Dvije osobine inteligentnih ljudi koje većina previđa, nisu tako očite kao što mislite

Pametni ljudi nisu uvijek onakvi kakvima ih zamišljamo. Ne govore nužno promišljeno, ne djeluju uvijek savršeno, a ponekad imaju navike koje bi mnogi opisali kao neobične ili čak iritantne. Upravo zato ih često podcjenjujemo, piše Metropolitan.

No znanost upozorava da prvi dojam nije uvijek pouzdan. Neke svakodnevne navike koje većina ljudi doživljava negativno mogu biti povezane s učinkovitijim razmišljanjem i bogatijim jezičnim sposobnostima. U nastavku donosimo dvije takve navike koje istraživanja povezuju s inteligencijom, iako ih ljudi često pogrešno tumače.

1. Glasno razgovaranje sa samim sobom

Ljudi koji razgovaraju sami sa sobom često izazivaju začuđene poglede. Mnogi takvo ponašanje povezuju s ekscentričnošću ili ga čak smatraju znakom da nešto nije u redu. Međutim, znanstvena istraživanja pokazuju sasvim drukčiju sliku.

Istraživači Gary Lupyan i Daniel Swingley u studiji objavljenoj 2012. godine utvrdili su da glasno izgovaranje riječi može poboljšati koncentraciju i ubrzati pronalaženje informacija. Sudionici istraživanja trebali su među velikim brojem slika pronaći određeni predmet. Dio ispitanika tijekom pretraživanja glasno je ponavljao naziv traženog predmeta, dok su drugi zadatak obavljali u tišini.

Rezultati su pokazali da su oni koji su riječ izgovarali naglas bili brži i uspješniji u izvršavanju zadatka. Razlog je, prema istraživačima, to što izgovorena riječ usmjerava pažnju i priprema mozak za učinkovitije prepoznavanje onoga što tražimo, piše Psychology Today.

Novija istraživanja također potvrđuju da razgovor sa samim sobom nije samo neobična navika. Povezan je s boljim rješavanjem problema, učinkovitijim radnim pamćenjem, boljom samokontrolom i lakšim prebacivanjem između različitih zadataka. Prema mišljenju znanstvenika, riječ je o važnom alatu koji pomaže organizirati misli i usmjeriti pažnju.

2. Psovanje

Psovanje se često smatra znakom lošeg izražavanja. Mnogi vjeruju da ljudi posežu za psovkama zato što nemaju dovoljno bogat rječnik ili ne znaju pronaći prikladnije riječi. Međutim, istraživanja pokazuju da je takva predodžba prilično pogrešna.

Kristin Jay i Timothy Jay u istraživanjima objavljenima 2015. godine u časopisu Language Sciences došli su do suprotnog zaključka. Sudionici su najprije trebali u jednoj minuti navesti što više riječi koje počinju određenim slovom, a zatim što više psovki i tabuiziranih izraza.

Rezultati su pokazali jasnu povezanost: ispitanici koji su bili uspješniji u zadacima verbalne fluentnosti poznavali su i mogli navesti veći broj psovki. Osobe sa siromašnijim rječnikom nisu ih znale više, nego manje.

To znači da bogat rječnik često uključuje i šire poznavanje izraza koji se smatraju neprikladnima ili tabuiziranima. Stoga psovanje nije nužno znak jezične siromašnosti, nego može upućivati na veću verbalnu spretnost i bogatije jezično znanje.