Novinarka koja je izvještavala o nasilju u Jelkovcu: “Iz policije su mi rekli - prodajte stan i preselite”

"Organiziramo novi prosvjed kako bi pokazali da nećemo stati. Vlasti su navikle da bude jedan ili dva prosvjeda, stvari se gurnu pod tepih, strasti smire a onda bude isto ili još gore jer nitko ne snosi posljedice", istaknula je Sanja Petrović.

"Da se smanji dobna granica u kojoj djeca mogu odgovarati za kaznena djela. Mi govorimo doslovno o bandama, ne o dječjim incidentima, svađicama, nesporazumima – govorimo o ozbiljnim kaznenim djelima koju čine djeca svjesna toga da za njih neće odgovarati. Nažalost, moram reći da živim okružena takvom djecom, a to jesu djeca, i važno je to da su oni itekako svjesni da neće snositi posljedice. Nikakve posljedice ne snose niti njihovi roditelji", tvrdi Petrović na temelju dugogodišnjeg iskustva života u kvartu Novi Jelkovec.

"Sve je krenulo upravo iz Novog Jelkovca. Mi želimo promijeniti zakon na razini cijele Hrvatske, jer nije to problem jednog kvarta u Zagrebu ili jednog Zagreba – ali što se Zagreba tiče rak rana je Novi Jelkovec. Mi ne želimo da ta djeca idu u zatvor, cilj ih je rehabilitirati, pružiti im potrebnu skrb, psihološku pomoć, edukacije, socijalne usluge. Ako imate obitelji u kojima djeca gledaju zlostavljanje, oni takvo zlostavljanje provide vani, sustav tu djecu nije izuzeo iz obitelji I pružio im adekvatnu pomoć."

"Ako već dođemo do ovakve situacije, onda nam treba ono što se nekad zvalo popravni dom u punom smislu te riječi. Institucija u kojoj će imati nastavu, psihološku pomoć, kontrolu I rehabilitaciju a ne da oni tamo igraju igrice i šalju poruke u školu – super nam je ovdje, uskoro se vraćamo u školu. I onda se doista vraća – na isto ponašanje", upozorava Sanja Petrović.

Roditelji se žale na škole

Tvrdi kako se brojni roditelji žale na postupke škola, koji probleme guraju pod tepih I zataškavaju.

"Mislim da je u interesu da se problem prikrije zato što je osnovna škola obavezna. I takva djeca koja zlostavljaju druge osnovnu školu moraju po zakonu završiti. A u tim osnovnim školama se događaju doista strahovite stvari. U školi Jelkovec dijete su gurnuli u WC-u, bilo je razbijenih noseva, krvi, sve se to pokušalo zataškati. Na izvanrednoj sjednici Vijeća roditelja nekidan načelnik policijske postaje Sesvete je uvjeravao roditelje ondje sa ravnateljicom da smo mi jedna od najsigurnijih."

"Roditelji su ogorčeni i bijesni jer se osjećaju kao budale. Pitaju se: zašto s onima koji su problem nitko ne razgovara, nego mi sada ispadamo krivi jer ne prijavljujemo. To je pogrešan pristup, sasvim sigurno – kaže Sanja Petrović. Dodaje da u tim opasnim kvartovima nakon prosvjeda roditelja ima nešto policije te da je malo mirnije. No, stanovnici strahuju da će uskoro sve po starom ako se problem ne riješi na sustavan način."

"Zar smo doista došli u situaciju kao društvo, da policija čuva stanovnike, čuva odrasle ljude, čuva drugu djecu od djece?! Zar je to posao policije? Da čuva građane od djece? O čemu mi pričamo onda? A ta djeca, koja su sad u domu, će se vratiti. Kako bismo nazvali onda činjenicu da žrtva koja je pretučena, idući dan u školi gleda nasilnike koji su je pretukli", pita se Petrović. Opisuje realne situacije koje su se, tvrdi, događale u kvartu u kojem živi.

"Dakle, djevojčica je pretučena, po cijelom kvartu su je vukli, lupali glavom o pod i to su ozbiljne stvari. Nije to bilo čvrga, dvije. Idući dan djevojčice koje su sudjelovale u toj tučnjavi se drže pod ruku, one se smiju u školi, one su glavne face. One su otišle na policiju, policija je obavila s njima razgovor, policija je napravila sve ono što je u njihovoj domeni. Ali zakonski gledano oni ne mogu ništa više napraviti. I one su sada face u školi. I što sad to dijete gleda u školi? Svoje zlostavljače koje su glavne face, smiju joj se I još nagovaraju i druge da se rugaju toj žrtvi. Problem sve raširenijeg međuvršnjačkog nasilja često se podcjenjuje I u institucijama I u društvu.

Apsolutno se problem podcjenjuje. Vremena su drugačija i ljudi vole okrivljivati mreže, internet, kao sve se to vidi na internetu pa onda se i djeca tako ponašaju. Ali isti taj sadržaj je dostupan i mom djetetu pa moje dijete ne zlostavlja, ne kamatari i ne prebija drugu djecu. A sav taj sadržaj je dostupan njemu kao i ovima koji rade takva djela. Mi sami moramo prvo obratiti pažnju na svoje dijete, razgovarati sa svojim djetetom. Ako vidimo da nešto nije u redu, potražiti pomoć. Ako treba i reći: ja jesam majka, ali ja ne znam s njom, ili s njim i molim pomoć i za sebe, I prvenstveno za dijete. Ne želim da jednog dana to dijete bude ili ubojica ili žrtva ubojice", apelira Petrović iz udruge Roditelji za djecu. Ističe da će roditelji prosvjedovati sve dok institucije ne odgovore na zahtjeve koje postavljaju.

"Ako ne bude reakcija, bit će opet prosvjed"

"Zahtjevi su isti, a ako ne bude reakcija, bit će opet prosvjed. Nećemo stati jer mora se nešto promijeniti. Mi ne možemo živjeti u strahu od djece. Stanovnici Novog Jelkovca s raznoraznim suzavcima ili sprejevima, običnim dezodoransima, hodaju po cesti jer se boje izaći na cestu. Ta djeca ne gledaju koga udaraju, njima nije bitno je li to dijete, je li to odrasla osoba – prepričava Sanja situaciju u kvartu u kojem živi. Dodaje I kako je od institucija kojima se obraćala znala umjesto pomoći dobiti nevjerojatne “savjete”.

Kada sam se policiji jednom obratila vezano za slučaj mog djeteta, dobila sam jedan “kvalitetan” savjet od inspektora iz PP Sesvete. Rekao mi je da prodam stan i odselim. Ja znam da stanovnici Jelkovca odavno pišu i Gradu Zagrebu jer zna se dobro tko su te obitelji. Oni šalju mailove ali ne izlaze u javnost, i ja ih mogu razumjeti, jer se boje, jer isto tako imaju djecu. Poslije će njihova djeca stradati. Osobno sam iz grada dobila od jedne službenice odgovor: A što vi sad hoćete? Da ja njih iselim pa da meni prijete i da moje dijete mlate? Citiram", tvrdi Petrović.

Napominje kako ogorčeni roditelji koji strahuju za sigurnost svoje djece neće stati jer je “stvarno nemoguća situacija da cijeli jedan kvart strepi pred djecom”.

"Iako bih ja rekla da su djeca uvijek manje kriva ili nisu kriva i da je problem u zajednici i obitelji koji se moraju rješavati. Ova djeca koja su problematična, ona su već odavno trebala dobiti pomoć, a kod nas je obratno - nakon što se nešto dogodi, mi šaljemo žrtve u institucije. Ako netko prijavi, ako ja kao roditelj prijavim, onda mene zove policija, mene zove socijalna, mene zove stručna služba. Nitko od nas koji smo izašli u javnost s ovime, niti iz udruge, ne osporava da toj djeci treba pomoć. Žalimo pomoć I za njih i za nas", zaključuje novinarka Sanja Petrović iz udruge Roditelji za djecu.