Stručnjak tumači zašto se u političkim anketama godinama ništa ne mijenja: "Morate biti tema na kavi"

Već duže vrijeme samo su četiri stranke - HDZ, SDP, Možemo! i Most, koje bi prema tim anketama prešle izborni prag od pet posto.

Spustimo li pogled niže u novom Crobarometru i putem preskočimo Domovinski pokret, HSU i Drito koji plešu nešto niže od izbornog praga, nailazimo na čak trinaest parlamentarnih stranaka s manje od dva posto podrške: DOMiNO, Hrvatske suvereniste, DOSIP, IDS, Centar, stranku Nezavisni, HDS, HSS, HNS, Nezavisnu platformu Sjever, HSLS, SDSS i Nezavisnu listu Darija Zurovca.

Devet stranaka iz Sabora ispod 1 posto

Štoviše, devet od njih su ispod jednog postotka podrške, a od tih devet čak sedam nema podršku veću pola postotnog boda ne samo u ovom Crobarometru, nego i u prijašnjima, godinama unatrag.

Tih 13 parlamentarnih stranaka s manje od 2 posto podrške zajedno imaju čak 21 zastupnika u Saboru, odnosno 14 posto od ukupnog saziva. A onih sedam stranaka s podrškom manjom od pola postotka ima čak jedanaest zastupnika.

"Taj dio ankete treba uzeti s rezervom i imati na umu da su većina tih stranaka regionalne stranke koje u nacionalom mjerenju, po takvoj metodologiji, jednostavno ne mogu dobiti više od par postotaka podrške", pojašnjava komunikacijski stručnjak Maro Alavanja.

"Nema velikih previranja u biračkom tijelu"

Sam redoslijed stranaka u tim anketama već godinama je zacementiran. Štoviše, čitavo desetljeće jer je u Crobarometru iz travnja 2016. odnos snaga bio skoro istovjetan današnjem. HDZ, SDP i Most su prednjačili, a iznad praga od pet posto bili su još Živi zid i Bandić Milan 365, dvije danas nepostojeće stranke umjesto kojih su tu sada Možemo! i DP. U anketi prije deset godina devet je parlamentarnih stranaka bilo ispod dva posto podrške, među kojima i one koje su i danas na istoj razini podrške: HNS, HSU, HSLS, IDS i HSS.

"Vidimo da birači 'šaraju' od Živog zida i OraH-a, a prije toga i Laburista do sadašnjih sličnih stranaka trećih puteva. Njima se priklanjaju ili kao antisistemski glasači - od Živog zida do Mosta - ili kao lijevoj alternativi od Oraha i Laburista do Možemo!. U biračkom tijelu zapravo nema velikih previranja. Birači su naviknuti na stranke koje generiraju najveće postotke i promjene su dugotrajne", kaže Alavanja.

Usput nudi primjer Velike Britanije, znatno starije i razvijenije demokracije od naše.

"Tamo je razbijen duopol laburista i konzervativaca. U parlament sada ulaze Zeleni i stranka Reform UK Nigela Faragea. To su promjene koje se dugotrajno provode."

"Faktički, imamo duopol"

Jedna od takvih promjena kod nas dogodila se pojavom stranke Možemo! za koju Alavanja kaže da ima isti bazen birača kao i SDP.

"S obzirom na to i budući da će zajedno ići na izbore, možemo ih gledati kao cjelinu. Imamo i politički prostor u kojemu djeluje Most, a prethodno ga je držao Živi zid, u kojemu se isti antisistemski i antikoruptivni momenti personificiraju u drugim strankama i imenima. HDZ je do sada sve svoje partnere apsorbirao, bilo da je to učinio doslovno pa te stranke praktički više ne postoje ili ne igraju više ikakvu važniju ulogu, bilo da su postale HDZ-ovi partneri s kojim izlaze na izbore na istim listama. Faktički, imamo duopol", napominje Alavanja.

"Ljudi odluče imati stav i kad nisu informirani"

No nisu u anketama zacementirani samo rejtinzi stranaka, nego i samih političara s obzirom na pozitivan ili negativan dojam koji ostavljaju na birače. Pa Zoran Milanović, baš kao svi njegovi prethodnici s Pantovčaka, već godinama čvrsto drži poziciju najpozitivnijeg, dok su na poziciji najnepopularnijeg promjene ipak češće. U novom Crobarometru zauzeo ga je čelnik DP-a Ivan Penava, vjerojatno zbog istupa u kojima se žalio da je bio marginaliziran u državnom protokolu na komemoraciji na Blajburškom polju.

"Kod takvih ad hoc promjena u rejtingu, pogotovo negativnom, to je zato što postoje teme koje uspiju lakše doprijeti do svakoga i mogu se komentirati na kavi. Takav je bio slučaj s Vilijem Berošem, s Josipom Rimac ili oko svega ovoga što se događa u Hrvatskom olimpijskom odboru. Pa kad imate takvu temu koja se komentira na kavi, onda imate i brze promjene rejtinga jer ljudi odluče imati stav o nečemu, a da pritom ne moraju previše informirani o tome", ističe naš sugovornik.

"Znaju samo Plenkovića i Milanovića, eventualno i Tomaševića"

Alavanja iznosi za primjer i svoje iskustvo sa studentima medija i komunikacije kojima predaje.

"Čak i među njima koji to studiraju sve je više onih koji uopće ne prate medije. Do prije pet godina imao sam grupe u kojima bi polovica njih rekla da prati medije, a sada ih je možda dvoje, troje od njih trideset i troje. Pa kad ih pitam koga znaju od naših političara, spominju samo Plenkovića i Milanovića. I eventualno Tomaševića zbog njegove veće vidljivosti. Put od podizanja vidljivosti do stjecanja povjerenja, a onda u trećem koraku pridobivanja glasača jako je dug. Političari trebaju jako puno raditi na vidljivosti da bi ih ljudi prepoznali."