Između statistike i prave slike

Prema riječima premijera Andreja Plenkovića koje je izgovorio prošloga utorka u Dubrovniku na proslavi Dana Dubrovačko-neretvanske županije, nikad nije bilo bolje nego što je sada.

"Nikada nije bila situacija da ljudi lakše pronalaze radna mjesta i brinu o svojim obiteljima", rekao je.

Iznio je podatke za tamošnju županiju rekavši da "ne radi svega 3800 ljudi" i da je lani nezaposlenost bila još i niža. No da je premijer ovih dana bio u posjetu bilo kojoj županiji, vjerojatno bi rekao isto.

Plaće su odlične, samo da nije 2026.

Nezaposlenost jest već nekoliko godina niska. Trenutno je oko pet posto s nešto više od 63 tisuće nezaposlenih. Neusporedivo je to s 400 tisuća prije desetak godina.

I plaće su više no ikada prije. Prosječna je 1527 eura neto, minimalna propisana 1050 eura bruto, što je oko 800 eura neto. I prosječna mirovina nikad nije bila veća, oko 870 eura.

Plaće i mirovine vrlo su dobre, samo da ovo nije 2026. nego, recimo, 2021. ili još bolje 2016. godina. Tada bi tih prosječnih 1500 eura bilo vrlo opipljivo, naročito u tadašnjim kunama. Zamislite onomad plaću od 11 tisuća kuna, pa još prosječnu.

Novcem od plaće najviše se kupuje ono što je najviše poskupjelo. U prvom redu hrana pa režije i najamnina. Svemu tome cijene su rasle više nego što su rasle plaće pa ne vrijedi hvaliti se samo jednim ne spominjući ovo drugo.

Iz svih tih podataka pobranih poput vrhnja s mlijeka, građanin Hrvatske može iščitati da mu je itekako dobro. I jest mu bolje nego prije pet ili deset godina ako samo numerički gleda iznos plaće čim mu sjedne na račun, a prije nego što mu već sutradan ustane i ode.

Ima posla, ali loše plaćenog

I posla ima više no ikad, kaže premijer. Ali ne kaže kakvi se poslovi najviše nude. Oni za koje su plaće u prosjeku malo iznad minimalca ili, obrnimo, dosta ispod prosjeka. Na svakoj drugoj trgovini, kafiću, rasvjetnom stupu ili autobusnoj i tramvajskoj stanici stoji bar jedna obavijest kojom se traže prodavači, konobari, djelatnice u pekari, dostavljači...

Koncem ovoga tjedna, a isto je već mjesecima pa i godinama, na Burzi rada Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, deset najtraženijih zanimanja bila su: prodavač, konobar, čistač, medicinska sestra, kuhar, skladištar, vozač, njegovatelj, pomoćni kuhar i bravar. Sve odreda ona za koja ne treba više od srednje stručne spreme.

A i ako ste među najtraženijima, trebate imati sreću da vam na ruletu poslova kuglica upadne u žlijeb poslodavca kod kojeg su dobre plaće. U suprotnom vam ne gine plaća uz koju Plenkovićevu odvažnu, čak i oholu tvrdnju da "nikad nije bilo lakše brinuti o obitelji" ispraćate salvom familijarnih psovki.

Držite glavu iznad vode? Zapravo imate bazen

Niti jedno od tih najtraženijih zanimanja i sektora u kojima se traže ne donosi neku višu dodanu vrijednost. Stoga na rekordno nisku nezaposlenosti kao i na nikad veće plaće valja opreznije gledati. I dalje pomažu tek da glava bude iznad vode, dok vas iz Vlade uvjeravaju da zapravo imate bazen.

Kada premijer i ministri krenu pričati o tome kako živi većina građana - ministar gospodarstva barem je dao recept za jeftine kiflice - oni o tome zapravo pojma nemaju. Ekipa odozgo samo pretpostavlja kako je 'tamo dolje' i sliku stvara iz varljivih statističkih podataka. U tim statistikama jednom gledaju jednu rubriku, drugi put drugu; jednom kolonu s plaćama, drugi put s cijenama, treći puta s poslovima, ali skoro nikad to ne čine razroko, gledajući ih sve odjednom. Možda bi zaključci tada bili oprezniji, a poruke manje ohole.

Premijerova poruka da nikad nije bilo lakše naći posao i brinuti za obitelj samo je naizgled upućena svima. U stvari je adresirana onima kojima je država, svojim službenicima, odjednom dala puno veće plaće. A oni nisu svi. Nisu ni statistički prosjek.