Dabrovi kao "prirodni inženjeri" — evo kako ovi marljivi glodavci povećavaju kvalitetu vode i saniraju klimatsku štetu

“Mnogi ljudi ovdje mrze Cigane, dabrove i mene – tim redoslijedom”, kazao nam je Jani Vidmar, slovenski aktivist koji godinama educira poljoprivrednike i referentne institucije. Njegova rečenica slikovit je sažetak nekih od društvenih procesa kojima svjedočimo posljednjih godina. Dabrovi su u javnosti gotovo isključivo predstavljeni kao štetočine, piše Andrea Milat u opširnoj reportaži za Zelenu Hrvatsku.

Štete koje proizvode, u pravilu su lokalne: oštećene poljoprivredne površine, uništeni dijelovi usjeva, potkopani nasipi i kanali, poplavljena polja, srušena stabla uz vodotoke i troškove sanacije infrastrukture.

Te se štete uredno bilježe, procjenjuju i isplaćuju kroz sustave odšteta i time gotovo u potpunosti određuju javni narativ o dabru. “Kad dabar spriječi poplavu, to se ne vidi”, komentirao je profesor dr. Marijan Grubešić sa Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i voditelj projekta LIFE Beaver u Hrvatskoj.

Kao “prirodni inženjeri", oni oblikuju vodne tokove izravno utječući na funkcioniranje kompletnih riječnih sustava. Usporavaju otjecanje vode, povećavaju njezino zadržavanje na lokaciji što taloži hranjive tvari i pesticide te potiče obnovu močvarnih i poplavnih staništa desetljećima potiskivanih ljudskim reguliranjem rijeka. Taloženje pesticida na mjestu gdje se dabar nastanio zapravo je najbolji scenarij za okoliš. Te barijere djeluju kao biokemijski reaktori. U sporom toku i močvarnom mulju milijarde bakterija razgrađuju nitrate i pesticide. Proces denitrifikacije pretvara te poljoprivredne viškove u bezopasni dušik, pa dabrove močvare djeluju kao prirodni sustav pročišćavanja vode.

Prema podacima Europske agencije za okoliš (EEA), čak 22 do 28 posto podzemnih voda u Europi izloženo je značajnom onečišćenju nitratima i fosfatima, što izravno ukazuje na prekomjerno ispiranje nutrijenata iz poljoprivrednog tla. U Hrvatskoj se stanje kakvoće podzemnih voda prati kroz sustavni monitoring Hrvatskih voda, usuglašen s Okvirnom direktivom o vodama EU kako bi se identificirala područja najosjetljivija na poljoprivredne utjecaje. Eurostat u svojoj bazi podataka omogućuje precizan uvid u nacionalne bilance potrošnje mineralnih gnojiva, čime se kvantificira pritisak nutrijenata na tlo kroz dugogodišnje vremenske serije. Iako EEA Soil Monitoring sustav pruža detaljne procjene degradacije tla kroz postotne udjele zahvaćenih površina, nedostatak unificiranih podataka o gubitku obradivog zemljišta u apsolutnim hektarima ostaje izazov za precizno mjerenje utjecaja urbanizacije i erozije na nacionalnoj razini.

Dabrovi kao prirodni graditelji

Europska unija danas financira brojne projekte vezane uz povratak i upravljanje dabrovima. Europski dabar (Castor fiber) istrijebljen je tijekom 19. stoljeća nemilosrdnim izlovom zbog krzna, mesa i žlijezda koje su se koristile u parfumeriji, ali i sustavnim uništavanjem staništa kroz regulacije rijeka i intenzivnu poljoprivredu.

No, dok se štete od dabrova mjere u desecima tisuća eura, koristi koje proizvode ne prate se sustavno niti se uključuju u službene financijske procjene, politike klimatske prilagodbe, upravljanja vodama i poljoprivrede. Srž problema čini upravo taj nesrazmjer između onoga što se evidentira i onoga što se prešućuje.

Jani Vidmar posljednjih osam godina od lokalnih vlasnika otkupljuje i okrupnjava zemlju u Dolenjskoj u Sloveniji, na području gdje su dabrovi aktivni, s ciljem da ih zaštiti i omogući im da ostanu dio krajolika. Kao jedan od glavnih problema koje uzrokuju vlasnici poljoprivrednih zemljišta, prema njegovom mišljenju, ravnanje je i betoniranje riječnih korita te uklanjanja priobalnog raslinja. “Te aktivnosti izravno utječu na brže vodotokove, bujične poplave i slabiju apsorpciju i poniranje voda”, kaže.

Prošle godine osnovao je Udrugu za očuvanje močvara Zdravci koja, osim eko-turizma i radionica o prirodi i suživotu s dabrom, provodi i konkretnije aktivnosti. Na svojoj zemlji ostavio je nepokošenom svu travu i vegetaciju koja raste uz vode, jer ona doprinosi stabilizaciji tla i poniranju površinskih voda. Također je postavio kućice za ptice i zaštitio neka starija stabla čime je dabrove nenasilno preusmjerio na područja gdje je njihov trud potrebniji. Njegova udruga predstavlja primjer dobre prakse očuvanja prirodne ravnoteže i pravu žetvu klimatskih dobrobiti. Naime, šteta koju rade dabrovi nastaje onda i samo onda kada je njihov okoliš toliko narušen ili ispresijecan da moraju na istom području tražiti druge izvore hrane, npr. kukuruz i sl…

Prošle godine Europska unija osvijestila je problem s padom podzemnih voda i dok se tek počinju tražiti rješenja, jedno od njih već je obuhvaćeno projektima poput LIFE BEAVER s čijim smo voditeljima u Hrvatskoj i Sloveniji, dr.sc. Marijanom Grubešićem i magistricom Martinom Vidom razgovarali o klimatsko ekonomskim koristima od dabrova.

‘Koristi od dabra su nevidljive’

Profesor Grubešić vodio nas je ljetos u Novigrad na Dobri, odakle smo se malo vozili, malo pješačili prateći brane dabrova i njihove nastambe te slušajući “brzi seminar” o vrsti za koju je on stručnjak, ali i veliki entuzijast. Slično kao i Vidmar, Grubešić je naslijedio neku zemlju u blizini gdje pušta dabrove da rade svoj posao. Kao i Martina Vida u Sloveniji, Grubešić smatra da jedinice lokalne samouprave, ili vodoopskrbne kompanije trebaju kupiti ili unajmiti zemlju s ciljem da spoje staništa dabrova, a sve s ciljem da se smanji prijetnja poplava tom dijelu Hrvatske najbogatijem rijekama gdje su poplave vrlo česta pojava. Okrupnjavanjem staništa za dabrove, okrupnjaju se staništa i za sve druge vrste, što može samo doprinijeti oporavku bioraznolikosti.

Profesor Grubešić objasnio nam je kako gradnja brana usporava tok vode i potiče taloženje sedimenta, čime se smanjuje i erozija tla nizvodno. “Zarobljeni sediment izgradnjom naslaga pretvara uske potoke u plitke riječne mokre livade te smanjuje eroziju nizvodno. Takve močvare djeluju kao prirodni filter: poboljšava se kvaliteta vode jer se u stajaćoj vodi nakupljaju i razgrađuju onečišćujuće tvari i višak hranjivih tvari iz okoliša. To poboljšava kvalitetu vode, ali i smanjuje količinu materijala koji završava u kanalima, akumulacijama i drugim infrastrukturnim sustavima koje je potom potrebno čistiti ili sanirati”, zaključio je Grubešić.

Uz to, dabrovi povećavaju i bioraznolikost. Stvaranjem malih jezera, poplavnih livada i močvarnih šuma otvaraju prostor za niz biljnih i životinjskih vrsta vezanih uz vlažna staništa. Magistra Martina Vida istaknula je kako su “raznolikiji ekosustavi otporniji na šokove poput suša, poplava i onečišćenja, što dugoročno smanjuje potrebu za skupim restauracijskim zahvatima”.

No, pozitivni učinci dabrova nisu anegdotalni, već kvantitativno mjerljivi pokazatelji. Na primjer, hidrolozi su uspoređivali slivove s dabrovima i bez njih te bilježili različite hidrograme. Jedno istraživanje pratilo je dva slična gorska potoka i utvrdilo da prisutnost dabrove brane mijenja procese otjecanja vode. Studije u Engleskoj zabilježile su veće retencijske kapacitete (povećan volumen vode u krajobrazu) na lokacijama s više dabrovih brana.

Prilagodba i sanacija klimatske štete

Dabrove je potrebno priznati kao prirodnu infrastrukturu od javnog interesa i sustavno uključiti u politike upravljanja vodama, poljoprivrednim zemljištem i prostornim planiranjem.

Važno je ostaviti prostor za rijeke: u prostorne planove moraju se ugraditi širi zaštitni pojasevi uz vodotoke dovoljno veliki da stvore poplavne ravnice. Uklanjanje drveća i betoniranje obala jedan je od uzroka da dabrovi posegnu za usjevima. Rješenje je ostaviti ili obnoviti prirodnu vegetaciju vrbama, topolama, trskom, jer to stabilizira obale i osigurava dabrovima hranu (koru drveća) tako da ih manje privlače poljoprivredni usjevi poput slatkog kukuruza.

Umjesto rušenja brana koje smetaju ljudima, postoje metode za kontrolu vodostaja i zaštitu infrastrukture, a da se dabrove ne tjera iz staništa. Primjer su dabrobrani (“beaver deceiver”), tj. cijevi provučene kroz branu koje ispuštaju višak vode. Tako se može regulirati maksimalna razina vode u nastaloj akumulaciji, spriječiti preplavljivanje ceste ili polja nizvodno, a da brana i dalje stoji. U Sloveniji i Hrvatskoj LIFE Beaver projekt instalira takve cijevi i prati rezultat kamerama. Također, oko drveća od značajne vrijednosti mogu se postaviti mreže ili žičane zaštite kako bi se spriječilo njihovo rušenje. Sustav treba unaprijediti u smjeru poticaja za suživot: primjerice, financirati poljoprivrednicima sadnju vrba uz kanale, ili subvencionirati osiguranje usjeva u rizičnim zonama.

Smanjenje koncentracije nitrata i fosfora

Ključno je uključiti lokalne zajednice u rješavanje problema i upoznati ih s koristima dabrova. To podrazumijeva radionice za poljoprivrednike, vodoprivrednike i općinske vlasti kakve su već održane u sklopu LIFE Beaver. Ekoturizam i promatranje dabrova može donijeti dohodak zajednici: dabar postaje vrijednost, a ne štetočina. Na primjer, europski stručnjaci procijenili su da močvarna staništa općenito pružaju usluge (poput pročišćavanja vode, zadržavanja ugljika, zaštite od poplava) vrijedne oko 20.000 eura po hektaru godišnje.

Močvare koje stvaraju ili održavaju dabrovi lokalno mogu imati i veću vrijednost, jer ciljano zadržavaju vodu i sedimente te filtriraju nitrate i fosfate. Zamislimo li da jedno aktivno područje s dabrovima obuhvaća nekoliko hektara novonastalih močvara, već to predstavlja stotine tisuća eura ekoloških usluga svake godine. U praksi, takve brojke znače da koristi višestruko premašuju štete.

U Češkoj je kolonija dabrova izgradnjom brane praktički obavila posao vrijedan 1,2 milijuna dolara, koliko je stajala planirana građevinska retencija. Slično, u Engleskoj su istraživanja pokazala da sustav od desetak dabrovih brana može zadržati oko 1000 metara kubnih vode na lokaciji i značajno smanjiti koncentracije nitrata i fosfora nizvodno.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.