimac je ponudio primjer SAD-a gdje, kaže, odluke Donalda Trumpa više malotko može osporiti upravo zato što je tamo moguće imenovanje sudaca pod vrlo velikim utjecajem predsjednika države.

"Slično bi se vjerojatno dogodilo i kod nas kada bi se moć Andreja Plenkovića mogla preliti i na imenovanje sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda. U tom slučaju bilo kakvo sporenje odluka Vlade bilo bi, barem pravno gledano, teško izvodivo i ušli bismo u model autokracije koja bi ovisila u prvom redu o tome tko kontrolira saborsku većinu. Isto tako bi nakon smjene te saborske većine došlo do velike čistke u pravosudnom sustavu, a takav model sigurno ne pripada demokratskom sustavu", kazao je.

Investitori više vole autokratske režime

Na pitanje Nine Kljenak jesu li pretjerane ocjene nekih međunarodnih organizacija prema kojima Hrvatska klizi u autokraciju, Rimac je kazao da nisu.

"Mislim da su prilično zabrinjavajuće i realne. Retorički se dogodio pomak u javnom prostoru, baren što se tiče premijera i dužnosnika, od osporavanja takvih ocjena prema tome da imamo strane investitore koji pokazuju kako je naša zemlja dobra i sigurna za velikeinvesticije. A vrlo često se investitori odlučuju za nestabilne demokracije jer u stabilnim demokracijama postoje čvrsta pravila. Stoga se odlučuju za poluautokratske ili autokratske režime gdje je moguće lako postići razne beneficije na tržištu kroz različite oblike diskretnih dogovora s obnašateljima vlasti. I slučaj s kokošinjcima, da se tako izrazim, u Sisačko-moslavačkoj županiji pokazuje koliko je malo prostora dano za diskusiju oko utjecaja takvih investicija na život građana u pojedinim područjima."