Vaši izbori za volanom mogli bi skrivati znakove budućeg kognitivnog pada

Istraživači sa Sveučilišta Washington u St. Louisu otkrili su da sklonost rjeđoj vožnji i zadržavanju poznatih ruta može ukazivati na potrebu ranije intervencije kod vozača koji bi mogli biti u riziku od buduće prometne nesreće, piše Science Alert.

U kombinaciji s drugim simptomima, informacije o nečijim navikama u vožnji mogu pomoći u postavljanju dijagnoze. Tim je pokazao da dodavanje podataka s GPS uređaja standardnim testovima pamćenja i dobi, zajedno s drugim demografskim čimbenicima, omogućuje precizno otkrivanje kognitivnog pada kod osoba s postojećim blagim kognitivnim oštećenjem (MCI) u 87 posto slučajeva.

„Rana identifikacija starijih vozača koji su u riziku od nesreća javnozdravstveni je prioritet, ali prepoznati osobe koje nisu sigurne u vožnji izazovno je i dugotrajno“, kaže istraživač neurologije Ganesh Babulal.

„Otkrili smo da pomoću GPS uređaja za praćenje možemo preciznije utvrditi tko je razvio kognitivne poteškoće nego promatrajući samo čimbenike poput dobi, rezultata kognitivnih testova ili prisutnosti genetskih čimbenika povezanih s Alzheimerovom bolešću.“

Istraživači su analizirali podatke 56 osoba već dijagnosticiranih s MCI-jem, uspoređujući ih s 242 osobe sličnih demografskih obilježja bez kognitivnih poteškoća. Prosječna dob sudionika bila je 75 godina.

Tim je promatrao obrasce vožnje automatski zabilježene u vozilima volontera tijekom razdoblja do 40 mjeseci, zajedno s rezultatima etabliranih testova koji procjenjuju pamćenje, pažnju i izvršne funkcije.

Genetski rizik

Čak i nakon prilagodbe za čimbenike poput dobi, obrazovanja i genetskog rizika od Alzheimerove bolesti, skupina s MCI-jem pokazala je drukčije obrasce vožnje kroz vrijeme: vozili su rjeđe, na manje destinacija, jednostavnijim rutama, te su rjeđe prekoračivali brzinu.

Analiza samih podataka o vožnji točno je identificirala osobe s MCI-jem u 82 posto slučajeva. Iako istraživači smatraju da je dio toga rezultat samoregulacije koja se obično javlja sa starenjem, ovo također ima potencijal poslužiti kao rani pokazatelj kognitivnog pada.

„Promatranje nečijeg svakodnevnog ponašanja u vožnji relativno je nenametljiv način procjene kognitivnih sposobnosti i funkcionalnosti“, kaže Babulal.

Iako se lako prepustiti „autopilotu“, osobito nakon godina iskustva za volanom, vožnja zapravo zahtijeva mnogo moždane energije i koordinacije — što je i razlog zbog kojeg su distrakcije tako opasne.

Istraživači planiraju testirati svoju hipotezu na većim i raznolikijim skupinama ljudi, uz dodavanje drugih relevantnih podataka, poput vrste vozila, geografskog područja i drugih medicinskih stanja.

„Ovo bi moglo pomoći u ranijem prepoznavanju rizičnih vozača i omogućiti ranu intervenciju, prije nego što dođe do nesreće ili bliskog izbjegavanja nesreće, što je sada često slučaj“, kaže Babulal.

„Naravno, pritom moramo poštovati autonomiju ljudi, njihovu privatnost i donošenje informiranih odluka te osigurati visoke etičke standarde.“