U Rijeci snimaju nevjerojatne filmove. Navojec, Bešlagić i drugi su epizodisti, a Dora, Tea, Dorian i Toni akcijski junaci

Za Gorana Navojca, Enisa Bešlagića, Mile Kekina, Krešimira Mišaka, Asima Ugljena, Dražena Turinu Šajetu i Marija Kovača svi su čuli, a oni također glume s gore spomenutima u tim filmovima, ali kao epizodisti.

O čemu je, zapravo, riječ?

O filmovima iz serijala Tajni agent 010 koje, barem zasad, publika neće gledati u multipleksima i na televizijama, nego u kulturnim centrima, školama, klubovima i malim dvoranama. Filmovi su dosad prikazani u Rijeci, Zagrebu, Osijeku, Puli, Krku, ovih dana i u Splitu, također i u Novom Sadu, Kotoru i Prištini.

Silno pozitivna priča

Redatelj ovih filmova, Denis Pilepić Pille, predsjednik neprofitne udruge Spirit iz Rijeke osnovane još 1997. godine, kaže nam da su to "inkluzivne akcijske komedije" snimljene po obrascu filmova o Jamesu Bondu, ali sa specifičnim, često apsurdnim humorom i naizgled neobičnim glumcima.

Glavne likove, naime, odreda glume mlade osobe s invaliditetom, odnosno s tjelesnim teškoćama.

Riječ je o amaterskim, niskobudžetnim filmovima snimljenima s velikom ljubavlju, kreativnim žarom i krajnje profesionalnim pristupom. Ukratko, jedna silno pozitivna priča, uključiva, a izvan svih stereotipa.

"Nisu ni sanjali da je to moguće"

A ta je priča počela prije desetak godina kada su Pilepić i Helga Paškvan iz udruge Spirit održali filmsku radionicu u Ekonomskoj školi u Rijeci koja ima i razred s učenicima s tjelesnim teškoćama.

"Snimili smo tamo s njima jedan filmić, onako eksperimentalno. Jednog dečka koji ima teškoća s rukama čak smo naučili montirati film pa smo potom u istoj školi napravili još nekoliko brzopoteznih filmova improvizirajući na školskim hodnicima. Skužili smo da je baš fora istovremeno pomagati nekome i raditi nešto korisno. A klinci su se posve uživjeli jer im je to bilo nešto posve novo. Nisu ni sanjali da se sa svojim teškoćama mogu predstaviti kroz takvu formu", govori nam Pilepić o tome kako je začeta ideja o snimanju pravog filma.

Štoviše, čitavog serijala.

"Znate da u filmovima osobe s invaliditetom obično budu negdje sa strane, u epizodnim ulogama. Mi smo odlučili dati im glavne uloge", dodaje.

Zašto baš Tajni agent 010?

Kada je nekolicina učenika s kojima su tada snimili kratke filmove u školskim hodnicima završila školovanje, iskazali su interes da nastave sa snimanjem.

"Organizirali smo im još jednu filmsku radionicu i dogovorili se da radimo ozbiljnije, da se posvetimo tomu i napravimo baš pravi film. Savršeno su to izveli s obzirom na svoje mogućnosti pa smo počeli prijavljivati naš projekt Gradu Rijeci. Odobreno nam je nekoliko tisuća eura i otada svake godine snimili po jedan film. No sve to radimo volonterski i idemo obrnutim putem: najprije snimamo, a onda tražimo novac", govori Pilepić.

Glavni lik je, naravno, kreiran po uzoru na Jamesa Bonda, tajnog agenta 007, a Pilepić nam otkriva zašto je kodno ime njihovog agenta 010.

"Dvije nule sa strane su kotači invalidskih kolica, a 1 u sredini, to je osoba koja sjedi između, naš glavni lik."

Štoviše, na plakatima za projekcije tih filmova stoji i duhovita opaska: "Bond je prošlost!"

Voze automobile i avione, jašu konje...

Osim toga, Dora, Tea, Dorian, Toni i ostali koji im se pridruže u filmskoj radionici, snimaju i kratke skečeve često a angažiranim sadržajem o raznim društvenim problemima. No ti skečevi uglavnom služe za vježbu. Filmovi su, kaže Pilepić, puno složeniji.

"Glavni likovi u našim filmovima, najčešće je to Dorian iako nema stroge podjele - svi su oni tajni agenti - voze automobile, avione, jašu konje... Jasno je da oni to inače ne mogu, ali postigli smo to montažom i nekim specijalnim efektima. Zato je film fikcija i u njemu je sve moguće. No neke scene nismo mogli montirati pa smo morali improvizirati. Tako je u jednoj sceni našeg glumca otac pridržavao dok je sjedio na konju, a ja sam kameru držao nekako postrance kako se ne bi vidjelo da ga tata drži iza. Njima je to fora jer se nađu u situacijama za koje nisu ni sanjali da bi se u njima mogli naći. I uvijek nastojimo da scene budu duhovite, da se film može gledati s pažnjom", objašnjava naš sugovornik.

"Imponira im kada glume s poznatima"

Ovaj volonterski projekt volonterski su svojim cameo ulogama podržali već spomenuti glumci i pjevači, a svoju glazbu su im velikodušno ustupili Darko Rundek, Gustafi i grupa Metak iz Splita. Prvi od poznatih pristao je sudjelovati Šajeta.

"On je tu kod nas u Rijeci, znamo ga. Pa Krešimir Mišak kojega također znam otprije i tako redom do Gorana Navojca koji glumi u petom filmu. Shvatili smo da klincima imponira kada glume s nekim poznatim i od koga mogu naučiti puno toga. Većina koje smo kontaktirali odmah je pristala. Neki su nas odbili kazavši da se ne vide u tom projektu ili nemaju vremena, što također cijenim jer je iskreno. Evo, na primjer, kada je Enis Bešlagić dolazio u Opatiju održati predstavu, saznali smo to mjesec dana ranije. Nabavili smo njegov broj, nazvali ga i pitali bi li mogao odvojiti sat-dva za naš film. Odmah je pristao. Na licu mjesta smo mu dali tekst, doveli naše glumce i snimili. Super je ispalo."

Odustali od Guinnessove knjige rekorda

Svaki od pet dosad snimljenih filmova ima zasebnu priču, ali glavni likovi u njima su uvijek isti. No casting se vremenom proširio.

"Imamo stalnu postavu, naš 'poker asova' od kojih su troje u invalidskim kolicima. Kada su drugi čuli za ovo što radimo, počeli su se i oni javljati pa nam u jednom filmu glumi čak dvadeset osoba s invaliditetom, a njih sedmoro s Downovim sindoromom. Mislim da smo s tim filmom postigli svjetski rekord."

Pilepić je čak pisao i odboru Guinnessove knjige rekorda želeći prijaviti film u kojemu glumi najviše osoba s invaliditetom.

"Odgovorili su tražeći da prikupim i pošaljem dijagnoze svih njih. No odustao sam jer bi time izašli iz konteksta naše priče. Cijelo vrijeme se furamo da su ravnopravni i da dijagnoze nisu bitne za ovo što radimo, a onda bih morao dokazivati njihove dijagnoze. Jednostavno, nisam to želio. Nama nakon projekcija dolaze ljudi i kažu kako su došli pogledati film u kojemu su osobe s invaliditetom, a da ih u filmu nisu vidjeli, nego djecu, mlade glumce, bolje od nas."

Kad god se ukaže mogućnost za prijevoz i smještaj, na te projekcije po gradovima idu i sami glumci.

"Publika ne ide doma nakon projekcije, traže autograme"

Pilepić, Helga Paškvan koja vodi filmske radionice i piše scenarije za filmove i ostali u udruzi Spirit volonteri su i snalaze se na razne načine.

"Kada smo snimali na setu u Kraljevici u dvorcu Frankopana, Asim Ugljen koji nam je tada bio posebni gost očekivao je četvero glumaca koje je vidio u našem prethodnom filmu. A tamo ih je bilo tridesetak, svi u kostimima iz doba Frankopana koje smo posudili iz riječkog HNK. Kada sam mu rekao da nam je ukupni godišnji budžet za film pet tisuća eura, nije mogao vjerovati", priča nam Pilepić dodajući da im, osim Grada Rijeke, ususret izašao i Hrvatski audiovizualni centar (HAVC).

No ovaj hvalevrijedan projekt sve je teže održavati volonterski pa Pilepić otvoreno kaže kako za daljnji rad trebaju sponzora.

"Radionice, gostovanja, snimanja, montaža... sve to košta. Na koncu, zašto ti mladi ljudi ne bi bili honorirani za svoj trud i kreativnost? Druge poslove većina njih ionako ne može raditi."

Na projekcijama, kada film završi, publika ne želi odmah ići doma.

"Ostanu još sat, sat i pol pričati s nama. Autograme uzimaju od naših četvero glumaca! Goran Navojec hvalio se kako je dobio autogram kartu Agenata na premijeri filma u KNAP-u (Kazalište na Peščenici) u Zagrebu. Na svakoj premijeri u HKD-u na Sušaku bude 200 ljudi. Popularni smo, čovječe! Pravi tajni agenti", završava Pilepić ovu jedinstvenu priču o snovima i uključivosti.