Postavljene ogromne betonske konstrukcije, 800 metara od obale, kroz koje će se uvlačiti slana voda i proizvoditi 30 milijuna litara pitke vode dnevno

Prema dostupnim informacijama, očekuje se da će postrojenje, vrijedno 530 milijuna dolara, po završetku 2028. godine proizvoditi do 30 megalitara pitke vode dnevno, odnosno oko 30 milijuna litara dnevno. Ta količina predstavlja oko 15 posto prosječne dnevne potrošnje regije Lower Hunter te bi trebala smanjiti ovisnost o oborinama i akumulacijama.

Betonske konstrukcije na morskom dnu

Radovi na moru uključuju postavljanje konstrukcije za izravni usis vode iz oceana. U tu svrhu koristit će se prefabricirani kesoni — veliki betonski elementi postavljeni na morskom dnu koji će činiti dio sustava za dovod slane vode.

Oceanski usis predstavlja početnu točku procesa desalinizacije. Morska voda zahvaćat će se na otvorenom moru, prolaziti kroz tunelski cjevovod i zatim dolaziti do postrojenja za preradu na kopnu.

Usisni sustav bit će jedan od ključnih dijelova desalinizacijskog projekta u Belmontu jer upravo njime slana voda započinje svoj put prema postrojenju. Konstrukcija postavljena na morskom dnu u blizini plaže Nine Mile projektirana je kako bi osigurala dovoljne količine vode za proizvodnju pitke vode za regiju Lower Hunter.

Pomorska platforma tipa samopodizne barže već je postavljena oko 800 metara od plaže Nine Mile i lokacije budućeg postrojenja u Belmontu. Kako piše Trenchless, takva platforma omogućuje izvođenje radova na moru uz veću stabilnost.

Najosjetljiviji dio projekta jest činjenica da se radovi izvode u području koje istodobno koriste kupači, plovila, rekreativci i morski organizmi. Zbog toga iz tvrtke Hunter Water ističu da će se svi zahvati provoditi uz poseban fokus na sigurnost i minimalno ometanje okoliša.

Tunel će povezati oceanski usis s postrojenjem na kopnu

Projekt desalinizacije koristi usisni sustav na morskom dnu u blizini plaže Nine Mile kako bi morsku vodu pretvorio u pitku.

Nakon postavljanja usisne konstrukcije predviđena je izgradnja tunela ispod plaže Nine Mile i morskog dna. Taj će tunel povezivati oceanski usis s postrojenjem za desalinizaciju u Belmontu.

Takvo rješenje omogućuje izbjegavanje većih zahvata na samoj površini plaže te stvara podzemnu vezu između mora i postrojenja za preradu vode. U praksi će se morska voda zahvaćati u oceanu i transportirati ispod pijeska i morskog dna do postrojenja.

Hunter Water ovu fazu opisuje kao jednu od najsloženijih i tehnički najzahtjevnijih u cijelom projektu. Ne radi se samo o iskapanju tunela, nego i o integraciji pomorskih radova, usisne konstrukcije, cjevovoda i sustava za obradu pitke vode.

Rješavanje naizgled jednostavnog problema — osiguravanja vode čak i kada nema kiše — zahtijeva složena inženjerska rješenja. Cilj sustava je pretvoriti ocean u dodatni izvor opskrbe vodom za regiju.

Postrojenje bi moglo proizvoditi 30 milijuna litara vode dnevno

Postrojenje u Belmontu projektirano je tako da po završetku 2028. godine može proizvoditi do 30 megalitara vode dnevno. Preračunato, riječ je o oko 30 milijuna litara pitke vode dnevno.

Prema podacima Hunter Watera, ta bi proizvodnja trebala pokrivati oko 15 posto prosječne dnevne potrošnje regije Lower Hunter. Ideja projekta jest nadopuniti postojeći sustav vodoopskrbe i smanjiti ovisnost o rezervoarima, branama i količini oborina.

Desalinizacija se sve češće smatra zaštitom od suše i klimatskih promjena. U priobalnim regijama ovakva bi rješenja mogla postati sve važnija u trenucima kada su tradicionalni izvori vode pod sve većim pritiskom.

Unatoč tome, postrojenje ne uklanja potrebu za dugoročnim planiranjem upravljanja vodnim resursima. Ono funkcionira kao dodatni izvor u sustavu te pridonosi upravljanju potrošnjom, očuvanju slivova i učinkovitijem korištenju vode.

Belmont odabran zbog blizine oceana

Hunter Water navodi da je Belmont odabran zbog dobre povezanosti s postojećom vodovodnom mrežom i blizine oceana. Na odluku je utjecala i činjenica da je zemljište već u vlasništvu tvrtke.

Takva kombinacija smanjuje prepreke za realizaciju projekta ovakvih razmjera. Desalinizacijsko postrojenje mora biti smješteno blizu mora, ali istodobno povezano s infrastrukturom sposobnom za distribuciju pročišćene vode stanovništvu.

Tvrtka također ističe kako lokacija mora imati što manji utjecaj na lokalnu zajednicu i okoliš. To je posebno važno jer obalni infrastrukturni projekti često izazivaju zabrinutost među stanovnicima, posjetiteljima plaža i skupinama koje se bave zaštitom mora.

Odabir lokacije pokazuje da ovakav projekt ne ovisi isključivo o tehnologiji. Potrebna je strateška lokacija, povezanost s postojećom infrastrukturom i pažljivo upravljanje utjecajem na obalni okoliš.

Hunter Water navodi i da je usisna konstrukcija projektirana za sporiji protok vode kako bi morski organizmi mogli izbjeći ulazak u sustav.

Takva je mjera ključna kod projekata desalinizacije jer izravni unos vode iz oceana mora uskladiti sigurnost opskrbe vodom i zaštitu okoliša. Što je manji utjecaj na morski ekosustav, veće su šanse za prihvaćanje projekta u javnosti.