Jedna od najučestalijih poremećaja u neurologiji je epilepsija koja predstavlja kronični poremećaj stanica u moždanoj kori. S obzirom na izrazito jake simptome epilepsije, ova bolest smatra se izuzetno ozbiljnim medicinskim problemom.
Kada aktivnost mozga postane abnormalna na način da uzrokuje napadaje ili periode neobičnog i nekontroliranog ponašanja, tada govorimo o poremećaju središnjeg živčanog sustava, odnosno o epilepsiji.
Zašto dolazi do epilepsije?
Epilepsija je najprisutniji neurološki poremećaj koji jednako pogađa muškarce i žene svih dobi, iako se najčešće pojavljuje u djetinjstvu i kod osoba starijih od 60 godina. Kod epilepsije živčane stanice u moždanoj kori ne šalju signale onako kako bi trebale zbog čega dolazi do različitih napadaja.
U 70 posto slučajeva ne zna se zašto je neka osoba oboljela od epilepsije, ali kada se uspije točno odrediti, onda su to sljedeći uzroci: genetika, ozljede glave, infekcije mozga, poremećaj u razvoju, imunološki poremećaji, metabolički poremećaji, mezijalna temporalna skleroza te određena stanja mozga i abnormalnost moždanih žila.
Kako prepoznati epilepsiju?
Simptomi epilepsije, odnosno napadaja su vrlo različiti. Napadaji se opisuju kao nekontrolirani naleti električnih aktivnosti koje mijenjaju osjete, ponašanje, svijest i pokrete mišića. Neki ljudi tijekom napadaja samo gledaju u prazno nekoliko sekundi, dok drugi imaju nekontrolirane i ponavljajuće trzaje rukama ili nogama.
Ako ste doživjeli samo jedan napadaj, to ne mora značiti da imate epilepsiju. Da bi se epilepsija dijagnosticirala uglavnom su potrebna najmanje dva napadaja ili epizoda (ili više njih) bez da se zna njihov točan uzrok. Uglavnom se napadaji moraju dogoditi u razmaku od 24 sata kako bi se posumnjalo na epilepsiju.
Vrste epilepsije i napadaja
Ovisno o tome kakve napadaje osoba ima određuje se i vrsta epilepsije. Napadaji se kategoriziraju s obzirom na to gdje oni započinju u mozgu, s obzirom na razinu svijesti tijekom napadaja i s obzirom na to grče li se mišići tijekom napadaja ili ne.
Postoji više vrsta epileptičnih napadaja, a svaka ima različito trajanje od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, ovisno o kojem se napadaju radi. Ponekad je to najprepoznatljivije nekontrolirano grčenje mišića i trzaji tijela, a nekada simptomi nisu toliko ‘agresivni’ već osoba jednostavno ‘bulji u prazno’ ili ima ponavljajuće radnje poput mljackanja, žvakanja, trljanja ruku i slično.
Koji su okidači napadaja?
Okidači napadaja su događaji ili nešto što se događa prije početka samog napadaja.
Uobičajeni okidači napadaja uključuju stres, probleme sa spavanjem, konzumaciju alkohola, hormonalne ili menstrualne hormonalne promjene, bljeskava svjetla, nezdrava prehrana, dehidracija, preskakanje obroka, nedostatak vitamina i minerala, određena hrana, određeno doba dana ili noći kao i određeni lijekovi.
Osobe s vremenom, nakon dijagnoze da imaju epilepsiju, mogu shvatiti koji su njihovi okidači jer nisu svi jednaki kod osoba s epilepsijom. Stoga je nužno obratiti pozornost na to kada i gdje se dogodio napadaj, što se neposredno prije napadaja događa i postoji li nešto što osobe unose u organizam zbog čega bi mogli doživjeti napadaj.
Može li se epilepsija izliječiti?
Epilepsija se kao poremećaj ne može izliječiti, ali postoje lijekovi (antiepileptici) koji pomažu kod kontroliranja simptoma.
Tako oko 70 posto ljudi može ovu bolest kontrolirati lijekovima, a ponekad se posegne i za operativnim zahvatima kako bi se ti napadaji donekle kontrolirali ili umanjili.
Pojedini bolesnici zahtijevaju različitu terapiju, pa često i više lijekova. Jednom kad se napadaji obuzdaju, lijek ili lijekove treba nastaviti primjenjivati bez prestanka dok osobe nisu bez napadaja kroz godinu ili dvije.
Napadaji mogu s vremenom nestati, ali kod nekih ljudi potrebno je doživotno uzimanje lijekova. Uz to, neka djeca s epilepsijom mogu prerasti stanje s godinama.
Život s epilepsijom
Napadaji nekada mogu biti pogubni. Od toga da osoba doživi napadaj i pri padanju glavom udari u tvrdu površinu do toga da se osoba, ako joj se ne pomogne, uguši prilikom napadaja. Zato je važno da se napadaji kontroliraju koliko mogu. To uključuje uzimanje lijekova, ali i ‘predviđanje’ nadolazećeg napadaja, tzv. aura, kako bi se osoba pripremila.
Aura se uglavnom definira kao predosjećaj koja osoba s epilepsijom ima ili kao prvi znak napadaja. Kod osobe koja doživljava auru moguće su promjene osjeta, mirisa, okusa pa čak i samog ponašanja i razmišljanja te može biti ista ili vrlo slična prije svakog napadaja.
Nakon dijagnosticiranja epilepsije oboljele osobe moraju ići na redovite kontrole kod liječnika. Važno je napomenuti da osobe s ovom bolesti u većini slučajeva mogu i dalje funkcionirati u svijetu: ići na posao, u školu i baviti se određenim hobijem. Od izuzetne je važnosti da se druge ljude (na poslu, u školi, kod slobodnih aktivnosti) upozna sa stanjem osobe koja ima epilepsiju kako bi se pravovremeno moglo reagirati.
Kako pomoći osobi s epilepsijom koja ima napadaj?
Ako osoba koja ima napadaj padne na tlo, potrebno je zaštiti joj glavu tako da joj postavite jastuk, deku ili jaknu ispod glave kako ne bi udarala u tvrdu površinu (ako osoba ima nekontrolirane trzaje).
Važno je da ih se ne pokuša fizički držati kako bi se ‘smirili’. Potrebno je pustiti da napadaj prođe sam od sebe, a osoba koja pomaže može eventualno ukloniti stvari u neposrednoj blizini kako se osoba koja ima napadaj ne bi dodatno ozlijedila. Ako primijetite da osoba ne može disati, odnosno da se guši tijekom trajanja napadaja, ne preporuča se stavljanje predmeta osobi u usta već ih pokušajte prebaciti na bok. Ako ne uspijete, potrebno je zvati Hitnu pomoć.
Ako osoba ne pokazuje znakove gušenja, ostanite u blizini osobe dok napadaj ne završi. Nakon što je napadaj završio, postavite osobu na bok i lagano joj zabacite glavu unatrag. Na taj način ćete osigurati da osoba može normalno disati. Ako se osoba ne budi nakon napadaja ili ako napadaj traje dulje od pet minuta, pozovite Hitnu pomoć.
Kako pomoći osobi koja ima napadaj, možete vidjeti u videu.
Zaključak
Epilepsija je najčešći neurološki poremećaj za koji ne postoji lijek, ali se uz određene terapije simptomi mogu kontrolirati. Ova bolest se može pojaviti kod svih osoba u bilo kojoj životnoj dobi i nije isključivo nasljedna.
Simptomi s vremenom mogu i u potpunosti nestati, ali postoje i slučajevi koji zahtijevaju da osobe doživotno uzimaju lijekove. S epilepsijom je potrebno naučiti živjeti uz naravno podršku obitelji i drugih bliskih osoba.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!